Vlaho BogisicFoto: Marko Miščević / CROPIXFoto: Marko Miščević / CROPIX

Govoreći o slobodi govora, Vlaho Bogišić
zapravo rabi govor mržnje. Ma kako inzistirao na kondicionalu, on nedvosmisleno
huška javnost svojim pitanjem: „…Tko će nekoga sutra spriječiti, pri čemu ovo
govorim u strogom kondicionalu, da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom
u Hrvatskoj?“

Po nama, riječ je neprihvatljivom, krajnje
uvredljivom i nečasnom primjeru potkazivanja ili poticanja na denunciranje i
ideološku diskvalifikaciju ljudi koji su „krivi“, i moguće neprihvatljivi, samo
zato što su tobože pogrešnog etničkog i vjerskog identiteta.

Tim više što to
izgovara leksikograf, a ne pjesnik, koji bi morao znati težinu izgovorenih
riječi, ali i koji je, valja naglasiti, prvi čovjek jedne od najuglednijih
kulturnih ustanova u nas.

Budući da smo u leksikografovu pitanju nedvojbeno prepoznali metu, naglas
se pitamo znači li ova izjava da je dotični jedva tolerirani stranac u hrvatskoj
kulturi i književnosti ili da su takvi, „balije“ dakle, generalno nedobrodošli u
istima.

Operirajući pa i hipotetičkim prijetnjama, Bogišić
otvara mogućnost da se danas-sutra svakoga hrvatskoga pisca, kipara, arhitekta,
slikara, glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga podrijetla (ili kakva
drugog, trećeg…) diskvalificira po potrebi bezočnim i vrlo uvredljivim
etiketama, provocirajući tako neki novi politički mrak i zadrtost prema Drugom i
njegovoj razlici.

Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nije kultura plemenskih ili
etničkih „čistih identiteta“ vec pluralistična i, srećom, heterogena.

Mi u njoj nismo i ne možemo biti gosti jer smo je stvarali i stvaramo je
svojim duhom i kreativnim izrazom, i ne dopuštamo niti jedan oblik vlastite
političke ili ideološke zloupotrebe, a kamoli biti, kao u Bogišićevoj
insinuaciji, nakaradna ikonografija za potkusurivanja.

Govor
mržnje hrani se između ostalog vjerskom, etničkom i ideološkom isključivošću i,
kao u ovom primjeru, svodi osobu na nešto vrijedno prezira i
nepoštovanja.

Utoliko nam se ovdje uočeni rasistički diskurs,
koji operira zloćudnim pojmovljem da bi diskreditirao nekoga zbog njegova imena
ili podrijetla, čini neprihvatljivim i škodljivim u javnoj
komunikaciji

Ovim priopćenjem ne želimo sudjelovati u
bilo kojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemici Jergović – Visković, već
samo upozoriti hrvatsku javnost na govor mržnje, etničke i vjerske
isključivosti, koji već sutra, pri čemu ovo govorimo u strogom kondicionalu,
može rezultirati nečim znatno gorim, a nedavno bolno proživljenim.

POTPISNICI:
Sead Begović, književnik
Enes
Kišević, književnik
Munir Vejzović, akademski slikar
dr.sc. Ekrem Čaušević, sveučilišni profesor 

Sead Muhamedagić, prevoditelj
Izet Đuzel, akademski
slikar
Ibrica Jusić, glazbenik
prof. Azra Abadžić Navaey,
sveučilišna asistentica
mr. sc. Senad Nanić,
arhitekt
Filip Mursel Begović, publicist
dipl. inž. Faris Nanić,
publicist
Sena Kulenović, prevoditeljica