Dobro,
doktor za glavu nije ni kriv ni dužan za isprevrtane moje osjećaje o problemu,
ali ko ga šljivi, tr se sam kandidirao za spasitelja naše vrste, a i voli kada
ga se oslovljava s ‘doktore’. O tome dal ću u smjeru njegove ordinacije ili ne,
još nisam baš 100% odlučio, ali već sama nakana me tješi. Mislim, ipak se išlo
u svetu zemlju, ne? Igrat nogomet, pa da, zaklecaše mi koljena u ritmu
tvist&šauta.
Jer,
logično je nije li, kako je Isusova družba, bilo ih je 12+1, već onomad razmišljala
o sustavu igre, o broju igrača, pravilima, pa vjerujem, zašto ne, i o uvođenju
ofsajda. Što se ipak kasnije pripisalo, jel da, englezima. Ipak, tko zna, ako
osvane kakav svitak iz Kumrana možda se i to prizna ovima iz Svetozemlja.
Osobno držim da je, bez obzira što o tome nema valjanih i provjerenih
dokumenata, Isus bio vođa navale, najpopularniji, obožavan od strane suprotnog
spola (kad bi im se naravno dopustio pristup stadionima), volio je igrati
glavom, zabijati pun kufer golova, a osim toga uvijek je u pravo vrijeme
dobivao jasne, šapatom dopremljene, upute svetog duha o tome di treba ugurati.
Loptu od slijepljenih krpa. Nije bilo još zračnica u điru.
Kasnije,
nakon što je višestruko proglašavan golgeterom rimsko-judejske lige te požeo
čitav snop Zlatnih opanaka (kopačke su također, čini se, stigle s Otoka,
dovraga s njima), je skontao da su te besplatne privlačne rečenice i savjeti
odozgo primjenjiviji ako ih povlači netko, naprimjer on osobno, s klupe i
distribuira ih prirodnom kreatoru igre.
Ko
bi, međutim izem njega samoga razumije se, to mogao biti? Do toga će doć malo
kasnije kad bude razvio strategiju.
Za početak,
dakle, ajmo smanjit, reče on svojim
kompanjonima, broj igrača na terenu!
Kako misliš smanjit broj igrača, u čudu ga priupita Juda Iskariotski? Šta se to neće kosit s rimskim pravom?
Ma, jok šta si ti takav sumnjičav, vidim ja u tebi
crtu izdajnika ali pustimo sad to, poruči
mu on i doda, već ja bio kod Pilata,
njihovog izbornika, i riješio problem, složio se da ubuduće igra 11 momaka, a
da na klupi možemo držati mi jednu zamjenu, oni naprotiv koliko im se hoće ali
manje od tridesetorice ipak, budući da su vlasnici svih terena od britanije do
sirije pa im se mora uvažiti ta moć…
Šta ti je sad pak taj izvornik?, namrgođeno će Matej.
Izbornik, Matej, I Z B O R N I K. Dakle, on bira, kako i sama riječ upućuje
one koji zadovoljavaju određene psiho-fizičke uvjete, a i naravno politički je
podoban jer je prethodno izabran od strane naroda, jel te.
A koji će ondak faktor u nas to bit? Možda, Juda
Tadej, posprdno će ratnički
raspoložen Pavle.
Ha, znaš, razmišljao sam upravo o njemu, stalno se
propitkuje nešto, uvijek s knjigom u ruci, ali shvatih da nam treba netko s
osobinama Šimunovim uvijek s pilom ako treba štagod prepoloviti naprimjer živi neprijateljski zid, ili s
Tominim izračunskim vještinama, možda i Bartolomejevim beskompromisnim stavom
pa ako je nužno evo se vadi i nož nek se vidi snaga i odlučnost našega tima,
ne? Ali na koncu, ti vrapca, ja se kandidiram za to poziciju, evo ako me baš povlačite
za jezik, baš ja, Džizs.
