Komemoracija Miri Furlan u riječkom HNK

Komemoracija velikoj glumici Miri Furlan, koja je nedavno preminula u 66. godini, održana je jučer u HNK Ivana pl. Zajca, gdje je nastupala od 2016. u predstavama „Kasandra“ i „Jesenja sonata“ i ostvarila posljednji kazališni nastup u predstavi “Vježbanje života – drugi put” u lipnju 2020.

Govoreći o Miri Furlan kao velikoj umjetnici, riječki gradonačelnik mr. sc. Vojko Obersnel rekao je kako je ona bila i osoba koja je mogla ponijeti i zadiviti ne samo svojim kazališnim ulogama, nego i svojom pojavom i karakterom.

“Unatoč nepravdama koje je doživjela, u njoj se nije osjećala ogorčenost i potreba za revanšizmom, nego nada u promjene i život u kojem se nikome neće događati ono što i njoj”, istaknuo je gradonačelnik prisjećajući se svojih susreta s Mirom Furlan u riječkom HNK-u.

Dodao je da bila izložena nečovječnim postupcima, a da su sada uslijedile zakašnjele isprike i objašnjenja kojima neki pokušavaju olakšati savjest.

„Pretrpjela je progon, monstruozne posljedice svog životnog odabira, kao protjerivanje iz rodnoga grada, oduzimanje imovine… Proglašena je nepoželjnom i pogrešnom, zato što je voljela onoga tko nije spadao u kalup društva, sustava i vlasti“, rekao je Obersnel, dodajući da je Mira bila „kriva – zbog ljubavi“. Posebno mu je bilo drago čitati njene riječi o Rijeci koju je nazivala slobodnim i otvorenim gradom. “I zato mi je iznimno drago što su upravo ove kazališne daske otvorene prema svemu različitom, drugačijem i često neprihvaćenom, objeručke i onako riječki, dočekale upravo Miru Furlan“, rekao je Obersnel, dodajući da je umjetnica njene veličine zaslužila je u svojoj zemlji ponovno nastupati, i to upravo na daskama Europske prijestolnice kulture.

Teatrologinja i sveučilišna profesorica dr.sc. Lada Čale Feldman naglasila je da je riječki HNK jedino je mjesto gdje se o Miri Furlan može govoriti „bez potrebe pranja savjesti jer nju se ovdje doživljavalo kao živu i nasušno potrebnu umjetnicu“, nekog tko još puno toga može pružiti kazalištu.

Književnik i sveučilišni profesor dr. sc. Nikola Petković prisjetio se pak svog prvog susreta s Mirom Furlan kada je osamdesetih godina kao mladi novinar „Poleta“ intervjuirao već poznatu glumicu. Potom su se zaboravljali, pa opet susretali, tri puta upoznavali iako su dijelili i zajedničko iskustvo Amerike.

Sveučilišna profesorica i filozofkinja dr. sc. Sanja Bojanić istaknula je kako se o Miri netočno govorilo da je osjetljiva. „Ona nije osjetljiva, ona samo nije kalkulirala, nije docirala. Mira je pjesnikinja, spisateljica, ona je svaki svoj lik.“ rekla je Bojanić, dodajući „Mira je institucija.“

Tanja Smoje, prvakinja drame riječkog HNK, pročitala je tekst Heni Erceg posvećen Miri, a prikazan je i kratki film Marina Lukanovića koji je snimljen u Los Angelesu prije godinu dana, povodom predstave „Vježbanje života“.

Jelena Lopatić pročitala je tekst Mime Simić, također bliske Mirine prijateljice, koja je svoja sjećanja započela s „U Miru je nemoguće ne zaljubiti se“, a završila „O Miri je nemoguće ne govoriti u prezentu“.

Doajenka hrvatskog glumišta Neva Rošić „Mirinim prelijepim plavim očima“ posvetila je ulomak iz Krležinih „Zastava“, a Louis Fantasia, dekan New York Film Academy Los Angeles, Shakespeareov 30. sonet.

Intendant Marin Blažević govorio je o ulogama koje je Mira Furlan htjela glumiti jer „te uloge govore o Miri kao osobi“. „Kovali smo, s Nevom Rošić, planove za naše buduće zajedničke projekte u Rijeci. Razgovarali smo o “Hamletu” u kojem bi Mira glumila Hamleta, a Neva njegovu majku Gertrudu. Razgovarali smo o “Kralju Learu” u kojem bi Neva glumila Leara, a Mira, naravno, Ludu. Razgovarali smo o Elektri u kojoj bi Mira glumila Elektru, a Neva njezinu majku Klitemnestru.“

Komemoracije je završila posljednjim pljeskom Miri Furlan.