Šalu na stranu, uvijek je lijepo vidjeti nekog
poznatog negdje u drugom gradu. Iako sam svoj boravak u Umagu zamišljala kao
desetodnevni (radni) odmor sa svojim curama, bez ikog poznatog na vidiku,
prevarila sam se i moram priznati jako iznenadila. Naime skoro pa svaki dan
naišle smo na neku poznatu facu iz Rijeke. Ne zvijezde niti celebrityje (njih
je bilo i previše!), već naše kolege sa svih mogućih riječkih fakulteta. Nakon
nekoliko dana shvatila sam da je Umag za vrijeme ATP-a top destinacija riječkih
studenata,
Radno ili na odmoru, na partijanju ili na tenisu –
kretali smo se svuda. Većina nas je ipak radila. Neki kao mi samo za vrijeme
ATP-a, dok je nekima ATP bio samo još jedan događaj s puno posla za vrijeme uzavrele
ljetne sezone. Imala sam dojam da njihov i naš doživljaj Umaga i čitavog eventa
neće biti isti, jer su oni za razliku od nas ‘crnčili’ od-do. Ali što se tu
može, takav je posao kada se ode na sezonu. Na kraju kada sezona završi, toplo
se nadam da će svi oni biti sretni, zadovoljni i puni para, jer su to i
zaslužili. Našim kolegama koji su u Umag došli dobro se ispartijati bilo je
zasigurno drugačije nego nama ‘radnicima’. Utaboreni u kompleksu Stella Maris,
većinom su se kretali od plaže do apartmana, od apartmana do lokacija gdje se
partijalo i tako u krug do završetka turnira. Bilo je i onih koji su došli
isključivo zbog tenisa. Najviše ih je naravno bilo na meču našeg Čilića, razumljiva
stvar. Oni su većinom dolazili na jedan dan, no i to je nešto, odnosno – bili
su viđeni tamo.
Što se pak nas tiče koji smo radili samo za vrijeme
ovog turnira, iskreno ne znam odakle da počnem. Radno okruženje i atmosfera
bili su odlični, radno vrijeme fleksibilno tako da smo kraj posla uspjele
izlaziti, kupati se i uživati. Naravno nisu svi bili sreće kao mi, no ja i
dalje tvrdim da se sve može kad se hoće. Potvrda za to je mojih (ako se ne
varam) 7 izlazaka u 10 dana. Kako sam izgledala po povratku u Rijeku? Loše,
umorno, neispavano i nervozno, ali prezadovoljno, presretno i puna dojmova.
Ipak je to samo jednom godišnje, pa stoga zaslužuje malo bolji tretman (posebno
zato što je termin turnira ‘sjeo’ nakon silnih obaveza na fakultetu).
Umag ko Umag, malo i slatko turističko mjestašce,
čije plaže ne bi baš navela kao top plaže Jadrana, ali definitivno mjesto na
kojem možete upoznati puno novih i zanimljivih ljudi. Nakon 10 dana stekle smo
puno novih prijatelja, udavile smo se u prefinim palačinkama koje su nam dečki
iz Podravke ispekli, bile smo na najboljoj masaži ikad (dečki iz Udruge masera
iz Zagreba imaju čarobne ruke, toplo preporučam svima!), pa na kraju krajeva
vidjele i malo tenisa i tenisača.
No nisu se samo riječki studenti našli u Umagu. Bilo
je tu i studenata iz Zagreba. Zaključak: studenti vole Umag i Umag voli
studente. Da se vratim ponovo na Rijeku i naše kolege…ove su godine s nama
bili studenti pomorskog, strojarskog, pravnog, filozofskog fakulteta, studenti
hotelijerstva iz Ike. Vjerujem da ih je bilo i sa ostalih fakulteta (no u strci
i žurbi nisam uspjela pohvatati baš sve informacije).
Priču o Umagu završavamo do sljedeće godine. Raditi
ili uživati, sasvim je svejedno, no toplo preporučam ako već niste ove godine
bili tamo, otiđite iduće (dobar provod i na poslu i na partijima provjeren od
strane Y Generacije, Iva i moja malenkost vraćamo se tamo i nagodinu). Nakon
ispita i fakultetskih obaveza ovakav odmor zlata vrijedi, a iskustvo i dojmovi
nakon svega jednostavno se ne mogu opisati riječima. To se mora doživjeti!
Podijeli na društvenim mrežama