Izložba fotografija Nede Rački u Galeriji Principij

Neda Rački boravila je i
snimala  Rijeku i Riječane tijekom ožujka
i travnja ove godine kao  prošlogodišnja
dobitnica Grand Prixa na Međunarodnoj izložbi Grad i voda, voda i grad.  Prvonagrađene fotografije na toj  izložbi nosile su naziv Sasvim običan dan i
Na zimskom suncu. Ova cijela izložba nagrađene autorice  dobiva naziv upravo po toj prvonagrađenoj
fotografiji  SASVIM OBIČAN DAN.
Fotografije ostaju u vlasništvu Fotokluba Rijeka.

SASVIM OBIČAN DAN

Sasvim običan dan. Sve je
obično, pojedinačno, sve je poznato. Mnogo tih znanih pojedinosti u nekom novom
odnosu. Nedinim umijećem ta izdvojenost daje novu stvarnost u formi fotografske
slike. Svaka snimka prožeta je unutrašnjom dinamikom, pokretom, sve  se 
giba. U kadru je, skoro po pravilu, 
prisutan čovjek koji ne miruje: ili hoda, ili nešto radi ili  je pak dijete u igri. Cijeli koncept sasvim
običnog dana u Nedinim fotografijama nosi u sebi nesvjesno duh i viziju
bauhausovske fotografije koju je promovirao Laslo Moholiy Nagi. Svestrani
umjetnik i strastveni fotografski autor Moholiy Nagi još je davnih tridesetih
godina prošlog stoljeća mudro zaključio kako fotografija može stvoriti novi
način gledanja na vanjski svijet što je 
ljudskom oko nedostupno. Čini mi se da su upravo to ova vremena u kojima
se tako dobro dokazuje kako fotografija, ali ne svaka, već ona izmjerena i
odrezana objektivom i okom znalca, baš otkriva novu vizualnu stvarnost. 

Neda Rački nam na
jednostavan način otkriva i grad i fotografiju uzimajući ponajbolje i od jednog
i drugog i podastirući nam je u formi sasvim običnog dana. Poetičnost nove
vizije je što se naša autorica vraća klasičnoj mjeri, klasičnom fotografskom
rezu. Ona na najbolji način baštini tradiciju dobrog  balansa svjetla i sjene  čiste kompozicijske strukture u vrlo dinamičkoj
uzajamnosti uhvaćenih elemenata. Izdvojeni prizori su često interpretirani iz
gornjeg rakursa što svakako može imati nekoliko tumačenja. Takav način gledanja
autoru daje veću mogućnost  za čvršće
komponiranje kadra,  a bitno je i to da
je u tom položaju i odnosu spram snimane scene snimatelj  neprimjetan. Izvan vizure je prolaznika i
šetača ulicom. To je lijep i pozitivan osjećaj voajerizma autora spram motiva.
Ulica je konstanta Nedinih fotografija. Ovo je fotografska priča o gradu, o
Rijeci u kojoj izostaju sve premise što ih nosi suvremeni grad ili današnje
poimanje grada, grada vječitih i kontinuiranih gužvi, neuroza i napetosti što
ih čine uzajamnost ljudi i ulice. Autoričina 
priča o našemu gradu jest grad i prostorni ambijent koji odmara. To je
prostor koji želimo. To nije dan koji mi poznajemo, to nije urbana uzavrelost
koja je bespoštedna i koja nas troši. Nedina Rijeka je tiha poezija, nježna,
koja se u pola glasa izgovara voljenoj osobi. Ona nam otkriva naš grad koji
beskrajno volimo, ali ga u dnevnoj trci i 
ne prepoznajemo. Ovo je grad koji hoćemo. Scene grada, scene čovjeka i
grada, djeteta i grada srezane okom i objektivom Nede Rački prekrasni su soneti
spjevani fotografskom slikom. I čovjek i grad na njezinim fotografijama se vole
i uzajamno se hoće.  Kako je dobro kada
netko dođe u vaš grad i slikom vam pokaže kako se vi i vaš grad volite…

Trideset crno-bijelih
soneta  satkanih  rimom urbanih grafizama; čas su to vrlo
dinamični ritmički kolopleti dugih sjena hodača i popratnog uličnog inventara,  a čas snagu fotografske slike čine nacrtane
strukture prometnog znakovlja na cesti. Humaniziran je i prostor fotografske
slike i ambijent grada kojeg donosi ta ista fotografska slika.  U istom duhu su napravljene i fotografije u
boji. Niz od četerdeset fotografija začas 
možemo sabrati u mirnu sliku urbane akcije. Ovaj prisutni paradoks
mirnoće i akcije, dok promatramo Nedina uprizorenja Rijeke,  pokreće sve naše razine i nanovo nas, sa
sjetom,  suživljava s otkrivenim gradom.

Svibanj 2012.

Borislav Božić, prof.

Neda Rački

Rođena je 1949. u Zagrebu
gdje živi i  radi. Završila je  ekonomski fakultet, a fotografija joj je životni dodatak,
nadgradnja. Član je Fotokluba „Zagreb“. S ponosom i razlogom ističe zvanje
AFIAP. Posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluje na nacionalnim i
međunarodnim natječajima i salonima. Fotografije je do sada  izlagala na preko dvadeset izložbi u
Hrvatskoj i na šezdeset izložbi u 33 zemlje na svim kontinentima. Među
mnogobrojnim dobivenim nagradama za svoj fotografski rad ističe  brončane, srebrne i zlatne FIAP-ove medalje.
Dobiva brončanu medalju za fotografiju „Mali svjetovi“ („Little worlds“) u
pojedinačnoj konkurenciji na „5th Club World Cup“ 2010. u Parizu. A
najuspješnija joj je fotografija „Ples na stepenicama“ („Dancing on the
stairs“)  i do sada je primljena na 24
salona i osvojila je ukupno 13 nagrada od čega su 7 zlatnih medalja (Grand Prix
Salona – Španjolska, FIAP, PSA, UPI). Fotografije su joj objavljivane u
časopisima „Digital Foto“i „ReFoto“, a fotografija „Mali svjetovi“ bila je na
naslovnici jednog broja časopisa „Foto mag“. U lipnju 2011. imala je prvu
samostalnu izložbu crno- bijele fotografije u Zagrebu nazvanu „Mali svjetovi“,
a u studenom (zajedno sa Zvonkom Radičaninom) izložbu „U pohode vrhuncima“ u
Galeriji „Obzor“ u Sesvetama. Na Međunarodnoj izložbi Grad i voda, voda i grad
u Rijeci (studeni 2011.) osvaja Grand Prix za fotografije Sasvim običan dan i
Na zimskom suncu.