Y:
Prošli semestar si provela na Sweet Briar College u Virginiji, Sjedinjene
Američke Države. Kako si se odlučila na tako veliki korak?
Ivana:
Na tom koledžu, a vjerujem da je više-manje slično i na ostalim koledžima u
SAD-u, proljetni semestar počinje sredinom siječnja i traje do početka svibnja.
Tako sam ukupno tamo provela nešto više od četiri mjeseca.
Iskreno, za taj mi se
korak nije uopće bilo teško odlučiti zbog mnogih razloga. Oduvijek sam željela
studirati u inozemstvu i jako volim putovati. Kada sam saznala da Sweet Briar
College traži studenticu iz Hrvatske, shvatila sam da je to prilika koja se vjerojatno
pruža jednom u životu, a imala sam i podršku obitelji i prijatelja. Osim toga,
ono što me još više potaklo da donesem odluku o prijavi jesu i osobni izazovi.
Naime, željela sam sama sebi dokazati da se mogu snaći u drugom okruženju, da
je moje znanje jezika dovoljno dobro za akademsku razinu i da ga mogu i dalje
aktivno usavršavati i, na kraju, da me ljudi koje ću tamo susresti i sa kojima
ću učiti i raditi mogu prihvatiti onakvu kakva jesam. Pokazalo se da su ti
mjeseci bili najljepši i najproduktivniji u mom životu. Ovo iskustvo mi je
omogućilo da mnogo naučim (i akademski i na osobnom planu), provedem
nezaboravne trenutke i, što je još važnije, steknem cijeloživotna
prijateljstva.
Y:
Kolika je cijena jednog semestara? Ti si
dobila stipendiju ili?
Ivana:
Kada sam ja boravila na koledžu, dakle prošle akademske godine, jedan je semestar
koštao oko 21.000$. Mislim da sada košta nešto više, oko 23.000$. Uzmite u
obzir da je koledž privatan i da je sistem obrazovanja četverogodišnji, dakle
za svaki semestar pojedinačno (ukupno njih 8) plaća se ovaj iznos. Ovo je za
naše standarde svakako vrlo skupo, no isto tako velik broj tamošnjih studenata
prima razne stipendije od samog koledža.
Jedna od zaklada koja
postoji na Sweet Briar College-u jest ona koja dodjeljuje stipendije za studentice
Središnje, Istočne i Jugoistočne Europe. Ona funkcionira tako da novac za
stipendije daje imućna američka obitelj Gipson iz New Yorka koja iz raznih (ali
ponajviše osobnih) razloga želi ulagati i podupirati obrazovanje studentica iz
tog područja, a ne traži ništa zauzvrat. Stipendija za koju sam se ja prijavila
bila je kompletna (iznos naveden iznad), odnosno pokrivala je pune troškove
poduka, smještaja i prehrane za jedan semestar. Ono što u nju nije uključeno
bili su moji troškovi putovanja, izdavanja vize i sličnih potrebnih dokumenata,
te džeparac.
Y:
Koliko je Filozofski fakultet povezan sa Sweet Briar Collegeom? Je li bio
prije tebe već netko s Filozofskog fakulteta tamo?
Ivana:
Ideja o dovođenju studentica sa Filozofskog fakulteta u Rijeci na Sweet Briar
College u Virginiji postoji već neko vrijeme. Zbog raznih financijskih i
organizacijskih poteškoća nije se mogla ostvarivati sve do prošle godine, kada
je objavljen prvi natječaj. Sve ovisi o donatoru, koji odlučuje kada će se
stipendija davati i na koliko vremena (semestralno, godišnje ili više). Recimo
da sam ja bila pilot-projekt i sve je prošlo odlično, i ne sumnjam da će i
dalje sve biti kako treba.
Ovdje moram spomenuti
prof. Johna Ashbrooka sa Odsjeka za povijest na Sweet Briar Collegeu, koji je
pokrenuo cijeli projekt u suradnji sa prof. D’Alessijem sa Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta u Rijeci, kao i s dekanatom. Prof. Ashbrook stručnjak je
za povijest Srednje i Istočne Europe, radio je mnoga znanstvena istraživanja u
Hrvatskoj gdje ima i obitelj, te dolazi u Rijeku kad god mu se pruži prilika. Zaista
je posvećen tome da studentice iz Rijeke dobiju što više informacija i najveću
moguću podršku i pomoć bilo da je riječ o ubrzavanju procesa prijave, samom
boravku u SAD-u ili ikakvim drugim potrebnim aspektima. Također aktivno radi na
tome da se ista stipendija produži na više od jednog semestra. Tko god je
zainteresiran ili ima bilo kakvih pitanja, slobodno mu se može javiti na mail.