Unezvjereni
pogledi ga okupaše, pa Jakov Stariji, u ime svih prozbori nakon kraće
konferanse samrtničkim tonom: čuj stari,
neće ići. Ko će bit vođa navale? Ivan? Filip? JA?! Hmm, pa hvala, razmislio bi
o tome… evo jesam, ako je za kolektiv, žrtvujem se – odsad nosim dres s
brojem 9!
Salve
odobravanja, osim od njih par sumnjičavih toma.
Dobijesa,
reče izbornik. Andrija je rođeni
golgeter, ti si lijevo krilo, nabacuješ lopte a ovaj ih posprema u mrežu. Juda
će među stative, Matej i onaj s pilom bekovi, Ivan, hmm, smislit ću i njemu
neku ulogu, Petar nosi ključeve navale, Jakov junior na klupu, zna se, jer tek
stječe iskustvo u loptarenju! Eto! Bez pogovora, objavi Izbornik.
Skutrili
se drugari oko njega, zazvonilo na uzbunu, nikad ga ne vidješe ovako jarnog, te
svi u isti mah rečedu: volja tvoja, kako
u tvojoj glavi tako i na terenu!
Ne
da vrag, dobro, to je samo govorna dosjetka bez onodobnog konteksta o
paklu+raju, mira Pavli pa dobaci onako bytheway a kol’ko glasova čuješ istodobno na tekmi, ne implicirajući međutim
bilo kakvu zločestoću pitanjem.
E, a, slušaj, dobro je da si me pitao jer znaš to
ovisi o nizu čimbenika. Ako je lijepo vrijeme bez oblaka onda prijem
informacija bude protočan, šta se reče popularno – fluidan, a suprotno, ak’ je sivo
i natmureno nebo, a, pa da, loše nam se piše. Srećom to je rijetko kad igramo
na domaćem terenu. Pa i ako zgubimo neki bod na gostovanju kod ovih glupih,
pardon gizdavih, rimljana, ćemo nadoknaditi kući.
Zafrkavaš nas, stari, a?, zanima Filipa.
Koji dio?,
Izbornik će.
Pa to s vremenskom prognozom, u glas će dečki.
Zezam se, normalno, haha, svi će složno jer se i šef smije.
Složena
je tako dakle, prva ekipa iz Svetozemlja. FK Sakrament se nazvaše i čim se prvi
puta pojaviše na travi, centurioni na se oblače, potpuno izvan olimpijskog duha
igre i tolerancije, one štitnike od zlata za prsa od kojih se odbija svjetlost
pa da zasmetaju Judi kad su u napadu. A on je, jel’ te, golman. Vratar. Po
svetozemljski izgovoreno.
Izbornik,
međutim, NK Sakramenta nakelji šiltericu Judi na bradatu glavu i – voilà – ko pantera se ovaj izvija i
bacaka, rimljani živčani jer ne mogu zabiti gola, kroz noge još i manje da se
ne reče i nikako jer ovi furaju čudan dres od haljina. Isus je zadovoljan,
preplanuo ko da se vratio sa Sejšela, rastegnuo se na klupi, slamka mu iz
ustiju skakuće kao da piše njome evanđelje po nebu, čistom i plavom, više i ne
gleda prema terenu, samo osluškuje graju s tribina, i zna da pobjeđuje njegov
tim, kako u ovom tako i na onom svijetu, odjednom mu se objavi. Skoči na noge,
prethodno baci pogled, za provjeru glasova koji mu bruje glavom, na semafor, a
tamo se vidi da stoji: Domesticus Judeus:
IV – Romanicus Vulgaris: I,
te zadovoljno odjuri put pustinje.
Vratio
se nakon četrdesetak dana, navodno plandovanja neki tvrde, a drugi ne vjeruju u
teoriju zavjere o prodaji taktičkih planova neprijateljima za nastupne tekme
protiv omrznutih Kelta, kada je FK Sakrament, nakon niza afera koje su
zahvatile svetozemljski fudbalerski sojuz (SFS), a nisu ni odmogli, budimo
iskreni, ni okupatori svojom agresivnom politikom porobljavanja, već ispao u nižu
županijsku ligu.
