Foto: Davor Žunić
U najmlađim danima
Kyle je u pokojem filmu s ocem i glumio, a danas taj četrdesetdvogodišnji
basist, skladatelj i aranžer potpisuje glazbu za čak osam filmova Prljavog
Harryja. Uz to, strast koju su njegovi roditelji gajili prema jazzu, još je u
djetinjstvu prešla i na Kylea, koji jazz do današnjeg dana nije napustio. S
obzirom na okolnosti, Kyle je odabrao možda čak teži, ali i intrigantniji put
budući da se umjesto filmu, posvetio glazbi. Autor je ili koautor soundtrackova
za filmove Mistična rijeka, Djevojka od milijun dolara, Gran Torino, Pisma s
Iwo Jime, Zamjena, Invictus, a u svojoj solističkoj karijeri kroz četiri
autorska albuma bilježi sudjelovanja s Joni Mitchell, Jamiejem Cullumom, Manuom
Katcheom i mnogobrojnim drugima. Sredinom svibnja iskoristili smo priliku da s njim
porazgovaramo uoči njegova ljubljanskog koncerta u klubu Cankarjevog doma. U
žaru ljeta, 3. srpnja, očekujemo ga pak na opatijskoj Ljetnoj pozornici u
sklopu 10. izdanja Liburnia Jazz Festivala.
Foto: Davor Žunić
Jasna Črnjarić: Kako
ste se zaljubili u jazz glazbu?
Kyle Eastwood: S
njom sam odrastao, jazz i blues bili su glazba koju su moji roditelji uvijek
slušali. Mislim da sam se na taj način i zainteresirao za jazz, to je bila
jedina glazba koja me okruživala od malih nogu. Prvi koncerti na koje sam išao
bili su jazz koncerti, budući da sam odrastao u blizini Montereya (Jazz
Festival) u Kaliforniji. Imao sam 7 ili 8 godina kada su me roditelji prvi put
odveli na koncert i mislim da me to navelo da poželim naučiti svirati neki
instrument i svirati jazz. Volim i slušam različite vrste glazbe, ali jazz je
moja prva ljubav. Jedan od prvih koncerata kojih se sjećam mislim da je bio
Count Basie Big Band, sredinom sedamdesetih, zatim se sjećam Stana Getza, Elle
Fitzgerald, Sarah Vaughn, Arta Peppera…
Jasna Črnjarić:
No sve je ipak počelo još s kućnim jazz pločama, vaš otac je veliki ljubitelj i
poznavatelj jazz-glazbe.
Kyle Eastwood:
Tako je, isto vrijedi i za moju majku.
Jasna Črnjarić: Pretpostavljam
da niste odmah u ruke uzeli bas. Koje je bilo vaše prvo glazbalo?
Kyle Eastwood: Počeo
sam s glasovirom koji me svirati naučio, djelomično, otac, a kasnije sam uzimao
i satove. Zatim sam malo učio svirati gitaru, preko glazbe za film Honkytonk
Man koji sam napravio s ocem kad sam imao oko 13 godina. Nekoliko godina
kasnije imao sam društvo u kojem je bilo mnogo glazbenika, nekih čak vrlo dobrih.
Tako smo krenuli svirati jazz, pa sam se odlučio za bas. To mi se činilo kao
prirodan izbor.
Jasna Črnjarić: Kasnije
ste pozornicu zauzeli sami. Kakav je osjećaj bio svirati na Montereyu s obzirom
na vaša sjećanja iz djetinjstva?
Kyle Eastwood: Sjajan,
bilo je prilično zadovoljstvo svirati! Mislim da sam tamo nastupio već barem
četiri puta, ali prvi put je bilo zaista uzbudljivo.
Jasna Črnjarić: Vaša
današnja preokupacija je solo karijera jazz basista, no poznati ste i kao vrlo
uspješan filmski skladatelj. Koje od ta dva područja biste izabrali?
Kyle Eastwood: Volim
raditi i jedno i drugo, lijepo je biti u sve uključen, ali s glazbene strane mene
ipak najviše zadovoljava živa svirka. Kada ona funkcionira, za mene je to nešto
najbolje u glazbi. Ali volim raditi i u studiju, uživam u snimanju i pisanju.
Stvaranje filmske glazbe je isto zabavno, jako se razlikuje od skladanja za
vlastiti album jer je restriktivnije. Pišeš s nakanom da se glazba poklopi sa
slikom, dijalogom…
Kyle Eastwood u filmu Honky tonk
Man
Jasna Črnjarić: Programatsko
je.
Kyle Eastwood: Da,
ali katkad može biti pravi izazov. Istina je da nemaš uvijek slobodu pisati što
te volja, ali je zanimljivo. Navede te da izađeš iz uobičajenog načina pisanja,
vrlo je zgodno.
Jasna Črnjarić:Pri
pisanju glazbe za filmove vašeg oca surađujete s Michaelom Stevensom, čini se
da imate dobru suradnju. Što je najvažnije u stvaranju glazbe za film,
međusobna kemija ili svojevrsna metodologija? Kako izgleda proces stvaranja
filmske glazbe?
Ostatak pročitiajte
na Livingstone
Magazine
Na snimanju filma Invictus: Clint Eastwood je režirao, a Kyle napisao glazbu za film
Podijeli na društvenim mrežama