Y:
Kakav je to koledž? Što se sve može studirati?
Ivana:
Dakle, radi se o privatnom koledžu i moram napomenuti da je isključivo ženski.
Iako bi možda ova činjenica mogla na prvi pogled negativno utjecati na nečiji
interes, vjerujte da meni to nije niti najmanje smetalo jer mi je sve bilo novo
i zanimljivo, a takav način obrazovanja ima i mnogih prednosti. Osim toga,
stalno sam upoznavala nove ljude, a u blizini ovog koledža su mješoviti, pa čak
i muški koledži, tako da nema ni govora o nekakvoj “društvenoj izolaciji”.
Službeno postoji više
od 40 odsjeka na kojima se može studirati, postoje čak i discipline poput
plesa, glume, religije, ekologije i slično. Ono što je super jest i to da
postoji jako puno izvannastavnih aktivnosti, poput plivanja, tenisa, aerobika,
hokeja, atletike, konjičkih sportova itd. Neke od njih se i vrednuju u smislu
bodova. Osim toga postoji klub koji se zove Sweet Briar College Outdoor Program
i koji doslovce svaki tjedan organizira izlete po cijeloj Virginiji
(planinarenje, rafting, skijanje, hang-gliding..) koja je zaista predivna i u
kojoj se ima svašta za vidjeti i doživjeti.
Na koledžu sveukupno
ima oko 700 studentica i zaista se sve bazira na individualnom pristupu. Ono
što je specifičnost (i privilegija) ovakvog tipa privatnih koledža (liberal
arts college) jest to da se studentice ne trebaju odmah po upisu opredijeliti
za područje koje žele studirati, već su to obavezne učiniti tek nakon određenog
vremenskog perioda (godinu dana ili više, čini mi se). Do tada se mogu slušati
predmeti iz svih ostalih disciplina.
Htjela bih naglasiti da su uvjeti rada fantastični,
a sam kampus je zaista predivan, čini mi se da ga je Princeton Review
ove godine uvrstio među tri najljepša u cijeloj državi. Koledž je smješten
usred prirode i okružen jezerima, daleko od gradske buke. Iako sam u početku
mislila da će mi to jako smetati jer nisam baš neki šumski tip, niti u jednom
trenutku nisam se osjećala izolirano jer je to sam za sebe jedan mali gradić u
kojem sam uvijek bila okružena ljudima sa sličnim interesima, tako da je i
radna atmosfera uvijek bila poticajna. Dapače, mnoga predavanja odvijaju se
doslovno vani, jer je to prirodno okruženje zapravo veoma opuštajuće.
Y:
Što si ti studirala?
Ivana:
Ja sam imala status gostujućeg student i većinom sam imala predmete koji
odgovaraju područjima mog studiranja u Hrvatskoj. Ukupno sam upisala njih
četiri, od toga jedan iz područja engleske književnosti, dva iz povijesti te
jedan iz područja sociologije (pošto sam i ja imala slobodu birati predmete
izvan svojih glavnih smjerova). Ovo se možda čini malo u usporedbi sa brojem predmeta
koje mi na Filozofskom obično imamo
tokom semestra, ali svaki se predmet održava dva do tri puta tjedno po sat
vremena, tako da je prosjek uzeti oko pet do šest predmeta semestralno. Po
pitanju ECTS bodova teško je uspoređivati jer SAD se ne služi tim sistemom, ali
čini mi se da je naš 1 ECTS bod jednak onome što bi kod njih bilo 2.5 boda.
Y:
Je li ti se što priznalo kada si se vratila u Hrvatsku? Kako si uopće uskladila
stvari?
Ivana:
U mom slučaju priznao mi se jedan manji dio, odnosno oni predmeti ili dijelovi
čiji se sadržaj donekle poklapao sa sadržajem predmeta koje slušam na
Filozofskom. Pošto sam na nastavničkom smjeru, imam neke predmete koji su
stručni i teško je očekivati da će se sve poklapati. Međutim, to ne znači da će
iduća studentica imati isti problem, sve ovisi o tome koliko ima sličnosti
između predmeta koji se slušaju. Naprotiv, na našem se fakultetu trenutno radi
na tome da se studenticama prizna što veći broj predmeta, odnosno bodova.
