Putovanje započinjemo
izvrsno raspoloženi, što nije bio slučaj gotovo nikada (a ovo smo se ljeto
naputovali uzduž i poprijeko Jadrana). Naravno, fora je u tome da putujemo u
Crnu Goru. Čekali smo je cijele sezone ko’ ozebli Sunce i brojali dane do 1.8.
kada prelazimo granicu i odlazimo u susjednu nam zemlju o kojoj smo čuli samo
sve najbolje. Pretjeranih očekivanja nismo imali, jer ipak je trebalo i raditi
nešto. Ali da smo bili željni dobrog provoda – jesmo, itekako.
Jedan dio nas granicu
prelazi bez poteškoća. Ostatak ekipe za prelazak čeka ipak nešto duže. Veće
vozilo, veći problem. Tako to uvijek bude. Dan prvi u cijelosti gubimo na
putovanje, a u Igalo, mjesto do Herceg Novog gdje smo bili smješteni, dolazimo
tek u 20 sati navečer, premoreni od putovanja i željni samo tuša i kreveta. No
pri ulasku u grad, vraća nam se euforija s početka putovanja te smo u roku od
15 minuta sređeni i spremni za istraživanje grada s kojim se tada svi prvi puta
susrećemo.
Vraćam se na temu naših
očekivanja. Znali smo da nas u Crnoj Gori čekaju samo lijepe stvari, no
vjerujte mi, nismo mogli niti zamisliti da nas dolje očekuje provod kojeg ćemo
pamtiti još dugo i koji će nas sve redom u neko skoro vrijeme natjerati da
ponovo odemo u Herceg Novi.
Za početak se odlučujemo
napraviti đir po gradu da vidimo gdje je što i kakvo je stanje na ulicama. Pošto
je turistička sezona na samom vrhuncu, pretpostavljate i sami kakvo je bilo stanje na ulicama. Sve vrvi turistima, sve
vrvi domaćim ljudima; uglavnom, sve vrvi od ljudi. Kafići i restorani rade 100
na sat, a trgovine i suvenirnice na svakom koraku. Cijene naravno u eurima, ali
ovdje je priča takva da i kada preračunate u kune, padate u nesvjest od malih
cijena. Cifre vas mame na trošenje, a i ako potrošite (pre)više nego što ste
planirali, u konačnici vam neće biti žao.
Nakon pola sata
odustajemo od šetnje i sjedamo u restoran. Naravno, gladne smo i želimo nešto
pojesti. Cijene hrane u Herceg Novom sasvim su pristojne i korektne. Neke su
stvari skuplje, neke malo manje skuplje. Pizzu ćete u prosjeku platiti
tridesetak kuna, a paštu (i to dobru paštu) oko 45 kuna. Na preporuku
prijateljice, odlučujem se za Karađorđev odrezak, kojemu je cijena bila nekih
60 kuna. Što se osoblja u ugostiteljskim objektima tiče, nigdje, ali nigdje u
Herceg Novome nismo naišli na konobara ili konobaricu koji bi bili nervozni,
loše raspoloženi ili nepristojni. Kada su shvatili da smo iz Hrvatske i da
zaista uživamo u svakom trenutku provedenom u njihovom gradu, bili su još
ljubazniji i bolji prema nama. Vraćam se na hranu: dakle, simpatičan konobar
donosi mi moju porciju hrane. Stavlja pred mene, a ja ne vjerujem svojim očima
ono što vidim. Znate kada platite onako masnu cijenu u nekome restoranu, a
dobijete hrane čisto da se zaprlja tanjur malo? E, u ovom slučaju to se nije
dogodilo. Porcija je doslovno bila preogromna; toliko da joj se još dan danas
ne mogu načuditi. Pojele smo mi, šteta bacati, ali bilo je puno previše toga na
tanjuru te večeri. Toplo preporučam svima da probaju, nećete požaliti.
Što se pića tiče i
ovdje su cijene i više nego prihvatljive. Dva deca izvrsnog crnog vina platit
ćete 16 kuna, Nikšićko pivo (koje nam je nekako svima priraslo srcu te je
postalo službeno piće putovanja) platit ćete između 13 i 15 kuna (ovisno kako u
kojem kafiću), za kavu s mlijekom izdvojit ćete oko 8 kn, a za bocu mineralne
nekih 7,5 kn.
Najlakši način da
potrošite svoje euriće u Crnoj Gori je shopping. Cure sklonije trošenju para na
krpice ovdje će uživati. Naš mali posjet dućanima završio je tako da su naši
novčanici bili siromašniji za nekih pedesetak eura u roku pola sata. No, kajanju
nije bilo mjesta, jer sve ono što smo kupile u Hrvatskoj ćete platiti duplo
više. Predivne haljine svih mogućih boja, dezena i oblika u Crnoj Gori kupit
ćete za maksimalno 100 kuna komad. Nakit, koji je kod nas izuzetno skup, platit
ćete gotovo ništa (primjer, jedan prsten koji kod nas nećete naći ispod 40 kuna
u Herceg Novom platile smo 7 i pol kuna,
odnosno 1 euro). Suveniri su im također jeftini. Diljem Herceg Novog nailazili
smo na male trgovine ‘Sve po 1 euro’,
u kojima možete kupiti hrpu suvenira za svoje najdraže. Od šalica s crnogorskim
forama do ukrasnih tanjura koje će vaše mame objesiti na zid – svega toga ima
za samo jedan euro.
