U svibnju 2021. Ujedinjeni narodi proglasili su 2022. godinu Međunarodnom godinom stakla s ciljem naglaska na nezamjenjivosti i važnost njegove uloge. Kao temeljni materijal s dugom poviješću, staklo se tako i službeno našlo u središtu svjetske pozornice. U tu svrhu diljem svijeta će biti održane stotine različitih manifestacija kako bi se istaknulo i slavilo staklo u svim njegovim oblicima. Hrvatska se kao država s dugom staklarskom tradicijom također pridružuje tom obilježavanju kroz niz predavanja, radionica i izložbi, a koordinator projekata je Udruga za promociju tradicionalnih umjetnosti “Staklo & Umjetnost” iz Poreča.
Tri različita pristupa staklu
Transformatio vitri (preobrazba stakla) istovremeno je zajednički i individualni koncept, osobni za svaku umjetnicu. Naziv izložbe objedinjuje opus ovih triju umjetnica koje potpuno različito pristupaju obradi stakla i imaju različite koncepte umjetničkoga rada.
Ljiljana Barković propituje odnos klasičnog pristupa slikarskom djelu kroz staklene objekte stvarajući tako sliku u slici, ovisno o svjetlosti koja dopire u njezine tzv. sliko-objekte. Kroz sliko-objekte dokida granicu u kojoj rad može biti slika, ali i objekt te obrnuto. Koncept njezina slikarstva se preselio na objekte, staklo-drvene isječke prostora koji postaju metafora, ideja, a ne samo slika. Matea Zeman svojim primjenjivim skulpturama preispituje umjetnost i (s)kul(p)turu današnjice s naglaskom na ekološku notu, pri čemu u izradi svojih radova rabi samo reciklirane materijale kroz tehnike staklena fuzija i staklena pasta. U njezinim se radovima susreću primjenjivost i (ne) primjenjivost dovodeći u pitanje gdje rad prestaje biti jedno i postaje ono drugo. Kristina Čehulić ekološku osviještenost, ljubav prema prirodi prikazuje kroz fuzirane objekte u kojima su zarobljene biljke. U procesu gorenja rađa se novi život u staklenom omotaču. U svijetu kojeg pokreće tehnologija i urbani napredak umjetnica ukazuje na osjetljivost prirodnog svijeta, njegovog nestanka i potencijalne obnove.
Izložba u RiHubu (Ulica Ivana Grohovca 1/a) ostaje otvorena do 22. listopada, a moći će se posjetiti svakim radnim danom od 8 do 16 sati.
O autoricama
Umjetnice su povezane suradnjom: profesionalnom, poslovnom i izlagačkom. Osim velike ljubavi prema mediju stakla povezuje ih i Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, zajedničke izložbe i projekti.
Ljiljana Barković rođena je 1980. godine u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost u Ljubljani 2008. godine i stekla naziv akademska slikarica. U Hrvatsku udrugu likovnih umjetnika Rijeka primljena je 2012., u HDLU Istre 2015., a u HDLU (HR) 2018. godine. Bila je umjetnička voditeljica galerije „Cisterna“ u sklopu Zajednice Talijana Mošćeničke Drage. Od 2015. zaposlena je kao asistentica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci na slikarskim kolegijima, te na kolegiju Staklo, a 2016. i 2017. godine pohađala i završila DPPO program na Filozofskom fakultetu u Rijeci (Dopunsko psihološko i pedagoško obrazovanje za nastavnike). Ostvarila je 16 samostalnih i četrdesetak skupnih izložbi. Bavi se umjetničkim radom na polju slikarstva, a istovremeno gradi svoj umjetnički izraz na polju umjetničkih objekata u mediju stakla i drugih materijala.
Matea Zeman rođena je u Bjelovaru 1992. godine. Od 2011. do 2021. studirala je u Rijeci, završila preddiplomski i diplomski studij kulturologije i Akademije primijenjenih umjetnosti (mag. kult, mag. art, kiparstvo). Od 2015. godine svoje skulpture, fotografije, slike i instalacije javno izlaže u galerijama i javnim prostorima diljem Hrvatske (Pula, Rijeka, Zagreb, Labin…) i šire (Crna Gora, Slovenija, Bugarska, Srbija). Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Istre i Udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti. Djeluje u području vizualnih umjetnosti, kroz medij stakla, drva, metala i kamena.
Kristina Čehulić rođena je 29. 10. 1992. godine Rijeci. Završila je srednju školu Primijenjene umjetnosti u Rijeci. Nakon srednje škole upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje je diplomirala 2020. godine. Jedan je od osnivača umjetničkog kolektiva JA:TO s kojim je sudjelovala na multimedijalnim site specific radionicama “Inside out” (2017.) u Praputnjaku i “Zimmer is Our Gallery” (2018.) na otoku Silbi pod vodstvom Petre Mrše. Izlagala je na mnogim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi na području Lijepe naše i šire. Nekoliko njezinih radova dio su privatnih zbirki, a dva javno izložena u dvorištu Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Tijekom 2019. i 2020. godine radila je na restauraciji/rekonstrukciji vitraja Katedrale sveti Jakov u Šibeniku i zgrade Oktogon u Zagrebu. Godine 2020. postaje članicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka. Interesi su joj konstantno istraživanje sebe i svijeta oko sebe kroz medij fotografije, keramike i stakla.
Podijeli na društvenim mrežama