Uz autorske pjesme, iznenadili su publiku izvedbom
pjesme Heart of glass (Blondie) i No surprises (Radiohead), dok su svoju
najuspješniju pjesmu Jutro poslije najavili pjesmom Bang bang Nancy
Sinatre. Razgovarali smo s glavnom
pjevačicom Ivanom Kardum koja nam je otkrila što je najneugodnije što su
doživjeli na koncertu, zašto se svaka njihova pjesma može naći na YouTubeu,
može li se kod nas živjet od glazbe…
Y: U koji biste žanr smjestili
glazbu Pink studija?
Ivana: Kad smo se krenuli baviti glazbom, nismo si nikad
postavili pitanje koji žanr ćemo svirati jer se nismo htjeli ograničiti po
pitanju stvaranja glazbe. Jednostavno je došlo prirodno kao spoj svega što
volimo slušati i što nam leži, tako da je to prepoznato od ljudi koji se kuže u
glazbu (za razliku od nas 🙂 ) kao powerpop – čvrsta ritam sekcija koju prate
fine melodije vokala i klavijatura.
Y: Po čemu se razlikuju Sountrack za lutku (2009) i Pink album
(2012)?
Ivana: Mislim da je prvi album još uvijek bio traženje zvuka, tako
da je dosta šarolik i stvarno smo se igrali s raznim žanrovima, ali isto tako
izrodio je stvari koje su na neki način pokazale u kojem pravcu idemo i trebamo
ići, što se nastavilo na drugom albumu. Pink album je po meni puno više
balansiran, dosta je prisutan retro izvuk koji volimo, a i vidi se utjecaj
novih članova (Niko Radas na bubnjevima, Ivan Glasnović na gitari i Ana Pavić
na back vokalu na nekim pjesmama). Većinu stvari radimo skupa tako da nam se
nikad nije dogodilo da upadnemo u rutinu.
Y: Svaku ste pjesmu stavili na YouTube kanal, zajedno s
tekstom pjesme. Koliko je danas bitna vlastita promocija upravo preko YouTubea?
Ivana: YouTube promocija nam je jako bitna jer ja sama kad čujem
neku dobru stvar na radiju, prvo ju potražim na YouTubeu. To je jedan od
razloga zašto se trudimo za svaki singl koji izdamo snimiti i spot jer mislim
da je strahovito bitan taj vizualni dojam benda, pa koliko se trudimo zvučati
svježe i drugačije kroz glazbu, isti pristup imamo i prilikom snimanja spotova.
Y: Bave li se članovi benda nečime „sa strane“ ili vam je to
pak Pink Studio?
Ivana: Neki članovi benda rade, neki studiraju, ali mislim da
govorim u ime svih kad kažem da bi jednog dana voljeli živjeti od glazbe.
Trenutno to nije slučaj ni kod puno većih bendova od nas, ali mislim da čim
više ustraješ u onom što voliš, bivaš sve bolji i s vremenom to sve više ljudi
prepozna.
Y: Što je najneugodnije što ste doživjeli na svojoj svirci?
Ivana: Nismo imali nekih previše neugodnih situacija, više
smiješnih. Jednom prilikom na svirci u Karlovcu
naš bubnjar je popio par pivi previše, tako da je pola koncerta bubnjao
s jednom palicom (što ja nisam skužila do kraja svirke 🙂 ). To je na kraju bio
jedan od boljih koncerata, mi smo uživali, a onda i publika s nama. Ljudi jednostavno
prepoznaju tu vibru među nama i to se ne može glumiti.
Y: A nastup u Tunelu
bio je…?
Ivana: Svirali smo prije nekoliko
godina na Harteri, tako da ovo nije bio naš prvi susret s riječkom publikom.
Još jednom se pokazalo da ste divna publika i još bolji domaćini. Svaki put kad
ljudi na koncertu pjevaju s nama, shvatimo da sve to skupa znači nešto i da se
ovim bavimo iz pravih razloga, a to se u Tunelu dogodilo. Usput, još ne jenjava
oduševljenje pizza burekom, neki su ga i sanjali! (Članovi su benda nakon
koncerta posjetili jednu obližnju riječku pekaru, op.a.).
Podijeli na društvenim mrežama