Crna Gora primjer je
zemlje koja jako dobro zna iskoristiti more, odnosno želju turista za kupanjem,
sunčanjem i brčkanjem. Plaže su im doslovno prenakrcane ležaljkama i ljudima,
ali nitko se ne žali. Svi uživaju u zrakama sunca i okusu mora i soli u ovom
prekrasnom gradu. Cijene smještaja u Herceg Novom kreću se u lepezi od 8 do 88
eura po noćenju. Pošto se svima nama više sviđa ova prva brojkica, mi ćemo se
ko’ pijan plota uhvatiti nje i biti sretni što je noćenje dolje tako jeftino.
Vjerujem da svi žele
čuti kakav je noćni život u gradu od skalina. Izlasci ‘narodnjačkog’ đira, kako
bi se mi ovdje izrazili, njihova su klasika i dio kulture. No jedan takav
izlazak u Crnoj Gori vidno se razlikuje od jednog takvog izlaska u Hrvatskoj.
Za početak, nema maloljetnih curica utegnutih u mikrouske haljetke koji više
otkrivaju nego pokrivaju. Crnogorke su prekrasne žene koje će se uvijek
dotjerati i izgledati lijepo. Zaboravite na jeftin izgled – toga dolje nema,
barem ne ondje gdje smo mi izlazili. Kafići preferiraju živu svirku, koja traje
do nekih 1 poslije ponoći. Nakon toga, noćni se život seli u nekoliko noćnih
klubova koji rade do 4, 5 ujutro. Atmosfera u jednom kafiću za vrijeme trajanja
žive svirke doslovno je prebrutalna. Iako ne slušamo tu vrstu glazbe, ostali
smo do samog kraja. Pjesme i veselja nije nedostajalo, a svi su bili odlično
raspoloženi i željni dobrog provoda. Niti u jednom trenutku nismo osjetili da
je netko prema nama negativno nastrojen; baš suprotno, svaki je kontakt s
domaćim ljudima prošao u prijateljskom tonu. Za one koji se i dalje zgražaju
narodnjačkih izlazaka (mada još jednom napominjem, niti blizu onog na što smo
mi ovdje navikli), jedna dobra vijest: na drugoj strani našeg mjesta svirao je
rock. Ljudi su sjedili po zidićima, po plaži, po šetnici i po kafićima te su
uživali u odličnoj svirci još boljeg benda. Za svakog ponešto u Herceg Novom;
očigledno nitko neće ostati gladan dobrog provoda ako dođe u Crnu Goru.
Što se pak kulturnih
znamenitosti tiče: ima ih. Ima ih puno i štošta se može vidjeti u Gradu od skalina.
U slučaju našeg posjeta kulturne znamenitosti Herceg Novog zasjenili su
šarmantni Crnogorci i Crnogorke, odnosno njihov mentalitet o kojem bih rado
napisala dvije, tri rečenice. Ukratko: to su najdivniji ljudi na kugli
zemaljskoj. Uvijek dobro raspoloženi i gostoljubivi očarat će vas svojim šarmom
i manirama (pogotovo muški dio crnogorske populacije). Svaki smo dan nailazili
samo na dobre i drage ljude koji su nam postali prijatelji i koje smo jedva
dočekali mjesec dana kasnije kada su oni posjetili nas. Jednostavni su to ljudi
koji šire nevjerojatnu pozitivnu energiju. Doslovno, zavoljeli smo ih brzinom
svjetlosti te nam je povratak kući bio težak. Tješilo nas je to da ćemo se
vratiti u Crnu Goru kad-tad; neki malo ranije, neki pak malo kasnije.
Odlazak u ranim
jutarnjim satima nije značio lak prelazak granice. Isti slučaj kao i kada smo
dolazili: veće vozilo, više problema. Nakon višesatnog spavanja, dojmovi su se
slegli na putu prema Korčuli gdje su nas čekali novi izazovi i nove radne
akcije.
I dan danas na spomen
Crne Gore, Herceg Novog i našeg trodnevnog boravka dolje, srce nam lagano
‘poskoči’. Divni ljudi i odličan provod želja su svakog putnika i cilj njegova
putovanja. Ono što smo tražili, to smo i dobili: najbolji mogući provod samo
dvadeset minuta po prelasku granice i samo sat vremena od našeg divnog
Dubrovnika.
Svakome
tko je željan dobrih ljudi, lijepih uspomena i dobrog provoda preporučila bih
posjet Herceg Novom. Oduševit ćete se načinom na koji jedan predivan (ali
zaista predivan izgledom) grad mami svakog gosta ponovo pod svoje zidine.
Turizam cvate, turista ima, ali opet, u Herceg Novom osjećat ćete se kao kod
kuće, jer dušu ovog grada ne mogu zasjeniti horde turista koji u ljetnim
mjesecima uživaju u svojem zasluženom godišnjem odmoru.
Na moje veliko
zadovoljstvo, idući susret s Herceg Novim već je zakazan. Utakmica VK Jadran HN
vs. VK Primorje EB savršeno je ‘pokriće’ da, kako bi se reklo u žargonu, moja
guzica ponovo vidi puta u Crnu Goru. Ukoliko me šarmantni Crnogorci opet ne zalude
svojim uletima, možda ću se idući puta malo više posvetiti razgledavanju
kulturnih znamenitosti. Ali, možda, jer ne garantiram da me njihov pozitivan
duh i šarm opet neće smotati i natjerati da se moj boravak u Crnoj Gori svede
samo na male hedonističke izlete po restoranima i druženja i zabavu do kasno u
noć…
Tako to bude u Crnoj
Gori, odnosno u Herceg Novom, u gradu u kojeg ćete se zaljubiti u roku od 10
minuta. Provjereno.
Podijeli na društvenim mrežama