Prema
informacijama dostupnim sa weba, počeci ove vrste štednje sežu u Kinu u
razdoblje 200 godina prije Krista. Prva približno suvremena stambena štedionica
utemeljena je 1775. u Birminghamu, Engleska, dok su nešto kasnije slične
ustanove osnovane u SAD-u (1831), Australiji i na Novom Zelandu (1832), Južnoj
Africi (1833) i Brazilu (1834). Prva njemačka stambena štedionica osnovana je
1885. Stoga su istiniti svi navodi kako stambene financijske institucije u
razvijenim zemljama imaju dugogodišnju povijest i u svom su razvoju doživjele
različite promjene.
U
svom životu, kad se želimo osamostaliti od roditelja, počinjemo od nekretnine,
dakle kupovinom jedne stambene jedinice ostvarujemo u tom trenutku svoju
osnovnu životnu potrebu. Teško je doći do vlastitih sredstava, te su zbog toga banke
i smislile način kreditiranja. Uz mnoštvo raznih ponuda banaka, kojima se sada
nećemo baviti, spomenuti ćemo upravo sistem financiranja stana uz pomoć
stambene štednje. Gledajući globalno možemo sa sigurnošću reći da se modeli
štednje za stan razlikuju, no cilj svakog modela je isti. Zastanimo na trenutak
te spomenimo Hrvatsku sa ogromnim brojem praznih neprodanih stanova u
vlasništvu banaka, mnoštvom nezaposlenih i zapitajmo se, da li je ta i takva
Hrvatska spremna ozbiljno razmišljati o programima stambene štednje? Malo sam
preciznije proučio model koji je u zadnje vrijeme prilično zapostavljen, a
pomalo i zaboravljen, model koji se zove GOH, te nalazim u programima stambene
štednje dosta mogućnosti aktiviranja ovog modela, a cilj je jasan, aktiviranje
novčanog toka, neposredno upumpavanje dijela štednje u obrtaj, te vidim
potencijal u ovom modelu puno više nego u modelima koji nam se trenutno nude, a
udaljeni su svjetlosne godine od realnosti.
Pogledajmo
kako model stambene štednje funkcionira oko nas:
Austrija
Općenito.
U Austriji postoje tri stambene
štedionice vezane uz banke – Allgemeine Bausparkasse (ABV), Raiffeisen
Bausparkasse i S Bausparkasse, te samostalna Bausparkasse
Wüstenrot. Najveća je Raiffeisen Bausparkasse čiji je portfelj
krajem 2010. sadržavao 1,7 milijuna ugovora o štednji i 137 tisuća ugovora o
stambenim kreditima, odnosno ukupno gotovo 1,84 milijuna stambenih štednih
računa.
Poticaji. Stambena štednja potiče se na dva načina te su osim
privlačne kamatne stope, štediše nagrađeni i DPS-om. Štediše u stambenim
štedionicama dobivaju na svoju štednju DPS čija se visina određuje godišnje,
ovisno o visini važeće kamatne stope, obično u rasponu od 1,5% do 4% ušteđenog
iznosa.
Zaključak:
Sudeći po trenutnoj situaciji austrijancima ne pada na pamet ukinuti poticaje
na stambenu štednju, iako su ih smanjivali tijekom 2012. Ovaj oblik štednje
zbog svoje sigurnosti vrlo je popularan među stanovnicima, a u slučaju
prijevremenog prekida štednje iznos poticaja se mora vratiti.
Češka
Općenito. Češka ima razmjerno dugu tradiciju stambenih štedionica,
obnovljenu 1993, a stambene štedionice su značajan sudionik financijskog
tržišta i ujedinjene su u Češko udruženje stambenih štedionica.
Poticaji. U vremenu od 2003. do 2011. poticaji su se smanjili
sa cca 1300 kn na 600 kn godišnje, te su
tako smanjeni i državni rashodi. U ovom trenutku ne postoji plan Vlade da se u
potpunosti ukinu poticaji za stambenu štednju. Prema analizi tamošnjih sustava stambene štednje na
temelju financiranja iz stambene štednje angažirano je više od 60.000 radnih
mjesta u Češkoj (Association of Czech Building Savings Banks, 2013).
