Registar pročitanih knjiga 2013

Gotovo sve su
rang-liste vrlo subjektivne, ocjenjivanje se provodi nekim zamišljenim bodovanjem
koje je katkad potpomognuto i posuđenim prosudbama i referencijama, a opet
zadržavaju postojanje vlastitih promišljanja ili emocionalnih stanja. Zato u
njih i treba sumnjati. Jer su individualne i imaju tendenciju nametanja
stavova. Stoga je i ovaj moj best of izbor samo dnevničkog tipa, i nikako ne
spada u rubriku  ‘preporučamo vam’…

 

10. ANNE
SWÄRD: Do posljednjeg daha

Šveđanka je
naslovila svoj roman po holivudskom blockbusteru iz 50ih, zadržavajući međutim
vrlo malo eksplozivnosti i akcijskog duha unutar korica. Glavni je ženski lik
Lo, neobično ime duguje običaju te obitelji da se djeca imenuju poput životinja
što u njenom slučaju znači ris a u slučaju njezina djeda to je medvjed – Björn.
Njezina majka sasvim slučajno ostaje trudna s Bjornovim sinom, Davidom, a čudna
je i plemenska situacija dovela do toga. Naime, dvije velike obitelji žive
zajedno, a Loina majka je zapravo zaljubljena u Bjorna. Lo upoznaje u ranom
djetinjstvu mađarskog doseljenika tinejdžera Lukasa, piromana. Nakon požara u
polju ostaju nerazdvojni, u tajnoj platonskoj vezi. Lukas godinama čeka da se
Lo postane prihvatljivo starija, oko 16 godina ne bi li konačno započeo s njom
pravu, fizičku ljubav. Međutim, kad umire njegov nasilni otac, prinuđen je
pozvati nekoga iz grada da prevodi s mađarskog na švedski ne bi li se riješilo
pravno imovinsko situacija. Yoel, mladi dobro situirani štokholmac ubire sve
plodove dugogodišnjeg Lukasova strpljenja te odvodi Lo sa sobom u grad. Nakon
dugih godina izbivanja od kuće Lo se konačno vrati oslijepljeloj usamljenoj
majci. I nikada više ne nalazi Lukasa, svoju izgubljenu ljubav.

 

9. HARUKI
MURAKAMI: O čemu govorim kad govorim o
trčanju

Ovo je kratki
esejistički osvrt slavnog Japanca na svoju strast – maratone koje posljednjih
30ak godina istrčava širom planeta. Način je pisanja vrlo sličan njegovom
proznom stilu – direktan, jednostavan jezik, s povremeno neuhvatljivim
trenucima metaforike u kojima nikada ne nalazi precizne opise nego poseže za
terminologijom ‘ prolaženje kroz zid’ koje često nailazim i u njegovim
romanima, a nakon čega se upušta u kvazipsihodelična lutanja. No, osim o radu
svojih mišića, skromnom mišljenju o sebi kao piscu, Murakami je s nama
podijelio i ljubav koju njeguje prema vinilnim pločama, koje kupuje gdjegod
stigne i šalje ih potom u Japan u vlastiti stan. Tako smo saznali da tijekom
dugotrajnih trčanja voli u svom vokmenu slušati Lovin Spoonful, Red Hot Chili
Peppers i Creedence Clearwater Revival. Jazz ploče isključivo konzumira s
gramofona kod kuće. Pitko, čitljivo, ali ne osobito pamtljivo.

 

8. JENNIFER
EGAN: Vrijeme je opaki igrač

Eh, ne baš
jednostavna knjiga za prepričati… Nekoliko je likova gotovo glavnih. Dakle,
Bennie je svakako jedan od njih. Bivši američki panker, iznimno netalentirani
basista, svoju je strast prema rokenrolu preobrazio u potragu za novim mladim
genijalnim bednom, i pritom osnovao vlastitu diskograsku kuću. U kojoj kao
tajnica radi kleptomanka, bivša narkomanka i prostituka Sasha. I, varate se,
njih se dvoje ne zbližava. No, taman kad se uvjerite da ste pohvatali gotovo
sve konce radnje, sljedeće poglavlje vas u potpunosti razuvjeri te otvara nove
i nove likove. Ali koji su na u konačnici na razne načine povezani. Stoga, da
biste u potpunosti bili kadri pratiti tijek romana preporučam čitanje iz daha,
tojest ne dulje od tri dana da biste istim intenzitetom uspjevali slijediti
likove i njihove neobične, katkad i tragične sudbine. Punih 70 stranica romana
inteligentno je potrošeno na dijagrame koje ispisuje i crta Sahina kći, Alison.
Aproksimativno trajanje čitanje tog poglavlja: 15 minuta.

Zabavno pop
štivo!

 

7. MARIO
VARGAS LLOSA: Don Rigobertove
bilježnice

S malo većim
zakašnjenjem od godine objavljivanja (2000.) u HR, konačno sam se dokopao ovog
naslova. I to za vlastitu skromnu biblioteku. Povoljna kupnja u antikvarijatu
Mali neboder.