Također je to stvar i
dogovora s profesorima. Moj je slučaj bio takav da sam otišla krajem prvog
semestra i vratila se krajem drugog, ali sam svakom profesoru na Filozofskom pojedinačno
objasnila situaciju i apsolutno svi su mi izišli u susret. Neke sam predmete
položila ranije, neke kada sam se vratila (bilo na ljetnom ili jesenskom roku),
a potrebne vježbe i zadatke rješavala sam preko Mudri-ja ili mailom. Sve se to
može uskladiti, ja sam normalno upisala iduću godinu studija.
Y:
Gdje si bila smještena i jesi li bila zadovoljna?
Ivana:
Bila sam smještena na samom kampusu u jednom od studentskih domova, što mi je
također bilo pokriveno stipendijom. Zgrade u kojima žive studentice jako su
lijepo uređene, a ja sam bila na katu zajedno sa onima koje također nisu bile
iz Amerike, tako da smo svi bili jedno veliko lijepo međunarodno društvance.
Nikada nam nije bilo dosadno, usred tih naših različitih kultura i načina
razmišljanja uvijek smo nalazili nešto zanimljivo. Sobe su dvokrevetne tako da
sam imala i cimericu koja je bila iz Francuske, i zaista smo se odlično slagale.
U slučaju da postoji ikakav problem po tom pitanju, u svakoj zgradi postoji
osoba zadužena za takve stvari i njoj se u bilo kojem trenutku možete obratiti.
Ono što je super jest to da su studentski domovi udaljeni doslovce minutu od zgrada
u kojima se održava nastava, tako da se ne trebate rano dizati da biste stigli
na vrijeme. Sve je blizu i nadohvat ruke.
Y:
Kakva su predavanja? Odnos student-profesor?
Ivana:
Predavanja su obično koncipirana tako da predmet sluša vrlo mali broj studentica,
što je jedna od karakteristika privatnih koledža. Recimo, moj najmanji razred
je bio onaj u kojem nas je bilo samo petero. Svrha je toga što više angažirati
samostalan istraživački rad i to je vrlo djelotvorna strategija. Učionice su
zato male, većinom sa klupama posloženima u krug, a neke od njih izgledaju
poput dnevnog boravka (sa foteljama i stolićima). Možete zamisliti koliko je to
ugodna i inspirirajuća promjena.
Odnos student-profesor
posebna je priča. Ovdje je svakoj studentici dodijeljen profesor koji je njezin
osobni savjetnik po pitanju fakultetskih obaveza. Dakle, s tim se profesorom
savjetujete o tome kada i kako birate predmete te mu/joj se obraćate u bilo
koje vrijeme, kada god vam treba ikakva pomoć ili mislite da postoji problem.
Takvo nešto kod nas ne postoji, konzultacije koje mi imamo ne mogu se
uspoređivati s ovim.
Što se tiče profesora
koje sam ja imala, svi su odreda bili fenomenalni i dostupni u svako doba dana.
Meni kao stranom studentu to je bio poseban doživljaj. Znali su me zaustavljati
na hodnicima i pitati me kako sam i imam li poteškoća sa zadaćama, nedostaje li
mi Hrvatska i slično. Sve je na nekoj pristupačnijoj razini, studenti i
nastavno osoblje ovdje su u vrlo prijateljskim odnosima. Često će se dogoditi
da profesori priređuju kućne zabave, roštilje ili domjenke na koje su svi
pozvani. Isto tako, ručanje ili večeranje profesora i studenata za istim stolom
u restoranu na kampusu je svakodnevica.
Moram reći da nema toliko kolokvija i
seminarskih radova tokom semestra kao kod nas, i samim time nekako sam se
oslobodila pritiska kojeg često osjećam ovdje. Predmeti koje sam slušala
zahtijevali su mnogo čitanja i istraživanja, ali samim time imaš prostora i
vremena da se baviš onime što te zanima. Na predavanjima bismo onda mnogo
razgovarali i diskutirali i upravo ta činjenica da si u mogućnosti bez straha
podijeliti sa svojom grupom rezultate vlastitog rada i pritom se spontano
uključivati u diskusiju stvara jednu jako pozitivnu vibraciju. Kada sam radila
istraživački projekt to je bilo vrlo ozbiljno, konzultacije su bile svaki
tjedan kako bi profesori mogli stalno davati savjete i vidjeti koliko studenti
napreduju.
Inače, ispiti se polažu
zadnji tjedan u semestru, nakon što završe predavanja. Postoji samo jedan rok,
a prije rokova obično postoji nekoliko slobodnih dana za učenje (reading days).
