Naime iskusni BIH trener najavio je da će ove zime Rijeku napustiti cijela jedna momčad. Prijavljivanjem kluba Arbitraži četvorica su se nogometaša praktično sami otpremili s Kantride. Sandi Križman, Antonini Čulina, Denis Ljubović i Neven Vukman „drznuli su se“ zatražiti ono što im prema ugovoru pripada. Predsjednik Robert Komen zbog toga ih se (bez posljedica) usudio „etiketirati“ izdajnicima kluba. Uvjeren sam tisuću posto da će spomenuta četvorka svoj novac ishoditi putem Arbitraže ali i da je predsjednik ovom izjavom prekoračio granice dobrog ukusa. Nisu krivi igrači nego oni koji su im ponudili bajne ugovorne iznose. I onda se još nađu novinari da procijene uživa li netko u (pre)velikoj ili (pre)maloj plaći.
Ono što Tottenham nudi tjedno Luki Modriću prosječan radni čovjek ovoga grada neće zaraditi za tri stogodišnja života.
Rekao je Ištuk Alferezu što misli o njegovu apetitu i svojim „apetitima“ prema njemu. Omaleni napadač trebao bi se na prozivci 9. siječnja 2012. pojaviti sa točno 75 kilograma i niti grama više. Ta mu se pomisao u startu nije svidjela i već je rekao da gotovo sigurno neće iz Guadalajare natrag. Kartu u jednom smjeru uzeo je i Delgadillo dok bi povratnu mogao zatražiti tek Gutierrez, no i on je počeo gunđati – jer ako nema s kime pričati i ne ostaje mu se na Kantridi. Kako kaže stara izreka „Daleko mu kuća“. Meksikanci su se na Kantridi pokazali kao potpuni promašaj a nitko a ponajprije sportski direktor Milenković za to neće snositi posljedice.
U općoj neimaštini iluzorno je očekivati pojačanja pa ne preostaje nego radovati se što je Ištuk „u vatru ubacio“ mladiće poput Miloša, Mancea, Močinića ili Datkovića. Sa strepnjom očekujem povratak nogometu „gospodina nemogući promašaj“ Ilije Sivonjića koji bi trebao započeti ove zimske pripreme.
U nedjelju je u Kostreni bilo svečano i tužno. Od odbojke se oprostila Iva Lovrinov. Razlog za oproštaj 25-godišnje djevojke koja je u Kostreni provela pet od šest sezona postojanja kluba leži u činjenici da je pronašla posao koji joj ne omogućava bavljenje prvoligaškom odbojkom. Treba preživjeti. A novaca u odbojci nema (igrala je besplatno) ili gotovo nema. Ivin otac, Igor, najtrofejniji riječki trener došao je pogledati kćeri (Ivina mlađa sestra Tea ostaje u ekipi), a onda je rekao istinu o sportu općenito. Odbojkašice Rijeke krenule su u ponedjeljak u 4 sata ujutro autobusom prema Finskoj i nakon cjelodnevnog putovanja stići će na sjever Europe gdje ih u srijedu očekuje uzvratna utakmica Eurochallenge Cupa. Kada to čujem čini mi se da su nogometaši najrazmaženija lica na planeti i da su za to krivi mediji. Pokušavam zamisliti situaciju da nogometaši Rijeke nekim spletom okolnosti ostvare plasman u Europu naredne sezone i da ih „zakači“ nekakva Finska a da predsjednik Komen zbog općih mjera štednje naredi da se na put ide autobusom. Bilo bi nosova do poda i strašno puno gunđanja. Uvijek mi je žao kada neki riječki klub odustaje od Europe (rekorderke bez premca su rukometašice Zameta), ali nažalost sportska politika u Rijeci u odnosu na Zagreb nije niti približno ista, pa su odustajanja izlaz za nuždu, da bi klubovi preživjeli.
I vaterpolisti Primorja za koje u gradu vrijedi mišljenje da im novca ne fali na svoja putovanja (osim onih europskih) idu autobusom. Tako će i u srijedu ujutro krenuti na „dalmatinsku turneju“ jer najprije treba odraditi posao u Šibeniku protiv posljednjega sastava Jadranske lige koji do sada nije osvojio niti bod, pa neće niti u srijedu, a potom će stati u Zadru gdje u subotu igraju polufinale Kupa protiv Juga. Ako nastave pobjednički niz finale je u nedjelju i tek tada „veseli autobus“ krenuti će prema Rijeci.
Promjene su ponekad nužne, ponekad kozmetičke a ponekad nepotrebne ili zakašnjele, ali davno još stari su ljudi rekli da nova metla bolje mete. Ne treba pretjerivati, jer ekstremi nikada i nigdje nisu dobri. Armada za ovu situaciju ima jednu sjajnu poruku koju ću citirati „Vratite nam našu Rijeku zbog ove nam suze teku“ I tu nisam mislio isključivo na nogomet.
Obzirom da su nogometaši otišli na „zimski san“ predlažem vam da napunite najmanje jedan navijački autobus i da u subotu krenete prema Zadru podržati Primorje u pokušaju da stigne do trofeja nakon 16 dugih godina.
Krepat ma ne molat! Vidimo se na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama