Održan 3. Humanitarni dan sporta na Filozofskom fakultetu

Odakle krenuti? Što reći? Organizacijskom odboru ovog
događaja potrebno je skinuti kapu na odlično odrađenom poslu i na zaista
odličnom programu koji su nam priuštili.

Odaziv studenata bio je i više nego dobar. Od ponuđenih
sportskih natjecanja već je tradicionalno nogomet bio nekako svima
najzanimljiviji (posebice za muški dio sudionika), no cure nisu htjele
zaostajati za njima pa su se i one okušale trčkarajući za loptom. Razlika je
jedino u tome što su cure nogomet shvatile kao zabavu, dok je muška igra bila
malo žešća. No, ostavimo nogomet po strani. Iako nisu najatraktivniji, igra
graničara i potezanje užeta svake godine donesu najviše smijeha i dobrih
emocija. Pobijedili ili izgubili, svejedno je, bitno da je smijeha i veselja.
Osim studenata Filozofskog fakulteta, ove su nam se godine pridružili i
studenti ostalih riječkih fakulteta. S nama su bili dečki s Pomorskog, bilo je
pravnika i ekonomista, pa im se ovim putem ujedno zahvaljujemo što su nam se
pridružili i nadamo se da ćemo ih vidjet i nagodinu!

Na samom početku programa podijeljene su zahvalnice, te su
se sa par riječi prisutnima obratili dekan Filozofskog fakulteta dr. sc.
Predrag Šustar, pročelnica Odjela za onkologiju Dječje bolnice Kantrida te
predsjednik Športskog društva Filozofskog fakulteta i glavni organizator
događaja Matija Vincetić.

U svojem se govoru dekan Šustar zahvalio Matiji na
organizaciji te uz osmijeh nadodao da mu je drago što je drugi Vincetić
nastavio tradiciju Humanitarnog dana sporta na Filozofskom fakultetu (naime,
njegov stariji brat Nikola bivši je predsjednik športskog društva i začetnik
ovog događaja koji je već sada tradicija na riječkom Filozofskom). Također,
pozvao je sve prisutne da izdašno podupru akciju kako bi se skupilo što više
sredstava da se pomogne Dječjoj bolnici Kantrida. Svoj govor završio je
riječima:„Neka igre počnu!“, te je zajedno sa bivšim rukometašem Mirzom Džombom
bio sudac prvog natjecanja: povlačenja užeta između organizatorica.

S dekanom smo uspjeli malo kasnije popričati te nam je iznio
neke svoje dojmove. „Generacije studenata
izmjenjuju se, te se čovjek nekako boji da će sve to splasnuti. No eto, mi smo
imali sreće pa su baš te nove generacije nastavile ono što su starije započele.
Humanitarni dan sporta naša je tradicija. Iz godine u godinu broj ljudi koji
dolaze povećava se, a i broj nastavnika koji sudjeluju u organizaciji također je
sve veći. Naš cilj za iduću godinu je da nam se pridruže i naši susjedi na
Kampusu, pa već sada pozivam sve građane da dođu nagodinu! Što više ljudi, to
više prihoda za pomoć djeci!“

Osim dekana, svoje dojmove je s nama podijelio i bivši
rukometaš Mirza Džomba: „Ovo je jako
lijepa promocija sporta i meni je uvijek drago kada mi bivši sportaši možemo
nekako doprinijeti tome! Drago mi je što vidim da se vi mladi, već sada
izgrađeni ljudi, angažirate oko toga. Bez sporta nema zdravog života, niti
zdrave nacije!“

Osim Mirze, Humanitarnom danu sporta odazvali su se
Taekwondo klub „Velebit“ i Udruga Capoeira Rijeka. Taekwondoisti su u svojem
kratkom nastupu  pokazali kako se lome
daske i kako se udara, dok je nastup capoeirista sve prisutne ostavio bez
teksta. Vrijeme nam je hvala Bogu bilo sklono, no kada je Udruga Capoeira
počela sa svojim nastupom, odjednom se odnekud pojavio vjetar. Stajali smo u
polukrugu oko capoeirista, hladan nam je zrak šamarao obraze, a oni su neumorno
pjevali i vješto izvodili svoje pokrete. Osjećaj koji je u tom trenutku prošao
kroz sve prisutne ne mogu opisati, jer nema tih riječi kojima se to može
dočarati. Količina pozitivne energije u tom je trenutku bila neizmjerljiva.
Osobno sam ostala toliko pozitivno zatečena, da i sada kada je već to sve
prošlo i završilo, ne mogu vjerovati kakav je osjećaj to doživjeti.

Atmosferu je na vrhuncu čitav dan držao bend „Nadzorni
odbor“. Što reći? Dečki su palili i žarili i svi su bili oduševljeni njihovom
svirkom. Drago nam je da su nam se pridružili i nadamo se da će i nagodinu biti
s nama.

Iako je broj ekipa bio zaista velik i sve zaslužuju pohvale,
jednu ekipu moramo posebno istaknuti. Oni su ovogodišnji zlatni u graničaru –
ekipa „Tratinčice“. Tratinčice se već tradicionalno  svake godine natječu na danu sporta. Od prve
do ove već treće godine postava Tratinčica izmijenjena je. Jedan od prvih
Tratinčica bio je ovogodišnji glavni organizator Matija Vincetić. Od starih
Tratinčica ostao je još samo Darko Galić, koji je u ekipi sa Antonijom Šolajom,
Matijom Moharićem, Silviom Atlijom i Sadinom Mustafić i ove godine obojio
Tratinčice u zlatno ruho!

Na kraju, zaključak: bilo je jednostavno
genijalno i svi smo bili tužni kada je završilo. Nadamo se da će iduće godine
broj sudionika biti još veći i da će se dekanova želja da nam se naši susjedi
na Kampusu pridruže ostvariti. Sretni smo kada možemo pomoći, a ovakvim
akcijama (još kada je za najmlađe) možemo puno doprinijeti! Do iduće godine i
do sljedećeg Humanitarnog dana sporta, veliki pozdrav od svih nas koji smo u
četvrtak prisustvovali ovom događaju.