Y:
Kako si bila prihvaćena tamo? Je li bio s tobom još netko iz Hrvatske? Znaju li
uopće gdje je Hrvatska?
Ivana:
Bila sam odlično prihvaćena i zaista sam imala osjećaj da je svima bilo stalo
da se osjećam što ugodnije i da mi semestar protekne na najbolji mogući način.
Nisam bila jedini strani student (premda jedini iz Hrvatske), a na kampusu
postoji poseban dio osoblja zadužen upravo za tu grupu. Čim sam došla, bila sam
uključena u program orijentacije i nakon dan ili dva nastave već sam se
udomaćila. Osim toga, odmah sam upoznala nove ljude tako da se zapravo niti u
jednom trenutku nisam osjećala izgubljeno.
Posebna zahvala ide
obitelji prof. Ashbrooka koja mi je od prvog dana boravka bila bezuvjetna pomoć
i podrška. On i njegova supruga (koja je inače Hrvatica) rade kao profesori,
ali i privatno su vrlo angažirani u pomaganju studentima, tako da ne sumnjam da
će iduća studentica u njima pronaći ne samo pomoć kao takvu, već i pravu
pravcatu obitelj, kao što sam i ja. Mislim da više od toga nisam mogla ni
tražiti, i znam da ću uvijek tamo imati nekoga kome ću se moći vratiti.
Kako to obično biva, neki su znali odakle sam,
ali dakako bilo je i onih koji nisu. Oni ljudi sa kojima sam se svakodnevno
družila i koje sam smatrala prijateljima (bilo da su Europljani ili Amerikanci)
svakako su znali ili su se od mene trudili saznati. Zanimala ih je naša kultura i običaji te
stvari poput rata u Jugoslaviji u devedesetima. Posebno mi je bilo zanimljivo
pričati o tome sa studenticama koje su sa mnom pohađale povijesne predmete. Uz
to, bila sam i članica međunarodnog kluba (International club) gdje je uvijek
bilo prilika za upoznavanje i takve međukulturne radionice.
Y:
Kako ti je bio organiziran dan?
Ivana:
Preko tjedna bih imala predavanja koja bi mi obično oduzimala od dva do četiri
sata dnevno, ovisno o tome kakav je raspored. Imala sam dosta slobodnog
vremena, tako da sam ga gotovo uvijek provodila družeći se, upoznavajući nove
ljude ili isprobavajući nove stvari koje su me zanimale, istovremeno
usklađujući učenje i zabavu. Dva puta tjedno sam odlazila na jahanje u konjički
centar, koji je u sklopu kampusa, a udaljen pet minuta vožnje od moje zgrade.
To mi je bilo jedno od najljepših iskustava, istovremeno i učenje i relaksacija.
Vikend bih obično iskorištavala za putovanja ili izlete, mislim da sam možda
provela samo jedan ili dva a da nisam napuštala kampus, uglavnom zbog učenja
ili zadaća. Obično bih učila u knjižnici koja je ogromna i namijenjena za to, a
dok traju ispitni rokovi otvorena je 24 sata dnevno. Inače, na koledžu se svakodnevno organiziraju
raznorazne radionice i aktivnosti za razonodu, poput projekcija filmova,
čitanja knjiga, igara ili tematskih večeri. Postoji jako puno studentskih
udruga i klubova (pa i sestrinstava) u koje se možete učlaniti, tako da svatko
može naći nešto za sebe.
Y:
Kakvi su noćni izlasci? Ljudi?
Ivana:
Svakog četvrtka se organiziraju tematski partyji na koje uvijek dolaze i
studenti iz obližnjih koledža. Više puta u godini se priređuju veliki balovi na
kojima se nose svečane haljine i odijela, to je bilo jako zabavno. Isto smo
tako često odlazili i na obližnji Hampden-Sydney College, gdje su također svaki
vikend tulumi, ali posebno je zanimljiv Greek week (grčki tjedan), kada razna
bratstva organiziraju zabave u čast primanja novih članova. To je dio američke
kulture koju mi uglavnom doživljavamo iz filmova, ali bilo je stvarno super
biti dio toga. Na tom je koledžu bilo i studenata iz Srbije, i svi smo bili
super ekipa. U gradovima izlasci su više onako klupski, sa mnogo vrsta glazbe i
različitih skupina ljudi. Što se mene osobno tiče, ljudi sa kojima sam se
općenito susretala na koledžu uglavnom su bili dosta otvoreni i pristupačni.
