Jarčeva preokretnica

Ovog puta
fobija, međutim, nije bila skroz neopravdana, a nisam mogao prizvati nikakvog
liječnika u pomoć jer bi poručio nek se idem odmarati. Da za prave medikamente
ionako nema novaca. Nek bacim oko kako je djeci na onkološkom odjelu pa da
izvolim odjebat iz ordinacije. Dobacio mi je kroz zatvorena vrata nek se
obratim Vladi ako mi neš ne valja s dijagnozom. U bonus mi je dodao još
nekoliko opaski na račun moje familije, nanizao par svetaca s čijim opusom i
djelovanjem u povijesti nisam skroz načistu te im na koncu priključio njihovog
poglavnika u nedoličnom odnosu s dva psa koja se međusobno tjeraju iako su
istih spolnih obilježja.

Ali, bez
obzira na nepriličan dodatak pri savjetu moje daljnje rekonvalescencije, šjor
duhtor bijaše u pravu! Zaista, valjalo mi se obratiti vladajućima. Za kog su
vraga ko po jajima okolišali zabraniti okupljanje najsimpatičnijih stranaka u
Evropi? Jer im je firer te najmnogoljudnije stranke u Hrvata priprijetio tužbom
međunarodnom sudu? Su se bojali da će se nacionalsocijastlisvihzemaljaujedinjenipodčmarombanovakonja
 prikazati kao demonizirane žrtve?

Prisjetimo
se, u davna vremena, kad se jarce protjerivalo u pustinju s njim su odlazili i
svi grijesi zajednice, a stvari su brzo dolazile na svoje mjesto. Uspješnost
tog obreda nije nikada bio upitan, imao je učinak izlječenja, ono što su Grci
nazivali pharmakos, s tim što su ovi umjesto te ne baš mirišljave i tvrdoglave životinje
radije žrtvovali naprimjer ljude. Dobro, možda ne baš plural, ali čovjeka
svakako. U ovom mimetičkom procesu kolektiv je imao za cilj katarzu,
pročišćenje od svega lošega što se akumuliralo u cijeloj jednoj godini u
narodu, ili jednoj određenoj zajednici. E, na tu vrstu su provokacije zaigrali
ovi iz firerove stranke. Postavili su se kao žrtve koje će mediji, zbog
atraktivnijeg sadržaja koristiti u vlastite svrhe podizanja gledanosti odnosno
tiraže, za koju vremensku jedinicu kasnije proglasiti diviniziranom, obožavanom
te kao takvom aglutinizirajućih osobina neophodnih za okupljanje nacije za veći
i bolji život do Drine. S Jasenovcem kao ultimativnim lunaparkom u ovom dijelu
Evrope.

Istina je, novokomponirano
dvadesetprvostoljetno društvo je osobito senzibilizirano za žrtve. To je
većinom show program. Odlična prilika za samopromociju, za stvaranje alibija,
pogotovo mlađim naraštajima da, uz blagoslov sveprisutnih autoriteta
intelektualaca, voditelja prosječnih debata, dušobrižnika iz hajlsliniškog
odbora ali ne i generala na koje se fireri pozivaju, počnu napokon slobodno
izražavati svoje kukaste stavove. Bilo na zidovima, portalima, tiskovinama, blogovima,
nezaobilazno i stadionima. Svjedoci smo tako i sada toj antropološkoj utrci i
premijeri koja se odvija pred našim očima.

Evo, čak
sam se i ja uključio u tu obzirnu suosjećajnost, patnju prema nesretnicima koji
bi željeli predstavljati i mene u svom svehrvatskom programu obnavljanja
lijepih uspomena prema endeha. Osim, jebiga, što poznajem povijest. Ne mislim
tako bahato na ukupnu globalnu historiju, naravno, tek se jednim djelićem referiram
na poznavanje te discipline.

Zanimljivo
je još, a to samo spominjem btw, k tomu kako je to isto naše društvo savršeno
ravnodušno spram sirotinje koja uistinu, gledam to svaki dan s prozora stana,
prebire kao po klaviru (ne baš virtuozno i delikatno) posebno ugođene tonove u
kontejnerima svaki dan, a osjetljivo je i ne previše nenaklono na naci
pozdrave. Jebote. Možemo to slobodno prijaviti Svjetskom Zavodu za patentiranje
kao naš osobiti nacionalni izum, drugi nakon kravate. Da nam očeliči gospodarstvo
kakvom monetarnom injekcijom. I ministar će financija konačno zadovoljno
protrljati rukama.