Zaključak:
Stambena štednja veliki je oblik štednje u Češkoj, te Država u njemu svojim
poticajima ozbiljno sudjeluje. Unatoč krizi koja je ozbiljno uzdrmala Češku,
stambene štedionice godišnje odobravaju za stambene kredite iznos veći od 22
milijarde kuna.
Njemačka
Općenito. U Njemačkoj postoji 10 javnih, regionalnih i 12
privatnih stambenih štedionica udruženih u odgovarajući savez (Verband der
Privaten Bausparkassen e.V.). Prema mišljenju Hoek-Smit (2012), Bauspar sustav
povećava štednju, dobro ukazuje na kreditnu sposobnost dužnika, povećava
odgovornost građana i dobro usmjerava povoljnije stambene kredite kućanstvima
(odnosno djelomično im pomaže kod otplate standardnih stambenih kredita).
Poticaji. Općenito štediša ostvaruje poticaj ovisno o iznosu
uštede, ali se sredstva mogu iskoristiti samo nakon određenog broja godina. DPS
su za stambene štedionice bili od presudnog značenja za dugoročni uspjeh modela
Bauspar jer je na taj način model bio još privlačniji za moguće štediše.
Sada se DPS dobivaju ovisno o dohodovnom pragu od 25.600 EUR-a za samca odnosno
51.200 EUR-a za bračni par. Bonus iznosi 8,8% godišnjeg ušteđenog iznosa u
najvećem iznosu od 512 EUR-a za samca i 1.024 EUR-a za bračni par, čime su DPS
dani u iznosu od 45,06 EUR-a za samca i 90,11 EUR-a za bračni par. Mora se
štedjeti sedam godina da bi se ostvarilo pravo na DPS, a poticajna sredstva
nisu izuzeta od oporezivanja.
Zaključak:
Da li je uopće potreban u ovako razvijenoj ekonomiji koja je navikla na štednju
i u kojoj se svaki euro okrene u ruci tri puta prije nego što ga vlasnik
potroši? Danas smiješno zvuče priče osamdesetih godina kad smo mi odlazili na
ljetovanja, plaćali ture i smijali se „jadnim švabama“ koji plaćaju svatko
svoje piće, kupuju tri jabuke ili četiri banane u marketu, dok se mi bahatimo
kupovinom hrane koja uglavnom propadne, no i u naše mozgove uvukao se crv
njemačke „šrbnosti“, pa počinjemo razmišljati drugim mozgovnim sklopom. Uglavnom, stambena štednja u Njemačkoj? Ja,
danke.
Rumunjska
Općenito. Rumunjska je 2002. uvela, a 2004.-05.
operacionalizirala, sustav stambene štednje prema modelu njemačkih Bausparkassen
u kojemu štediše dobivaju poticaje na štednju u skladu sa sklopljenim
ugovorom. Za regulaciju i nadzor nad stambenim štedionicama zadužena je Narodna
banka Rumunjske.
Poticaji.
U početku je poticaj iznosio 30%
ušteđenog iznosa, ali je bio ograničen do visine prosječne mjesečne bruto
plaće. Nakon 2006. poticaj je smanjen na 15% ušteđenog iznosa, ali apsolutno
najviše do 120 EUR-a.
Zaključak: U
Rumunjskoj je sustav stambene štednje na prilično klimavim nogama, te isplata
poticaja dosta kaska za rokovima. Prednost modela je u tome što se nakon roka
od 5 godina štednja i poticaji mogu iskoristiti i za druge namjene. Prosječni
kredit u rumunjskim štedionicama iznosi manje od 10.000 EUR, te banke nisu
previše motivirane za ovaj način štednje zbog malih iznosa. No, prednost je u
tome što se sustav stambene štednje pokazao kao izvrstan za odobrenje kredita
opremanja stanova. Za sada možemo reći da se rumunjsko tržište stambene štednje
nije intenzivno pokrenulo, a razloge možemo tražiti navodeći sve one primjere
koji nas vode u priču o krizi. Što ne znači da stambena štednja u Rumunjskoj
nema svoj smjer kretanja.