Postoji jedna prijateljska atmosfera i nikad mi se nije dogodilo da se netko
ružno ponio prema meni. Naprotiv, svi su bili ljubazni i spremni pomoći.
Dakako, s vremenom sam oko sebe stvorila grupu ljudi koje sam smatrala (i dalje
smatram) jako dobrim prijateljima i s njima sam provodila većinu svog vremena.
Y:
Jesi li putovala? Što si sve vidjela?
Ivana: Da, nastojala sam
putovati što češće i koliko mi je to vrijeme dozvoljavalo. Čak dva puta sam
uspjela otići u New York, koji me oduševio svojom energijom i kaotičnošću, a
tamo sam imala prilike i upoznati obitelj koja mi je omogućila dobivanje stipendije.
Za taj me grad vežu jako lijepe uspomene, jer su sa mnom bili dragi ljudi bez
kojih sve to ne bi imalo smisla. Isto sam tako posjetila i Washington, Richmond
i Philadelphiju, te sam dosta putovala i po samoj državi Virginiji, koja je
prebogata mjestima presudnog značenja za američku povijest. Posebno su mi
zanimljivi bili Jamestown (prva kolonija) te Colonial Williamsburg (postoji
poseban dio koji je živući muzej gdje možete vidjeti autentične nošnje i način
života u vrijeme prvog naseljavanja). Izdvojila bih i Charlottesville, koji je
grad s posebnim južnjačkim šarmom, a tamo postoji i restoran čiji su vlasnici
iz Bosne (možete actually jesti ćevape, burek itd.). Žao mi je što nisam
uspjela posjetiti još više mjesta, ali sigurna sam da će biti prilike za to u
skoroj budućnosti.
Y:
Izdvoji neku zanimljivost koju još nisi spomenula.
Ivana:
Ima jako puno zanimljivosti, ali ono što je meni bilo interesantno jest način
polaganja ispita na koledžu. To se radi tako da svaki student unutar ispitnih
rokova izabere dan kada će polagati ispit iz pojedinog predmeta, bez prethodnih
prijava (kao što mi radimo u Hrvatskoj). Postoje dva vremenska perioda unutar
dana kada se ispiti mogu polagati. Kada student uzme ispit, obavezan je na
njegovoj naslovnici potpisom obećati da neće varati, prepisivati i slično.
Nakon toga ispit se piše u učionicama bez apsolutno ikakvog nadgledanja
profesora. Meni koja dolazim iz drugačije obrazovne sredine to je bilo jako
čudno, ali zaista nikada nikoga nisam vidjela da prepisuje, pa čak niti čula da
uokolo priča o ikakvom varanju za vrijeme ispita. Shvatila sam da je to
vjerojatno posljedica činjenice da je školarina jako skupa i da bi studentice
kršenjem pravila u neugodnu situaciju dovele prvenstveno obitelji koje ulažu
toliki novac u njihovo školovanje.
Mnoge će vjerojatno
zanimati i financijska strana priče. Stipendija koja se nudi je stvarno velika
prednost koju se svakako treba iskoristiti. Osim za knjige koje su mi trebale
za nastavu (a koje se mogu i jeftino naručiti internetom), ja sam na samom
kampusu trošila vrlo malo novaca. Ono na što sam trošila bila su putovanja,
prijevoz (iznajmljivanje auta, vlak) i takve stvari. Odjeća i hrana nisu skupi,
a svaki tjedan postoji prijevoz do obližnjeg trgovačkog centra. Isto tako, na
kampusu se vrlo lako može naći posao i eto prilike za dodatnu zaradu.
Y:
U tijeku su prijave za proljetni semestar 2013. na Sweet Briar Collegeu. Što bi
još poručila onima koji se dvoume oko prijave?
Ivana:
Nemojte se dvoumiti! Ovo je nešto što će vam biti životno iskustvo u svakom
pogledu, i ukoliko imate volje i želje za promjenom, znanjem i upoznavanjem
novih ljudi, ovo je prilika koju ne smijete propustiti! Isto tako, ako vam
treba bilo kakav savjet iz prve ruke, slobodno me kontaktirajte. Sretno!
Sve detaljnije informacije potražite na www.sbc.edu
ili se mailom obratite direktno profesoru Johnu Ashbrooku (History Department)
na jashbrook@sbc.edu, dr.sc. Vanni
D’Alessio, Odsjek za Povijest (dalessio@ffri.hr)
ili Ivani Polić (ivana.5551@hotmail.com).
Podijeli na društvenim mrežama