PechaKucha – Naučimo se misliti haiku

Na japanskom jeziku izražava
zvuk koji proizvodimo u laganom razgovoru, rekli bi čavrljanju. Idejni tvorci
su Astrid Klein i Mark Dytham, dvoje arhitekata, koji su osmislili način Power
point prezentacija na novi, dopadljivi, moderniji način. Zahvaljujući ovom
načinu prezentiranja izlaganja su kraća, dinamičnija i zanimljivija.
Realizacija je vrlo jednostavna.

Osnovno pravilo koje koristi
PK
prezentacija je 20×20. Da bi ispričali svoju priču imamo 20 slideova koji
svaki traje po točno 20 sekundi. I to je to. U točno šest minuta i četrdeset
sekundi moramo pojasniti svoju ideju i odgovoriti na pitanja publike. Ustvari
na pitanja publike odgovaramo kasnije. Uz šank. I pivu. Da, PK prezentacije se
održavaju u prostorijama gdje se nalazi šank, te predavač, kasnije, uz kriglu
može pojasniti što je želio reći svojom prezentacijom, ako nešto nije bilo
jasno.

Ovakav način korištenja
Power pointa postao je toliko popularan da se trenutno po cijelom svijetu
održavaju PK night, gdje se bira najbolji predavač i najbolja prezentacija.
Početak PK prezentacije vežemo uz arhitekte i njihovu struku, no danas PK
koriste gotovo svi. Dizajneri, ekonomisti, poslovni ljudi svih profila. Nakon
godina mučenja Power point prezentacijama gdje smo sjedili i satima slušali
nadobudnog prezentera koji je uživao slušajući sebe, došli smo do toga da ista
pravila vrijede za sve. 20×20. PechaKucha.

Kako složiti PK prezentaciju?
Zamislimo da svoju ideju moramo posložiti u SAMO 20 slideova, a do sada nam je
za to trebalo par stotina grafikona, crteža, fotografija, strelica, slova i
oblika. Počinje panika. A za tu nevjerojatnu ideju imamo samo 20 sekundi po
slideu. Pa to je nemoguće. Da, tako sam i ja razmišljao kad sam davne 2008.
zamislio svoju prvu PK prezentaciju. Ali krenuvši ostao sam šokiran količinom
slideova koje nikako nisam mogao popuniti do zadnjeg, a falilo mi je i teksta
za svih 6 i pol minuta. I onda sam shvatio koliko sam do sada pilio ljude i
pričao o nevažnim stvarima. Kako bi to jednostavno rekao profesor S. Kulić : „A
sada ćemo govoriti o bitnome.” Da, PK je sažimanje naših često nebuloznih
prezentacija na bitno. Štedimo svoje vrijeme, a štedimo i vrijeme publike. Naučimo se misliti haiku. Sažmimo ono
što želimo reći na ono stvarno bitno. Prije početka izrade moramo sebi
odgovoriti na tri pitanja:

1. O čemu želim govoriti
2. Tko je moja publika
3. Koliko publika zna o sadržaju koju ću prezentirati

Početak strukturiranja
prezentacije odgovor je na prvo pitanje. U tom prvom pitanju dajem odgovor na
pitanje što želim da moja publika na kraju prezentacije učini… zna… osjeti.
U PechaKuchi kraj prezentacije zapravo je njezin početak.

Sjećam se strukturiranja svoje
prve PK i razmišljanja o odgovorima na ova tri pitanja. I onda je postalo
teško. Želio sam svojoj publici približiti PK o kojem do sada nisu zasigurno
čuli niti riječ, jer bila je to 2008. godina. I kad sam počeo razmišljati o
publici a ne o prezentaciji stvari su se složile.

Za svaki slide imam samo 20
sekundi. Dakle, bez puno teksta kojeg nitko ionako ne čita, slide mora imati
poruku s nekoliko rečenica ili fotografijom. Jer ljudi su vizualni tipovi. I
slika govori kao tisuću riječi. Tko je to već jednom rekao? I što da stavim na
20 slideova? Uspio sam nekako nategnuti svoju prvu PK na 18 i to je bilo to.
Da, malo sam zaobišao pravila, no ionako kad sam detaljno razmislio o
prezentaciji nisam je mogao širiti na još dva slidea. U prilogu dajem svima
mogućnost da vide moju prvu PechaKucha prezentaciju, te da slobodno kažu
koliko sam uz pomoć teksta i slika uspio na publiku prenijeti ono što sam
želio. A htio sam sve sudionike samo upoznati sa novim načinom prezentiranja o
kojem nisu nikad ništa čuli.

Kad je prezentacija bila
gotova došao je teži dio. Što pričati uz svaki slide? Kakve informacije dati? O
čemu govoriti? Dobro, imam puno iskustva u vođenju edukacija, prezentacija,
seminara, no ovo je bilo nešto potpuno novo. U samo 6 i pol minuta treba
iskoristiti svoj glas, verbalnu, paraverbalnu i neverbalnu komunikaciju za
prenošenje poruke. A svaki vid komunikacije treba biti povezan uz slide koji
traje samo 20 sekundi. A ja nemam prezenter u ruci da promijenim slide kad
želim, već se slide mijenja automatikom. Užas! No, nakon 5 dana uspio sam. Uz
slideove naučiti i testirati riječi, pokrete, gestikulaciju, bez da gledam iza
na zid da vidim koji slide je trenutno prezentiran.

Nije bilo lako. Za
komunikaciju u normalnom životu većinu zvukova i pokreta proizvodimo nesvjesno
i bez određenog cilja. Kod prezentacija stvari su drugačije. Bez obzira
izlažemo li pred deset ili tisuću ljudi svaka izgovorena riječ, svaki
neverbalni znak, svako podizanje glasa, dio su uvježbane komunikacije. Zato je
kod prezentiranja najefikasnije koristiti glumačke vještine. Položaj tijela,
intonaciju, pokret, svaki element moramo naučiti i dodatno usavršavati. A kod
PK ovo je izuzetno bitno. Eksplozija naše kreativnosti nalazi se u ovih 20
slideova.

Gledati Power point
prezentaciju, te isto tako gledati i prezentatora koji uglavnom čita monotonim
glasom tekst sa slideova kod svake normalne osobe vodi do ruba živčanog sloma.
No, Power point može naše izlaganje i samo nadopuniti i učiniti ga
zanimljivijim. Prije nego sjednete za svoj PC i počnete slagati prezentaciju
zastanite na trenutak i zamislite svoju publiku koja gubi koncentraciju jer je
vaša prezentacija bila preduga. Ili, zamislite svoju publiku kako sa zanimanjem
prati vaše riječi jer je prezentacija kratka i jasna. Vjerujem da ćete izabrati
drugi način. Dobrodošli u PechaKucha.

Info:
http://www.pecha-kucha.org/

moj prvi PK