Slovenija
Općenito. U Sloveniji postoje tri štedionice (slo. hranilnice)
koje nisu posebno specijalizirane samo za stambenu štednju nego pružaju i
ostale oblike kreditiranja. To su Delavska hranilnica d.d., Ljubljana, Hranilnica
in posojilnica Vipava d.d i Hranilnica Lon d.d., Kranj. U ožujku 1999.
Slovenska je vlada usvojila Nacionalni sustav stambene štednje s ciljem
poticanja dugoročne štednje i povećanja ponude povoljnijih dugoročnih stambenih
kredita.
Poticaji. Prema Zakonu o nacionalnoj stambenoj štednji i
subvencijama za mlad od 11. listopada 2007. postoje subvencije za mlade kod
kupnje prvog stana, i to 160 EUR-a za prve četiri godine štednje i 100 EUR-a za
ostale godine. Za dodjelu subvencija mladima kod kupnje prvog stana bio je
zadužen Nacionalni stambeni fond koji je kao javni fond osnovan u skladu sa
Zakonom o osnivanju Nacionalnog stambenog fonda Republike Slovenije. Fond
pokriva područje cijele zemlje potičući izgradnju, obnovu i održavanje
stambenog fonda. Zbog financijskih teškoća u kojima se zemlja našla te su
subvencije Zakonom o uravnoteženju javnih financija privremeno 2012. stavljene
izvan snage. Tako Nacionalni stambeni fond od 2012. više nema pravni temelj za
objavu poziva za dodjelu subvencija mladim obiteljima kod kupnje prvog stana.
Zaključak:
Kriza je ozbiljno uzdrmala Sloveniju, te je program poticanja (nadajmo se
privremeno), obustavljen. Hoće li ovaj način štednje Države dovesti do
značajnih ušteda ostaje nam kao tema u budućnosti.
Zaključak
Sve
zemlje koje smo naveli dobro znaju što program stambene štednje znači njihovim
građanima. Prepoznaju pozitivan utjecaj štednje na gospodarstvo, te poticaji
koji su tijekom godina dani zasigurno nisu bačeni u vjetar. Kod nas je
situacija nešto drugačija. Prisjećam se da je u početku program poticaja
stambene štednje bio prilično „iskorišten“, od strane građana, makar ako je
suditi po informacijama koje sam dobivao sa raznih strana. No, nije to dugo
trajalo. Već nakon nekoliko godina uveden je red u provjeru ulaganja poticaja,
te je do danas taj program kontrole prilično dobro razvijen. Dakle, ako je
nekad i bilo „mutljavine“ od strane štediša u programu stambene štednje, mogu
sa sigurnošću reći da je to u proteklim godinama u potpunosti iskorijenjeno.
Drugo je pitanje, da li su poticaji potrebni? Pa nismo u istoj situaciji
mjerenja mi, koji poticaje smatramo dobrim i ministar financija, koji se trudi
računovodstveno u svojoj bilanci uravnotežiti odnose. Osobno sam svojevremeno
bio veliki protivnik ukidanja porezno priznatog troška na policu životnog
osiguranja, pa i dalje smatram da Država mora poticati osobnu sigurnu štednju
svojih građana za osobnu mirovinu, koja između ostalog odgovara i samoj Državi.
Pa na taj način dobiva potpuno besplatno ogroman novac kojim može raspolagati.
Ukidanje poticaja stambene štednje uštedjet će Državi tek mali iznos, rezultati
će biti zanemarivi u odnosu na neke druge uštede koje se još nitko nije usudio
pokrenuti. A bile bi puno značajnije i zasigurno bi građanima donijele nužno potreban
smješak na lice i optimizam u razmišljanja.
(u tekstu su korišteni podaci istraživačkog
projekta „Analiza sustava poticanja
stambene štednje u Republici Hrvatskoj“ Instituta za javne financije, iz kolovoza
2013. www.ijf.hr)
Podijeli na društvenim mrežama