Kakav prekrasan svijet!

U ovom
trenutku još uvijek mislim da je sintagma “znanstveno-fantastična” najbolja
odrednica ove paradigme, iako sam sklon odmah dati do znanja kako je više riječ
o već sasvim profiliranoj duhovnoj filozofiji, duboko utkanoj u osobni i
kolektivni svjetonazor sve većeg dijela čovječanstva.

Zanemariti
ovu pojavu, značilo bi ostati slijep na jedan eklatantan sociološki fenomen; i ako se već želimo baviti toliko omiljenom
razonodom kao što je predviđanje budućnosti ( pa ako baš hoćete, i proricanjima
naše vlastite kolektive “sudbine”), onda je ova egzaktna sociološka pojava sigurno
pravo mjesto odakle treba krenuti u tu vrstu avanture.

Kao
najzanimljiviji detalj u ovoj globalnoj sociološkoj transmisiji, vidim raskol
znanstvene zajednice ( po svome značenju, usudio bih se reći, ravan onom
Crkvenom iz 1054.), koji označava ne samo duboku svjetonazorsku podjelu među
znanstvenom elitom, nego i svojevrsni povrat antičkom ujedinjenju znanosti i
filozofije, kao jedinstvenoj disciplini logičko-kritičkog razmišljanja.

Mainstream
mediji, okupirani više zgrtanjem profita, i pod snažnim utjecajem interesnih
lobija, još uvijek skrivaju ovu pojavu (svjesno ili nesvjesno), ali svatko tko
se uspio odmaknuti od ove vrste medijskog utjecaja, tražeći nezavisne izvore
informacija, i sam je mogao uočiti “što se iza brda valja”.

Nalazi li se
sunčev sustav ovoga časa u transformacijskoj fazi prema petoj dimenziji, za ovu
je priču najmanje bitno. Suprotno tome, fokus pažnje treba usmjeriti na
transformaciju mentalne strukture sve većeg broja Zemljana koji se nalaze pod
utjecajem ovog uvjerenja. Činjenica je da ono postoji i da se ova vrsta duhovne
preobrazbe strahovito širi uzduž čitave planete, noseći sa sobom potencijal
velikih društvenih promjena.

Riječ je o
populaciji ljudi izrazito privrženih karakterističnom načinu intuitivnog opažanja
i produhovljenog razmišljanja. Kao članovi “skupine”, ideološki, veoma su
bliski, socijalno osjetljivi, kulturno-tradicijski osviješteni – ali nacionalno
neopterećeni, što ih povezuje u izrazito čvrstu i stabilnu svjetsku mirovnu
zajednicu, osobito privlačnu mladim ljudima.

Upravo takva
vrsta socijalne povezanosti podsjeća me blago na, ne tako davni, hippy pokret,
samo što je ovoga puta idilična duhovna vibra “djece cvijeća” podignuta na jednu
puno višu razinu svijesti – suptilnijeg razumijevanja svijeta i odgovornijeg socijalnog
ponašanja. Zato je njihov rokenrol daleko manje bučan nego onaj s kraja
šezdesetih, ali društveno-ekološki jednako osviješten kao i prije.

Na to smo,
uostalom, ukazali već u našoj prvoj kolumni “Oni dolaze”, sa kojom
smo, ne slučajno, otvorili ovaj društveno-tematski blog pod naslovom Priroda
društva, referirajući se upravo na početak novog vremenskog ciklusa koji
započinje završetkom drevnog majanskog kalendara.  

Proročanstvo
koje sugerira viziju novog svjetskog poretka, uz predviđanje “kraja svijeta
kakvog poznajemo”, nije nešto što treba čekati da se dogodi, nego pomoći da se
ono doista ostvari. Ako je 21.12. 2012. inicijacija te ideje, onda ju treba
podržati i uči u nju punim srcem, sa istim onim žarom koji je plamtio u kolovozu
1969. na Woodstoku. Sve ostalo je manje važno.

“Hajde da gradimo svijet nove
odanosti.” – rekao bi “neki unutarnji Glas” Vesni Krmpotić, dok
zapisuje misli vlastitoga srca u potpunoj vjeri da one dolazi iz samog srca
Svemira. – “Hajde da ne znamo tko smo dok
nismo Božji. Hajde da ne znamo gdje smo dok nismo jedni drugima u srcu. Hajde
da ničega nemamo dok sebe nemamo. Hajde da budemo što nismo nikada bili, jer
nismo umjeli biti. Hajde da se mijenjamo, pa će se dom promijeniti, pa će se
ulica promijeniti, pa će se grad promijeniti, pa će se zemlja i svijet
promijeniti, pa će se promijeniti zapis u zvijezdama.” 

I potpuno je
nevažno što o tome misli netko drugi, sve dok slijedimo vlastitu istinu, vjerujući
kako svijet poslije nas više neće biti isti…svjesni da smo za svoga života
ugradili u njega barem jednu vlastitu misao u zalog trajnog mira i dobrote, istovremeno
prihvaćajući bez ikakvih predrasuda svo
šarenilo boja, okusa i mirisa različitih kultura i osobnih uvjerenja, dokle god
i na bilo koji način isijavaju iz sebe čistu ljubav.