Smješteni su Riječani u
neposrednoj blizini sportskog centra na Banjici gdje se osim bazena nalazi i
stadion srpskog prvoligaša Rada i nekoliko multifunkcionalnih sportskih
dvorana. Trebao je ovo biti uzvratni posjet jer su Beograđani bili najavljeni
kao gosti Rijeke prije tjedna. Dva su kluba dogovorili sportsku suradnju koja
će prema viđenome bez sumnje dati prave rezultate. U beogradskom klubu na
čelnim pozicijama su vaterpolske legende Aleksandar Šoštar i Igor Milanović, a
u vodi ih predvodi rođeni Riječanin, istinski vaterpolski virtuoz Vladimir
Vujasinović.
Riječane je posjetio i još
jedan njihov bivši igrač i trener iz nekih drugih slavnih vremena Dejan Dabović.
Evociranje uspomena na neko drugo, prošlo vrijeme razgovori o sportu, vaterpolu
ali i o životu sa uvijek zanimljivim sugovornikom prava su škola i privilegija
je bila u njima sudjelovati.
Nije u ovoj beogradskoj
priči bio bitan rezultat. Uostalom rezultat se nije niti vodio, bitan je bio
timski/momčadski duh i njegovo jačanje i tehničko i taktičko usavršavanje uoči
završnice sezone u kojoj su Primorjaši na dva a Partizanovci na jednom frontu.
S druge strane u Rijeci je
zavladao prividan mir. Mislim na nogometnu Rijeku naravno, jer nogomet je za
one kojima je bijela boja na srcu način života. U 90 minuta negledljivog
naguravanja lopte po travnjaku protekle nedjelje jedino vrijedno spomena jest u
najmanju ruku dvojbeni kazneni udarac nakon navodnog prekršaja na Iliji
Sivonjiću kojega je Damir Kreilach pretvorio u pogodak. Ta pobjeda protiv
zaprešićkog Intera najvrjednija je ove sezone jer za bijele znači ostanak u
elitnom hrvatskom nogometnom razredu. Dvije od tri najavljene “laste”
sletjele su na Kantridu s namjerom da pomognu mladoj bijeloj družini do kraja
ove, a moguće i u narednoj sezoni. Ivan Bošnjak je napadač koji je igrao i za
Dinamo i za Hajduk i koji ima nešto međunarodnog iskustva koje bi trebalo
ojačati najslabiji, realizatorski segment riječke igre. Dino Drpić branič je
poznatiji po supruzi i činjenici da je jednom zgodom jednoj navijačkoj skupini
pokazao golu stražnjicu no po svojoj nogometnoj umješnosti. Već sama činjenica
da će njegova Nives boraviti u Rijeci pa makar i do ljeta čini se kao sjajan
marketinški potez. Treći iskusnik koji je trebao proljetovati na Kantridi jest
bivši reprezentativni veznjak Jurica Vranješ. Po njegovu dolasku u Rijeku
ustanovilo se da nije spreman pomoći, pa je dogovorena suradnja za nadolazeću
natjecateljsku godinu, onu od koje navijači jako puno očekuju.
No ono što nitko ne smije
smetnuti s uma jest činjenica da svaki ozbiljan projekt a ovaj to bez sumnje
jest konkretne rezultate daje najranije za tri a u idealnim uvjetima za pet
godina. Dakle trebamo biti strpljivi i koliko je god to moguće realni i pustiti
svakoga u omiljenome klubu da radi svoj posao.
Ono što svakako veseli jesu
i pobjede odbojkaša Rijeke i košarkaša Kvarnera. No, pred nama je sutra i vrlo
važna utakmica za rukometašice Zameta. Sutra u svojoj dvorani dočekuju pulsku
Arenu u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Pobjedom prolaze na završni turnir i uz
malo sreće pri ždrijebu mogu do nastupa u Europi što je za ovu mladu i
perspektivnu ekipu svakako velika nagrada i podstrek i zbog toga bi bilo
poželjno da ispunite tribine SC Zamet kao prošle srijede kada su se sastale
Hrvatska i Danska.
Za kraj ove beogradske
priče…. Pitate se možda zašto baš ovaj i ovakav naslov….Pa iskreno cilj je
da “bode oči” svima koji na sportsku suradnju gledaju kroz nacionalnu
prizmu. Kada je nedavno Rijeka potpisala suradnju sa torinskim Juventusom bio
je to iznimno bitan događaj i stoga ne vidim što ima loše u sportskoj suradnji
Primorja i Partizana. Ispravite me ako griješim, ali mišljenja sam da u ovoj
priči mogu profitirati oba kluba dok nisam pretjerano siguran koliko će od
Rijeke koristi imati stara dama iz Torina.
Vidimo se na tribinama.
Sezona loptačkih sportova ulazi u završnicu. Vaše bodrenje sada je
najpotrebnije. Krepat ma ne molat.
Podijeli na društvenim mrežama