Proučimo malo prava istospolnih
partnera u demokratskoj Americi. Financijski gledano, brak istog ili različitog
spola stvara ogromnu razliku, odnosno veliki financijski gubitak za istospolne
parove. Prije nekoliko godina novinari New York Timesa izračunali su da istospolni
partneri tijekom života gube oko 500.000 USD zbog činjenice da ne mogu dobiti zajedničko
zdravstveno osiguranje, odnosno benefite osiguranja, kao što to mogu parovi u
braku. Kao rezultat toga puno je veća vjerojatnost da će parovi u istospolnim
zajednicama biti uglavnom socijalno neosigurani, dakle ne mogu si priuštiti
preventivnu zaštitu. Osim toga, brak pomaže parovima da stvore ekonomske odluke
za razne privatne i socijalne benefite, kao što je ulaganje za mirovinu, prema raznim
američkim oblicima štednje, te međusobna briga o zdravlju.
S druge strane činjenice govore
kako u Americi u trenutku priznavanja istospolnih brakova državni i savezni
proračuni gube prilične iznose od svojih prihoda. Kao primjer navodimo
činjenicu da je Edie Windsor tužila američku vladu jer je po američkim zakonima
bila dužna platiti porez od 363.000 USD, kako bi zadržala kuću nakon smrti
svoje partnerice. Razlog je u tome što se njihov brak, iako priznat lokalno,
nije računao kao savezni brak, te se u tim slučajevima porez na naslijeđenu
nekretninu plaća. Do ovoga dovodi neusklađenost zakona na lokalnom, saveznom
odnosno državnom nivou.
No, u drugom slučaju, američki
savezni i državni proračun u slučaju ozakonjenja gay brakova ostvarili bi
realno veće prihode. Prihodi od nasljeđivanja prelili bi se u javnu, dugotrajnu
potrošnju ili u štednju te bi se ostvario bolji protok novca. A zamislite kad
stotine tisuća parova počnu planirati vjenčanje koje im je do tada bilo
onemogućeno. Mogući generirani prihod od minimalno 1,5 milijardi USD, trošak
cvijeća, fotografa, hotela, odijela, haljina, naravno sve je to porezni prihod
za državne i lokalne uprave. Ustvari, da budemo precizniji, radi se o 9,5
milijardi USD za oko 800.000 istospolnih parova koji u ovom trenutku žive
zajedno. Samo općina New York prihodovala je promjenom zakona te legalizacijom
gay brakova od dozvola za vjenčanje u prvoj godini oko 250 milijuna USD.
Ove navedene očite prednosti od
kojih američko gospodarstvo može imati prilične koristi samo su početak raznih
očekivanih ekonomskih prihoda. Velike korporacije žele da se njihovi gay parovi
udaju ili žene jer je brak dobar za posao. Stotine poslodavaca, Google, Sony,
Apple, Nike, Microsoft, već su potpisali kalifornijski prijedlog promjene DOMA
zakona o istospolnim zajednicama. Svi ti poslodavci tvrde da žele zaposliti i
zadržati najkreativnije i produktivne djelatnike, kako bi njihove tvrtke bile
konkurentne na tržištu. Jasno je da se najkreativnijim djelatnicima smatraju
pripadnici LGBT populacije. Pa sjetite se samo modnih kreatora. Svaka velika
tvrtka želi da se njihov zaposlenik usredotoči na svoj posao, a ne na
rješavanje nejednakosti, stigme različitosti ili razmišljanja o problemima koji
su na žalost realnost i stvarnost za njihove porodice. John Taft, CEO u kompaniji Wealth
Management-U.S. kaže da tvrtke koje stvaraju okruženje u kojem zaposlenici mogu slobodno biti vjerodostojni,
odnosno „svoji“, stvaraju veće povjerenje i zadovoljstvo kupaca, te se kroz
takav pristup prema djelatniku primjećuje jači, stabilniji i odaniji pristup
zaposlenika kompaniji. Tvrtke koje na ovo gledaju drugačije u ovom trenutku
definitivno nisu konkurentne, niti kao poželjan poslodavac, a i kupci
primjećuju očitu razliku. Možemo reći da je u ovom trenutku u Americi vrlo „trendy“
zapošljavati gay djelatnike koji su u svom poslu u direktnom kontaktu sa
klijentima. A vidi se to i u američkim serijama na našoj TV.
Korporacije mogu pomagati svojim
djelatnicima isključivo ako im to zakon dopušta, pa tako postoje i problemi. Recimo
da se djelatnik koji živi u državi Massachusetts (koja je, usput budi rečeno, u
prve tri godine legalizacije gay brakova zaradila oko 111 milijuna USD), sa svojim partnerom želi preseliti u ured u
Ohio, gdje se njihov brak ne priznaje, gubi zdravstvene benefite, plaća porez
na vrijednost nekretnina i gubi sve ostale benefite koje par uživa u jednoj državi.
Gospodarski učinci gay brakova
mogu se pratiti i nadalje. Mnogi poslodavci smatraju da zapošljavanje gay ljudi
pozitivno utječe na poticanje kreativnosti ostalih djelatnika unutar tima. Iz
svega navedenog vidi se da u Americi razmišljanje o gay populaciji i ekonomskim
učincima nije na nivou gađanja kolone kamenom već je otišlo nekoliko koraka
naprijed. Razmišljanja vode čak do toga da se ozbiljno smatra kako promjena
mišljenja javnog mijenja može ojačati temelje američkog gospodarstva.
Osnova za ovakvo razmišljanje je
zakon DOMA (Defense of Marriage Act) koji je 1996. godine potpisao predsjednik
Clinton, a definirao je brak isključivo kao odnos jednog muškarca i jedne žene,
dok je u potpunosti negirao istospolni brak. Dio III
DOMA zakona jasno utvrđuje nepriznavanje istospolnih brakova na
sva federalna prava, uključujući osiguranje
za državne zaposlenike, socijalnu sigurnost obiteljske mirovine, imigraciju i podnošenje zajedničkih poreznih
prijava. Iz ovog jasno je pretpostaviti od kuda našim hrvatskim
prikupljačima potpisa za referendum osnovna ideja.
No, sekcija III DOMA zakona
utvrđena je i kao protuustavna, te zbog ovog očito hrvatski sakupljači potpisa
žele izbjeći američku grešku te umjesto u zakon pravilo o braku ugraditi u
Ustav. Nakon što smo razjasnili što i kako američki ekonomisti gledaju na
istospolne brakove te nakon što su jasno prikazane ekonomske koristi, nadajmo
se da ideja povratka Hrvatske u neka prošla vremena kroz definiranje promašenih
i zastarjelih iluzija neće uroditi plodom.
Podijeli na društvenim mrežama