Postoji li u Hrvatskoj osoba koja se tijekom posljednjih
mjeseci nije perverzno naslađivala radom Vlade te koristila poznatu hrvatsku
rečenicu: „Znao sam“. Ili onu drugu, još popularniju: „ A što sam ja Vama
govorio?“ Ako i postoji očito je nedostupna širokim narodnim masama koji žele
pronaći krivca, pa tko god to bio.
Paradox promjena
U ekonomiji postoji poznata teorija koja govori vrlo
jednostavnim riječima slijedeće: „Da bi nam bilo bolje mora nam biti gore.“ Što
ovo za nas u praksi znači? Pogledajmo krivulju paradoksa promjena:
Iz krivulje se jasno vidi što u stvari vrijeme promjena
donosi. Kako bi se nešto promijenilo potrebno je da stvari krenu upravo u
suprotnom smjeru od dobrog. Iskustvo nas uči da je svaka promjena koja se
desila u našem životu započela nečim lošim. Ne mislim ovdje isključivo na
političku situaciju već i na naše živote. Svaka promjena koju smo odlučili
uvesti u svoj život, ako je u početku i krenula pozitivnim smjerom ubrzo bi
pokazala svoje pravo lice, te bi odjednom isplivali na površinu svi problemi,
vezani ili ne na određenu promjenu, koje smo trebali rješavati određenim
redoslijedom. Povlačim paralelu između paradoksa promjena i trenutne ekonomske
situacije u kojoj smo se našli te mogu reći da ovo pravilo definitivno ima
svoju logiku i u našem okruženju. Koliko će trajati ovaj pad i gdje je dno ? Pa
ako uzmemo u obzir da smo u jednom trendu živjeli 20 godina, te da je taj trend
imao svoje elemente koje sad nećemo detaljnije analizirati, ekonomska pravila
nam govore da je za promjenu trenda potrebno deset posto vremena koje smo
potrošili unutar jednog smjera. Dakle, smjer okreta trenda od 20 godina trebao
bi trajati makar 2 godine. Ako ekonomiju stavimo unutar banalnih okvira, pomake
koji bi mogli tek dovesti do nultog stanja, te postaviti parametre rasta,
možemo očekivati sredinom 2014. godine.
Što dolazi iduće?
Proučimo malo stanje zaposlenosti u Hrvatskoj. Da bih bolje
pojasnio na što ciljam posudio sam sa jednog poznatog bloga mali grafikon:
U kojoj industriji je zabilježen najveći gubitak radnih
mjesta ? Iz tablice je vidljivo da je u pitanju rudarstvo, građevina,
samostalna poljoprivreda i redom dalje. Da li je moguće nadoknaditi gubitak
radnih mjesta otvaranjem istih tih radnih mjesta? Čista utopija. I dok svijet
ide dalje dolazimo do pitanja što je to što će u budućnosti donositi prihode i
nova radna mjesta. Postoji li u Hrvatskoj osoba koja je u stanju pročitati
globalne promjene te utvrditi što je upravo ono zbog čega bi investitori
pohrlili u Hrvatsku te zaposlili naše nezaposlene? No, potrebno je za tu granu
ljude i educirati. Jer u suprotnom nećemo imati dovoljno radne snage koja će
biti u stanju pratiti promjene te ćemo biti osuđeni na uvoz radnika iz onih
područja gdje će takvi radnici postojati i bit prekobrojni. Dakle, uz viziju
budućnosti potrebno je stvarati i radnu snagu za budućnost. I sve to uz
ministra koji bi trebao tu viziju imati i širiti oko sebe osjećaj sigurnosti, a
koji radi upravo suprotno. Kleči pred poslodavcima, ljubi im skute, tvrdi kako
je Hrvatska zemlja u koju nema smisla ulagati i slično. Vođa koji dobro poznaje
zakone motivacije i koji zna što demotivacija može lošeg učiniti u roku od
desetak sekundi smijenio bi takvog „glumca“. Osim u Hrvatskoj. Ovdje je znanje
na niskim granama. Pa kad smo došli do znanja da proučimo koji strateški
element možemo spomenuti u svrhu izlaska iz krize.
Edukacija
Školovanje u Hrvatskoj? Školovanje Hrvata? Mladih?
