Smješten pod
kategoriju Nonprofits & Activism, dokumentarac o ratnom zločincu,
diktatoru, novom svjetskom (čitaj: američkom) neprijatelju #1 iliti jezikom
prosječno inteligentnog čovjeka, žrtvenom janjetu za novu američku invaziju na
tuđu zemlju u ulozi „svjetskog policajca“. Ovaj vrhunsko režirani dokumentarac
snimljen je 2004. godine te prvi put emitiran 2006. godine, no tada je zadobio
vrlo malo pažnje. Ove godine, ovog mjeseca, “dokumentarac” je
emitiran drugi puta, samo ovog puta, sa gotovo 200 puta većom gledanošću.
Neupitna je činjenica kako je Joseph Kony zao čovjek te kako treba odgovarati
za zločine koje je počinio, no ne pod režijom još jednog američkog
blockbustera. Ironično, no jedino dobro u dokumentarcu Kony 2012 je da je dio
prikazanog istinit te sama činjenica da se o djeci Ugande trenutačno priča. Da
li će ta djeca živjeti bolje?
Siguran sam da će
se nešto učiniti, već iskusna američka mašinerija iz iskustva zna kako nečim
ipak treba zamazati oči javnosti. Svijet je danas mnogo drugačiji nego kada su
pred 20 – 30 godina vršili profiterske invazije na druge zemlje, tada nije
postojao internet, može se slobodno reći; tada se lakše kralo. Danas pak, u
stoljeću u kojem jesmo, svijetu tehnologije, Amerikanci dobro znaju kako moraju
u Ugandi otvoriti nekoliko škola i kampova za ugroženu djecu, moraju napuniti
bolnice tonama lijekova sumnjive kvalitete te naravno svojim iskustvom savjetovati
novo oformljenu vladu koje ljude postaviti na čelo ključnih državnih
gospodarskih grana, pazeći pritom da oni gospodare onim naftnim. Već tamo
negdje u devetom mjesecu prošle godine u novinama su se mogli naći članci o
planiranju povećanja američkih trupa na području Ugande, a igrom slučaja baš
pred par dana pod okriljem NATO-a, francuskih i australskih trupa odlučio stati
na kraj još jednom zastrašujućem negativcu, koji u podzemnim rovovima zasigurno
skriva biološko oružje, nuklearne glave iliti neko treće po svih nas opasno
oružje. Fascinantna je činjenica kako je Joseph Kony od 2006. godine prestao sa
svim aktivnostima, njegova vojska broji oko 200 vojnika, a ne par tisuća kako
navodi ovaj dokumentarac. Također on sam se skriva na području Sudana ili Konga
no to ne sprječava Amerikance&partnere da ga ipak “potraže” u
Ugandi. Uz strateški biranu pomoć od strane popularnih iz svih područja
showbiznisa, pod okriljem netransparentno poslujuće humanitarne agencije,
Amerikanci su čini se još jednom uspjeli dobiti simpatije svijeta za još jedan
privatni rat u cilju globalne dominacije. Dokumentarac prikazuje i bivšeg
američkog predsjednika Georga Busha, znanog ratnog zločinca koji je pokrenuo
rat u Iraku gdje je umrlo preko milijun ljudi. Čisto usporedbe radi, Konyja se
tereti za smrt preko 35,000 djece a njegovu vojsku za desetke tisuća ubojstva.
Američki Tullow
Oil ove je godine tako objavio podatak kako je u Sjevernoj Ugandi pronašao 50
milijardi $ u nafti te 200 milijardi $ kojih predviđaju. Čista slučajnost da se
sve to poklapa sa ovim vrhunskim kinematografskim dostignućem u kojeg je
utrošeno nešto više od 850,000$, a humanitarna agencija pod kojom je i režiran
ovaj, bahatit ću se pa reći, film, Invisible Children pobrinut će se da djeca
Ugande dobiju onaj deseti dio dolara. Pitam se da li će to gladna usta djece
znati prepoznati, u ustima dakako.
Najžalosnije od
svega je to što je ovo samo jedan pucanj u prazno, jer što uistinu možemo?
Zaustaviti želju nekolicine za američkom globalnom dominacijom? Početi
razmišljati svojom glavom i ne biti robovi vlastitih proizvoda? Kolektivno
pročitati povijest Svijeta u narednih 100 godina, posebice posljednjih 30 – 40
godina? Suprotstaviti se materijalizmu i početi živjeti slobodno? Bojim se da
ne možemo, da je pomalo kasno za to, barem za nas no možda mogu neki drugi mali ljudi koji
dolaze…
Podijeli na društvenim mrežama