Usne
mu poplavile, smračilo mu se pred očima (čemu je vjerojatno djelimice kumovala
i činjenica da je bilo i pola noći, da), sjeo je na drveni pod, zašiljio uši
skoro ko onaj Spok koje tisućljeće kasnije ne bi li oslušnuo šta mu imadu za
reći timski radnici kad se već ne oglašavaju oni odozgor.
Zadovoljni smo i sretni šta te vidimo, Izborniče, poruče mu.
Eh, pa loše je počelo, objavi im Izbornik. Krv mu se povuče s lica, šta vi mislite da mi prodajete zahodske
četke u supermarketu kad mi se tako obraćate?! Jel izgledam opčinjeno? Ko da mi
nisu svi doma?
Možda sasma malo, dometne Pavao, a Andrija se neznatno, skoro neopazice, složi kimanjem
glave. Ostali dečki zabavljeni su čeprkanjem po frizuri jer su upravo nabavili
nove trakice i gel. Romani im uvalili za dosta škuda, ali bome za imidž je
valjalo izdvojiti, nije li? Krišom se pogledavaju u reflektirajuće objekte,
zadovoljni viđenim.
Mišići
lica mu zaigraše pantomimu sa samima sobom, ruke pridržava da ga ne napadne preuranjeni simptom parkinsonove, pomakne nogu ko da će volejem u letu zabit u
rašlje neobranjivo te Izbornik prozbori, vi’d’te
niki nema problema ovđeka to mi ‘oćete reknut, jel?
Dečki
se vrpolje na podu, tražeći udobniji položaj za svoje hemoroide, trepćući
nesigurno prema Izborniku, ne gledajući ga nikako izravno u oči, ma kak’i. Ko
želi biti spržen na licu mjestu? Ja ne. Jedan od njizi dometne, jel nam treba odvjetnik da u njegovoj
prisutnosti govorimo?
Nije ovo sudnji dan. Još. Da bi vam trebao isti, grune Izbornik. Samo
malko provociram da vidim ima li još ognja u vama da se izdignemo iz ovog blata
u pobjede nove, eto.
Ajoj, a mi mislili da si nas uhvatio in flagranti kako poričemo imena
očeva naših, laknulo im full, pa bi
sad i zapalili svako po cigaru, joint, blitvu, već ovisi o platežnoj moći
pojedinca, dakako.
Zaustio
je još nešto dodati Izbornik, ali vidje da bi to otišlo u smjeru kojemu nema
kraja. Odmahnu rukom, otvorenih usta, pribere se, para mu još malko izlazi iz
nosnica kome ne bi, te im objavi konačni odlazak iz zemlje, pa ko ‘oće nek ga
prati, a ko neće ne mora. Ide trbuhom za kruhom, zna on zemlje di se može
njegovo znanje lijepo unovčiti, evo naprimjer gore na adriatiku će se sigurno
naći neki narod žedan njegova znanja i iskustva.
Pa ćete vidit kako je to. Kad se vratim. Ako. Ikada.
E. Iscurila iz njega ona blagost i
dobronamjernost jer vidi on da ga niki ne šljivi, prišao vratima, pozvao Judu
Iskariotskog neka malo porazgovaraju vani, daleko od ušiju znatiželjnika, te ga
pita, čuješ, a jel će bit šta od te
evropske lige? Će se dat šta naštelat, tutnut si kojih 30-ak škuda u džep, šta
misliš?
Juda
se iskezi, i mu poruči, ajoj kume, malo
si okasnio. Omastili mi već brk.
Uh, zaboli
ga od ružnog nogometnog svijeta, ne želi to više gledati te odluči napustiti
svijet zavjetovavši svoju zemlju svetom igrom svih Slavena ter ostalih koji se
tako osjećaju…
Podijeli na društvenim mrežama