Pogrešni načini upravljanja novcem

Imanje novca
je stvar psihologije. Čim više imamo u novčaniku osjećamo se bolje, sigurnije,
stabilnije. A kad novac imamo mijenjamo percepciju stvarnosti i počinjemo
raditi čudne, nelogične stvari. Potrudimo se ukratko približiti psihologiju
svakodnevnog potrošača. Od onih koji ulažu u vrijeme krize do onih koji „samo
štede“ za bolja vremena. Prepoznajete li sebe u nekoj od slijedećih situacija ?

Obožavam svoj način štednje.

Sav svoj
kapital držim na jednom mjestu. U banci, dionicama, osiguranju, zlatu,
fondovima. Biti zaljubljen nije loše, no voljeti svoju investiciju i smatrati
je jedinom pametnom ili mogućom često nas može dovesti u veliki problem.
Stručnjaci savjetuju da nikako ne bi smjeli držati preko 20 posto svog kapitala
u istom ulaganju. Čarobna riječ je: diverzifikacija. Ovo ne znači da ulažemo
novac u četiri fonda, ako su svi dionički, ili u četiri različite banke, već da
podijelimo svoju ušteđevinu na četiri različite strane, dio u banku, dio u dionice,
dio u fondove, a dio da držimo blizu u gotovini. U koji fond ? U koju banku ? O
ovome ćemo pričati drugom prilikom, no treba znati da postoje velike razlike
između raznih fondova.

Jurim za svojom fantazijom.

Kod svakog
ulaganja stručnjaci nas upozoravaju: „Dosadašnja dobit nije garancija buduće
dobiti.“  Ali u to očito nitko ne
vjeruje. Logika stada prevladava. Kad čujemo da je cijena zlata skočila, i da
svi naši prijatelji ulažu u zlato krećemo istim putem. Kupujemo vrijednosnice
zlata oduševljeni budućom dobiti. Nije to samo zlato. Mogu to biti dionice raznih
tržišta, junk obveznice ili slično, no priča je uvijek ista. Analiza proteklih
21 godinu pokazuje da ulagači u pravilu na ovaj način uvijek gube. Na ovaj
način ulagači u tržište tehnoloških dionica, ili dionica hrane, prijevoza koji
kreću logikom stada dugoročno gube. Bitno je stvoriti svoju strategiju baziranu
na kvalitetnim realnim analizama te ne gubiti volju čak i ako vaš susjed
trenutno zarađuje puno jer je uložio logikom stada. Evo i primjer. Razlika
ulaganja u novčane fondove. Analize na nivou 3-5 godina su pokazale da ulaganje
u novčani fond donosi 10 posto veću dobit nego bjesomučna kupoprodaja raznih
trenutno vrijednih dionica. A na to treba dodati i trošak brokera. Zarada je
realno dugoročno i veća. No, ovdje postoji jedna mana. Ovo ulaganje je dosadno.
Ne možete se hvaliti prijateljima da imate dionice novčanog fonda koji zarađuje
5 posto godišnje, jer to nije INN kao imati dionice. A sad mala računica. Da
ste početkom krize 2008. godine uložili 100 kn u neki novčani fond danas bi
imali 129 kn. ( po IFI-N). Bez ikakvih strahova i nesanice. Da ste 100 kn
uložili u dionički ili mješoviti fond danas bi tamo imali oko 75 kuna. A kod
dionica ? Dionica HT-a dana 10.10.2007. vrijedila je 373 kn. Danas joj je
vrijednost 240 kn.

Nakon ovih
informacija o ulaganjima pitate se: „Ma šta ovaj filozofira, gdje ja da nađem
novac za ulaganja u ovo vrijeme krize i problema.“  Pa da vidimo gdje trošite nelogično, a moglo
bi biti dostatno za ulaganja

Izjednačavam riječ „popust“ i „dobro ulaganje“

Usporedimo dva
televizora koji koštaju isto. 5.000 kn. Samo je na listiću drugog uz cijenu i
prekrižena stara cijena od 12.000 kn. Koji ćemo kupiti ? Ako kupujemo razumom
kupiti ćemo onaj koji je po raznim forumima i testovima dobio bolju ocjenu i
ima bolje karakteristike. No većina ljudi kupiti će onaj drugi. Ali to nije
sve. Čak i oni ljudi koji nikada ne bi dali 5.000 kn za televizor kupiti će ga
jer je to trenutno „tako jeftino.“

U stvarnosti, 5.000 kn je 5.000
kn. Ako ne planirate potrošiti ovaj iznos na televizor (ili bilo koji drugi
proizvod na „popustu“), onda nemojte to raditi niti sada. Prevareni smo
takozvanom marketinškom metodom „sidrenja.“ Osobna procjena vrijednosti
proizvoda bazira se na najbližem broju koji vidimo pored cijene umjesto na
neovisnoj procjeni. Prije nego krenete u kupovinu odlučite koju vrijednost
planirate potrošiti. I proguglajte proizvode na „akciji“.

Kupujem na dug

Činjenica da
postoje ljudi koji imaju gotovinu i na njoj zarađuju 2 posto godišnje (kroz
kamate po tekućem računu), a u isto vrijeme imaju dugovanja po kreditnim
karticama gdje gube 14 posto godišnje je šokantna. Zamislimo da imamo 5.000 kn
duga po kreditnim karticama i 10.000 kn ušteđevine. Kredit nas košta 14 posto
godišnje, odnosno 700 kn, a zarada po štednji iznosi 2 posto godišnje, odnosno
200 kn. Što je rješenje ? Isplatiti dug, uštedjeti 700 kn kamate i zaraditi još
100 kn godišnje na preostalih 5.000 kn uštede. Rezultat: zarada od 800 kn.

Možete se opravdavati činjenicom
da vam je potreban novac za hitne slučajeve. Možda, ali istina je drugačija.
Isplatili ste dug, zarađujete na kamati, a još uvijek vam ostaju slobodne sve
kreditne kartice za hitne slučajeve.

Poričem problem

Kad smo imali
tri godine zatvorili smo oči i zamislili kako su svi problemi oko nas nestali.
Upravo kao naša bivša Vlada. Umjesto da potegne prave poteze i krene rješavati
probleme zatvorili su oči i čekali da se problemi riješe sami. U ovu zamku
često upadnem i sam. Čekam da se problem riješi sam od sebe. I nakon nekog
vremena shvatim da je to nemoguće. Probleme krenite rješavati odmah. Bez
čekanja. Financije ne trpe čekanje. Gubici svakim danom postaju sve veći.

Dotaknuli smo
se samo nekih od mnogih psiholoških načina pristupa novcu. Nadam se da
osvješćivanje nekih istinitih situacija u kojima ste se prepoznali  nije bilo odviše bolno. Nisam neki ljubitelj
financijskih gurua, no zasigurno u njihovim djelima ima i poneka zgodna misao.
Pa tako kaže financijski guru Robert Kiyosaki: „Nevolja sa mladošću je u tome
što ne zna ništa o starosti. Ako znaš kako može izgledati starost, drugačije
ćeš planirati svoj financijski život.“ Sretna Vam 2012.