No, kao što već u nekoliko
navrata napisah, rezultat je mjerilo vrijednosti a Alen Horvat sa Rijekom je
ostvario objektivni maksimum u prva dva kola. Bod u Osijeku i tri kod kuće,
sjajno, nema što, a brojni dežurni kritičari u koje priznajem ubrajam i sebe
predviđali su tek bod nakon prva dva kola.
Opet je Antonini Čulina
odigrao „potez za notez“, nabacio na glavu Kreilacha i već u devetoj minuti
Rijeka se našla u prednosti koju je sretno i spretno održala do kraja. Publika
kao najveći kritičar svih sportskih klubova našega grada i prošle je subote
bila „u elementu“, a na njihovoj meti našao se opet Sandi Križman. I prije
Horvata treneri su pokušavali „uklopiti“ talentiranog Istrijana koji je ne tako
davno bio članom mlade reprezentacije. Horvat je nakon susreta rekao kako je
Sandi htio ostati u svlačionici na poluvremenu jer nije mogao izdržati
pritisak. Ipak trener ga je ostavio u igri do 73 minute kada je umjesto njega
ušao osječki junak Alen Dedić koji je u 17 minuta napravio više od Križmana. Na
kraju pljesak kojim su Riječani nagrađeni za hrabrost i upornost, istina u 65
minuti Čaval je pogodio stativu, mogla je pobjeda biti i uvjerljivija, ali
mogli su i gosti do boda u posljednjim minutama – promašili su „mrtvaca“. Da su
pogodili ne bi bilo nezasluženo.
Danas (u ponedjeljak)
pripreme započinju rukometašice Zameta i Orijent Presoflexa. Novo lice na klupi
starijega riječkog prvoligaša Drago Žiljak sa sobom je doveo i novog čovjeka za
„kondiciju“ Emila Baltića. Zamećanke su odmah ujutro krenule nizati krugove po
trsatskom parku, a na prvoj prozivci u odnosu na prošlu sezonu nije bilo
Katarine Ježić, Ane Maruščec, Slavice Šuster i Ive Tabar. I dok se za prve
dvije igračice već ranije znala destinacija (Ježić u Lokomotivi, Maruščec u
Mađarskoj) pomalo iznenađujuće zazvučala je informacija da su Šuster, a posebno
Tabar karijeru odlučile nastaviti „s druge strane mosta“ – u Orijent
Presoflexu. Orijentašice su pripreme za premijernu prvoligašku sezonu započele
također prvoga dana kolovoza a trener Sanjin Lučičanin i predsjednica Branka
Konta nisu se baš nešto potrgali sa izjavama o željama i ciljevima kluba.
Nažalost, već nekoliko godina ne teče dobra krv među ova dva kluba. Na drugu
stranu prešla je Stefani Stakorić.
I već su krenule ulične
ćakule. Žalosno je i tužno da su pod upitnik stavljene i prijateljske pripremne
utakmice ovih dvaju klubova i da se ne pokazuje niti najmanja volja za
dijalogom. Mišljenja sam kako bi svima u ovom gradu koji vole sport trebao biti
sveti cilj svaka pobjeda i svaki sportski uspjeh bilo kojeg sportaša ili kluba
u gradu, i da bi se jednom zauvijek trebalo prestati voditi poslovicom „Nek susjedu
krepa krava“.
Riječka sportska obitelj u
novu sezonu ulazi sa dva nova člana u elitnim razredima jer osim Orijentašica
nakon 16 godina i riječka ženska košarka stanuje na prvoligaškoj mapi. I
Sanjinu Lučičaninu i treneru Pleterašica Goranu Šućuroviću želim puno sreće u
premijernim prvoligaškim sezonama, jer sreća će im itekako biti potrebna. Razlog tome je
kronični nedostatak novca, koji je dodatno podebljan činjenicom da su javne
potrebe u sportu za ovu godinu smanjene linearno za osam posto u odnosu na
prošlu godinu.
Teška je godina pred svima
koji nemaju privatnog „gazdu“ i baš zbog toga trebalo bi biti puno dobronamjerniji
i smanjiti očekivanja jer će na taj način i eventualno razočaranje biti manje,
a sreća zbog svakog uspjeha veća….
I samo za kraj. Bio sam
prozivan nakon posljednje kolumne zbog svog vlastitog stava o nastupima Sanje
Jovanović i Dominika Strage na svjetskoj smotri u Šangaju, kolegica koja u
jedinom riječkom dnevniku prati plivanje uoči prvenstva napisala je tekst pod
naslovom „Dominik i Sanja uzdanice“. Nakon viđenog od početka do kraja ne znam
jesam li trebao vjerovati tome tekstu ili onome što sam vidio svojim očima. Odgovornost
je preuzeo Dimitar Bobev iako nisam posve siguran da je trener kriv za sve.
U idućoj kolumni slijedi
novi nastavak priča iz Ukrajine, ovoga puta destinacija je Harkov.
Podijeli na društvenim mrežama