Gibina trosatna glazbena hipnoza

Foto: Igor Marić

Iako su
cijene ulaznica za ovaj glazbeni spektakl rasle brzinom rasta inflacije u
Meksiku, trsatska je dvorana „pucala po šavu“, nagužvalo se više od 6.000 ljudi
koji su disali doslovno kao jedan i stvorili atmosferu fantastičnih vibracija,
TOLERANCE ljubavi i dobrote. Bio je to glazbeni MIRAKUL kakav Rijeka već dugo
nije vidjela.

Ne želeći
da se ovaj osvrt pretvori u sladunjavi hvalospjev iznijeti ću svoje viđenje
doživljenoga. Hvarski kantautor i Dvorana mladosti nakon 17 godina zamijenili
su uloge. U jesen 1993. godine tada još dugokosi Gibo započinjao je svoju novu
glazbenu karijeru, nakon Osmog putnika okrenuo se romantici, baladama. Zli
jezici tada su na sav glas govorili o tome kako on tek ima želju postati dobar
pjevač, ali da nije ništa više od solidnog recitatora. Gibo je došao na isto
mjesto na kojemu je svirao i u četvrtak. Za izvođenja prve pjesme tresao se kao
šiba na vjetru, sedamnaest godina kasnije koncert je započeo tom istom pjesmom,
a razlika je bila u tome što se dvorana tresla od uzbuđenja i euforične ekstaze.

Kao što je
u promotivnom filmiću kojim je najavio koncert i predstavio Rijeku, rekao
legendarni Goran Milić, Gibonni je jednostavno dobar čovjek i hvala Bogu što ga
imamo. I baš zato kao i prije 17 godina sve je započelo pjesmom „Dobri judi“.

Odmah nakon
nje uslijedila je ŽEĐAM, i od prvih taktova te pjesme svi uključujući Gibonnija
plovili su glazbenom hipnozom. Prekidali su je samo urlici ushićene publike u
određenim iznenađujućim trenucima. A njih kao što je uostalom i obećao u najavi
za ovaj portal nije nedostajalo. Od samog starta pozitivni šokovi nizali su se
jedan za drugim. Gibo je nastup započeo hodajući po tribinama kroz publiku koja
je u nevjerici pokušavala dodirnuti svoga ljubimca, potom je pola sata kasnije
na drugoj strani dvorane na posebno sagrađenom svjetioniku odjednom zapjevao
Damir Urban, i kao i uvijek do sada MOJA VODA otpjevana je u jednom dahu, a
Urban je privremeno nestao u mrak.

Tamnoputa
glazbenica iz Brooklyna koja s Gibonnijem surađuje već pune četiri godine Maya
Azucena i ovoga je puta dala svoj štih. Posebno se to odnosi na period čekanja
na bis kada je a capela izvela legendarnu Amazing Grace.

Gibo je
pokazao i sjajnu kondiciju jer je s kraja na kraj dvorane otrčao za manje od
minute, a kada je pjevao nije se primijetila zadihanost. Činjenica da je sjedio
u parteru među fanovima njih je ostavila bez teksta, a njega kako je sam rekao
učinila beskrajno sretnim.

Naravno i
ova je glazbena bajka imala svoj najromantičniji i najsretniji trenutak….U
gumenjaku je s kraja na kraj dvorane svome Ivanu doplovila njegova Ivana i
rekla mu DA… U tom za njih najsretnijem trenu života Gibo je pjevao „VRIME DA
SE POMIRIM SA SVITOM“ u kojemu je posebno upečatljiva rečenica „U svemu ja mogu
naći nešto lipo i reći živote dobar ti dan“. Romantika se mogla osjetiti i
dodirnuti….

Puno je
manje volje za romantiku imao menadžment gospodina Stipišića koji je izdavao
striktna kratka naređenja predstavnicima medija, a na kraju balade nije im bilo
osigurano niti normalno obavljanje radnih zadataka zbog zabrane stajanja na
parketu dvorane. Cijela ta situacija dovela je do toga da u redu gotovo pola
sata zajedno s predstavnicima medija pred službenim ulazom stoji i prvi čovjek
Grada Vojko Obersnel koji je u trosatnom spektaklu uživao u društvu prve dame grada
koja se pokazala kao sjajan poznavatelj Gibonijeva opusa. Kao „običan građanin“
zagrljen i zaljubljen koncert je s tribina pratio i izbornik hrvatske nogometne
vrste Slaven Bilić s djevojkom Ivanom Đeldum. Imali su zaista u čemu uživati.

Dojmovi se
nakon dva sata i 40 minuta nisu niti stišali, a uslijedio je nastavak na
otvorenom. Kao i u Splitu Gibo se i u Rijeci popeo na kamion kojim se prevozi
koncertna oprema i odsvirao dodatnih dvadesetak minuta na oduševljenje svih
koji su zaboravili na hladnoću.

„Pjevam da
ne pojede me mrak jer da nisam ovo ja bih bio biljka“ riječi su iz pjesme
POSOLJENI ZRAK I RAZLIVENA TINTA koje sjajno služi za kraj ovoga osvrta. Sva je
sreća da Giboni pjeva, sklada, stvara, kreira, sva je sreća da sam sebi gotovo
svakodnevno postavlja nove ciljeve i izazove. Tko zna što će nam priuštiti
slijedeći puta. Sam je postavio izuzetno visoke kriterije koje je zaista teško
nadmašiti. Do novog koncerta imati ćemo se čega sjećati i o čemu pričati i
nadati se da se dugo nećemo probuditi iz ove glazbene hipnoze.

Video: Jusuf Šehović