Foto: Ashes 57 Selection Gallery
Piše: Ana Nakić
Iako je ljeto već pri kraju,
festivali i dalje otvaraju svoja vrata mladima željnim dobre zabave i glazbe.
Dosad ste na TNRB portalu mogli čitati o mnogim ljetnim festivalima koji su zauzeli svoje pozicije diljem Lijepe naše. Dobra zabava i dobra zarada glavne
su zvijezde vodilje u organizaciji ovakvih kulturnih događaja. Jedan od
festivala koji je zasigurno ispunio ove uvjete je i Outlook festival čija se
lokacija nalazi na tvrđavi Punta Christo u mjestu Štinjan nedaleko od Pule.
Ovo je već treći Outlook
festival, a koliko se razvio govori i činjenica da je ove godine ugostio čak 14 000 (slovima: četrnaest tisuća!!) mladih iz cijelog
svijeta, dok je onaj prvi koji je bio organiziran prije tri godine u
Petrčanima nedaleko od Zadra brojio tek njih
nekoliko tisuća.
To je zasad informativno o
festivalu, slijedi dio koji je manje ozbiljan, a više zanimljiv.
S obzirom na to da je
autorica teksta još uvijek pod velikim dojmom čitavog festivala, bilo bi
najbolje da detaljni izvještaj s festivala počne od prvog dana a to je bilo koliko
se sjećam, 01. 09. gospodnje godine 2011.
Da se ne vraćam s pričom u
Rijeku, bilo bi najbolje da krenem od Pule, već tamo smo vidjeli da će Englezi
zavladati Štinjanom, na autobusnom kolodvoru u Puli već se sa svih strana čuo
engleski jezik s intenzivnim britanskim naglaskom, taksiji su odvozili po
paprenim cijenama Engleze do kampa Pultižela, kamp je rasprodan baš kao i
festivalske karte. Osim kampa Puntižela,
u blizini Štinjana za potrebe festivala bili su rasprodani i apartmani,
hosteli te sva ostala prenoćišta.
Za ulaznicu se gine,
ekipa ispred kampa podno mjesta gdje se
održava sam festival bila je spremna prodati bubreg za ulaznicu u rajski vrt –
Outlook festival. Englezi sa svojim ugodnim naglaskom preplavili su čitav službeni
kamp Outlook-a -Puntiželu. Hrvatski niste mogli nigdje čuti, prva pretpostavka
jest da je oko 600 kuna za ulaznicu ipak bilo previše za hrvatski džep, no
onda se sjetim da su Englezi morali sukladno svom budžetu izdvojili još više za
ovakav događaj. Valjda je ipak stvar u ljubavi prema glazbi, a ruku na srce, i
nismo čuli previše od hrvatskih medija o ovom festivalu.
Ulaz u kamp bio je strogo
čuvan od strane tjelohranitelja, a volontera i zaposlenika festivala bilo je
na sve strane. Vidjelo se da su organizatori pazili na svaki detalj: veliki
izbor hrane, pristup internetu, posebni šalteri za razne vrste osoblja, no
unatoč tome gužva je bila na sve strane.
Nakon što smo smjestili svoj
šator u masi slični raznobojnih, krenuli smo prema utvrdi Punta Christo koja se
nalazi 5 minuta pješačenja od samog kampa, gdje nas je dočekalo 9 pozornica:
Harbour, Dockside, Fort Arena, Mungos, Moat, Outside the Fort, Courtyard,
Ballroom, Dungeon.
Nismo znali gdje bi najprije
išli, gdje bi ostali, što ćemo raditi, htjeli smo od svakog stagea uzeti barem
malo… Toliko toga a tako malo vremena, svaki stage je bio pun, rijeke ljudi su
cirkulirali po tvrđavi kao muhe bez glave, željni glazbe i zabave. Na festivalu
je nastupalo čak petsto glazbenika, što znači oko sto i nešto glazbenika u jednoj
večeri, impresivno zar ne? Nije ni čudo što je karta tako skupa, tad sam se
uistinu zapitala gdje su dovraga naši Hrvati na ovom festivalu. Uglavnom, tu
večer ste mogli čuti strane glazbenike kao što su: Macka B, Jamie XX, Benny
Pagea, P- Money, Mosaix i mnoge druge, no isto tako čuli su se i naši glazbenici
poput: Confusion DJ- s, Balkans Hi Fi, Kingston Sound, Jabbaton, Trip to
Zion. Zabave nije nedostajalo na
nijednoj pozornici, rulja je bila luda, rasplesana, nasmijana (puno se pilo
moram priznati). Noć je bila vrlo kratka, reggae, d’n’b, dubstep, dub punio je
ove mlade ljude voljom i energijom, nitko nije išao doma do ranog jutra kad se
sunce već počelo pokazivati na obzorju.