Budućih generacija koje će nas izvući iz krize? Pa dajte, molim Vas, mi se
svađamo oko uvođenja tri sata godišnjeg informativnog programa koji djeci
pokazuje da imaju pišu i čemu služi, dok se Udruge trebaju boriti za uvođenje
ekonomskih noviteta u hrvatsko školstvo, a ne gubiti vrijeme na gluposti. Na
žalost sidrenim lancem smo vezani uz prošlost i načine rada sa djecom iz 19.
stoljeća te ne polažem baš puno nade u skore promjene pravila i načina
edukacije svih nas. Nije jedini primjer ovaj navedeni, već moje mišljenje potvrđuju
i čvrsto preuzete fotelje prastarih akademskih kadrova koji u strahu od
promjena ne dozvoljavaju niti svojim kolegama da uvedu novitete u načine rada,
a kamoli da sami budu pokretači promjena. Nedavno smo bili svjedoci pokušaja
uvođenja reda u akademsku zajednicu kroz novi Zakon, te dizanja na zadnje noge
onih koji bi trebali upravo te promjene podržati. Dakle, da rezimiramo, dok je
nama takva akademska zajednica koja u strahu reagira panično brinući se više o
sebi nego o prosperitetu zajednice, te koja ostaje tiha kao kućni miš na napade
Udruga vještica, u ovom segmentu ne
možemo očekivati revolucionarne pomake.
Inovacija
Stari modeli neće nas izvesti iz krize. Štednja, otpuštanje,
smanjivanje troškova, umanjenje prava po svim znanim i neznanim kanalima nisu
način komunikacije sa javnošću niti model izlaska iz krize. Vizija. Nova,
moderna vizija naše zemlje koja ima i cijeni svoje prirodne resurse te ih
pametno koristi u svrhu svog boljitka i boljitka građana. Vizija. San. Uzmimo
kao primjer Japan. Japanski prodor na američko tržište započeo je preko Honda
motocikala. Analizirajmo situaciju. Amerika, zemlja muškarčina, vozača Harleya,
tetoviranih mužjaka. Koja iz dubine duše mrzi Japance. Zbog Pearl Harboura,
jasno. Ako upitate američku muškarčinu šezdesetih što misli o japanskim
motorima odgovor može biti jednak onome kao kad pitate našeg muškarčinu o
uvođenju ćirilice u osnovne škole. A Japanci su to znali. Bili su svjesni svoje
nemoći na američkom tržištu. I što im je bila strategija? Uveli su prvih par
kontejnera gradskih Honda motocikala od 150 ccm u Ameriku i počeli ih
samostalno voziti po gradovima. I amerikanci su se zainteresirali. Vidjeli su
mali gradski skuter koji se bez problema probijao kroz gužve na američkim
cestama i počeli se pitati o čemu se tu radi? A čim su se počeli pitati,
željeli su takav motor imati i sami. I tu je bio početak uspjeha japanske
industrije koja danas zarađuje milijarde dolara godišnje na američkom tlu. Hrabrost,
inovacija, osmišljavanje pristupa kojeg nitko nema. Island je imao model koji
su iskoristili i za kojeg je sigurno da više nikom ne može upaliti. Parametri
koje je Island iskoristio mogu nam biti pokazatelj kako je moguće uvođenjem
inovativnog pristupa, ali znajući pri tome svoje loše i dobre strane i možda
opasno lošu perspektivu koja iz toga može proizaći, da nema povratka kad jednom
krenemo smjerom inovacije. Kopirati modele je krivi način, jer resursi koje ima
Island nisu usporedivi sa našim modelom. Unatoč tome svakako je moguće
iskoristiti ideju kao početni impuls u stvaranju svog modela izlaska iz krize.
GOH metoda?
U posljednje vrijeme po medijima se
počinje spominjati jedna potpuno nova metoda koja bi omogućila našim građanima
jednostavniju otplatu kreditnih obveza, samim tim i bolju likvidnost, te
stvaranje viška kapitala kod pojedinog građana, što je preduvjet za
ostvarivanje boljeg cash-flowa unutar zemlje.
Na žalost nemam dovoljno informacija o metodi GOH, te ne
mogu ocjenjivati budući uspjeh ili neuspjeh iste, no svakako pozdravljam svaku
novu ideju koja može ostvariti, makar unutar mikro analitike, određene pomake.
Prednost ove metode može biti upravo inovativnost te kreativnost kojom su sami
građani odlučili pristupiti problemu. Metoda o kojoj govorimo svakako će
zauzeti svoje mjesto u ekonomskoj povijesti, te možda u budućnosti bude i model
koji će i drugim ekonomijama, koje su u sličnoj situaciji kao i mi, pokazati da
izlaza uvijek ima. Uz veliku dozu upornosti, inspiracije i hrabrosti.
Podijeli na društvenim mrežama