Slijedeći dan je počeo
buđenjem uz reagge na obližnjem ball courtu tj. košarkaškom igralištu koji je
imao stage u obliku ogromnog radija. Zamisli ti to, zaspeš uz glazbu i budi te
glazba, i tako četiri dana.
Oko podneva bi već počeli s beach partyjem i tako do osam
sati navečer uz ukusne ali skupe koktele i smoothije uživali smo u prekrasnom i
opuštajućem reaggeu. Na tisuće mladih i nasmijanih lice odavalo je pozitivne
vibracije i uz ples slavilo glazbu… Predivno, kako se sunce sakrivalo tako se i
ekipa maknula s plaže i opet kao i noć prije, pošla bijelim putem do tvrđave Punte
Christo te se razbježala po utvrdama tvrđave koje su bile pune, a opet ne pretijesne.
Main stage je za očekivati bio prepun, i
to s razlogom, razularena masa skakala je sa svih strana kao da ih svi vrazi
gone. Ovu večer su obilježili Alix Perez, Benga Benji B, Dj Nuff, Boddika,
Guido, Oneman, Jacky Murda i mnogi drugi, uistinu je teško od toliko glazbenika
izdvojiti nekoliko, nažalost još uvijek nije moguće biti fizički na nekoliko mjesta
istovremeno.
Treći dan počinje u istom
tonu kao i jučer, uz reagge. Koja divota, sunce, more, glazbe, sreća,
pozitiva, hladna piva, mladi, lijepi i nasmijani ljudi… ma predivno, valjda
ovako nekako izgleda raj :-). Navečer opet nismo znali gdje bi prije od silne
glazbe koja nam se nudila kao na švedskom stolu, ne znam kako da drugačije
opišem ovaj urnebes od desetak pozornica s različitim glazbenim stilovima,
svakako bih htjela spomenuti Mungos Hi Fi koji su meni osobno bili među
najboljima na festivalu, da ne zaboravim Foreign Beggars, Iration Steppas i Top
Cat.
Već nam se bliži kraj
festivala čega svi postajemo svjesni. Treba maksimalno iskoristiti zadnji dan. Doduše svima nam je dosta dva sata čekanja u redu za tuš kabinu, tostova
iz obližnjeg kafića, prašine koja se svako malo podizala oko šatora, britanski
engleski također postane iritantan nakon nekog vremena, no nitko od nas nije htio da festival završi.
Opet uvod zabave počinje na Beach partyu
koji nas dobro zagrije, no osvježavajuće more nas opet rashladi i spremni smo
za još jednu ludu večer na Štinjanskoj tvrđavi.
Večer je prošla brzo –
isparila je u zrak s alkoholnim parama, a u sjećanjima mi je ostao odličan main
stage s dinamičnom glazbom Shy – FXa. Koliko čujemo priče onih koji se u
potpunosti sjećaju te večeri, publika je ludila na hitove Jah Shaka – reggae
djedu koji je unatoč godinama plesao do ranog jutra s ekipom koja mu može biti
unučad, zatim Girl Unit koje su promo
majice festivala dijelile publici, Menendez Brothers itd., a da i mi imamo odlične
d’n’b glazbenike te večeri je pokazao
odlični DJ Filip Motovunski.
Eto, otprilike sam prenijela
svoje doživljaje Outlook festivala, uistinu nije lako ta četiri
burna dana prenijeti u samo jednom članku. Ponavljam još jednom:
500 glazbenika i 14 000 mladih ljudi sa svih strana svijeta… sve se to sjatilo
u uistinu maleni kamp Puntiželu i dovelo u Hrvatsku jedan od najmoćnijih
glazbenih festivala u Europi.
Neminovno za nas mlade
željne dobre glazbe ovaj festival znači više od 600 kuna što je cijena
festivalske ulaznice, neke stvari se uistinu ne mogu kupiti novcem. Ekipi koja
je posjetila ovaj festival novci očito nisu puno značili pa je tako bankomat u
kampu postigao rekord u izdanom novcu od ukupno 6 milijuna kuna dnevno, dakle
engleski narod ostavio je dvadeset četiri milijuna kuna u ovom kampu za četiri
dana, impresivno zar ne?
Mogla bih završiti članak s
savjetom – ako uspijete slijedeće ljeto zaraditi koju kunu navratite do
Outlooka te sve svoje brige utopite u glazbi.
Podijeli na društvenim mrežama