Izvanredan
stil ovog Peruanca najlakše bi se dalo opisati bezvremenskim, jer iako pisan
krajem 20 stoljeća u Londonu, vješto izbjegava uporabu suvremnog urbanog
rječnika, vulgarizme, izravnost iako je riječ o vrlo profinjenom erotskom,
granično pornografskom, djelu. Kratki je zaplet prilično jednostavan – Don
Rigobertov sin, srednjoškolac, Alfonso (u romanu u umanjenici Fonchito) zavodi
vlastitu maćehu Lucreciju, te ona uhvaćena in flagranti sama odlazi od kuće.
Rigoberto, bez obzira na sve, pati za svojom mladom i zgodnom suprugom ali se
ne usuđuje joj ponovno pristupiti. To za njega čini sin, pišući u očevo ime,
anonimna pisamca dostavljajući ih osobno Lucreciji, tijekom svojih posjeta. Fonchito,
opsjednut životom i likovnim radom genijalnog austrijskog slikara Egona
Schiela, u pismima vješto koristi svoju razigranu erotsku maštu da uključi
maćehu u vlastite snove, kombinirajući ih s očevim iskustvom koje je Rigoberto
bilježio u svoju bilježnicu, za koju je smatrao da je dovoljno daleko od
znatiželjnih očiju. Kako se raspetljava ova netipična drama morat ćete doznati
sami kroz višeslojnost i isprekidanu linearnu naraciju ovog sjajnog autora.

 

6. JENNIFER
JOHNSTON: Milost i istina

Milost je u naslovu
za izuzimanje od istine koja bi mogla trajno naštetiti psihi mlade i vrlo
popularne glumice, Sally. Život joj ide u dobrom smjeru, agent joj donosi sve
bolje i atraktivnije ponude kako iz Amerike, tako iz Europe. Štoviše, čini se
da je Sally spremna i za iskorak s kazališnih dasaka na veliko platno. Nakon
duže turneje vraća se kući svom voljenom suprugu. Istu večer, međutim, on joj
objavljuje da je napušta. Ona u šoku, jer joj je previše lijepo i dobro, ne
shvaća što joj on govori. Kad napokon razumije tjera ga iz kuće i odbija svaku
dalju komunikaciju s njim. A onda počne potraga za vlastitim ocem, tema koju je
odavno načimala u razgovorima s vlastitom majkom, koja se u međuvremenu ubila.
Da koliko toliko poveže niti s jedinim članom svoje obitelji, s djedom
biskupom, počinje mu dolaziti u kuću. Nailazi na hladan doček i odbijanje, no
Sally je uporna. Zaista, nakon nekoliko susreta, biskup se osjeća lijepo u
njezinoj nazočnosti, te se zbližavaju. A onda joj piše dugačko pismo.
Zanimljivo, kroz ovu nimalo optimističnu knjigu, osim osobne Sallyne drame,
provlači se stalno i rat u Iraku, televizijska izvješća o broju mrtvih i
nenalaženju ikakvih postrojenja za izradu nuklearnog oružja.

A pismo? Pa
moram nešto ostaviti neotkriveno.

 

5. DAVID
TRUEBA: Četiri prijatelja

Roman ceste
mladog autora je zabavan, na trenutke duhoviti, ali prema kraju sve ogorčeniji
tekst o putovanju 4 prijatelja koji otkupljuju stari smrdljivi kombi od
negdašnjeg prijevoznika sira ne bi li se jedno ljeto možda i posljednji puta dobro
‘otkačili’, put je to, kako ga je glavni lik Solo nazvao, ”u središte pičke”.
Svi su ispod trideset godina starosti, u postadolescentskoj fazi, no jedan je
već otac blizanaca (Raul), drugi je, Blas, debeli svejed čiji je otac
deklarirani nacist, treći je švaler Claudio zavodnik svega u suknjama, a Solo
je tragični antijunak, troublemaker nihilist, u potrazi za vlastitim jastvom.
Kako se putovanje pretvara u budalasto lutanje koje se u konačnici završava na
vjenčanju bivše Solove djevojke Barbare pokušajte, ukoliko budete od velikog
strpljenja, saznati iz ove odeblje (manje od 400 stranica) knjige. Niti loše
niti osobito uzbudljivo.

 

4. ROSA
MONTERO: Ljubavnici i neprijatelji

Krasna
knjižica madridske spisateljice sadrži devetnaest kratkih priča. O parovima.
Njihovim odnosima. Neki nastaju fizičkom privlačnošću (Kanibalska duša), drugi se naprotiv grade i cijeli život da bi se
raspali, a treći su naprosto plaćenički (Lagodni
život). Montero krasi fini minuciozni opisi i sasvim je sigurno da je još
uzbudljivija i strastvenija u pisanju romana. Kojih inače ima popriličan broj u
njezinoj bibliografiji.

Paralelno s
ovom knjigom toplo vam preporučam i domaći naslov ZORANa KRUŠVARa, Zaljubljeni duhovi. Vrlo slična tema –
odnosi među parovima prikazani na najduhovitiji način. Priča-udica: XXL.

 

3. VIKTOR
PELEVIN: Sindrom WikiLeaksa

Ova se knjiga
sastoji od dvije priče: Operacija Burning Bush i Protuavionski kodeksi
Al-Efesbia. Pelevin glasi za jednog od najvećih ruskih intelektualaca, autor
nekoliko značajnih i nagrađivanih naslova, kako u domovini tako i izvan granice
Majke Rusije, i posjeduje razigranu maštu i stil koji povremeno odlazi u
psihodelične krajolike koje ponekad podsjećaju na Murakamijeve eskapade.
Ponekad je to vrlo uzbudljivo, no katkada i prilično zamorno, jer neobično
podsjeća na efekt konzumacije ludih gljiva. No, u prvoj priči o američkom
predsjedniku Bushu zaista postoji dobar catch – glavni junak Semjon Levitan je
ruski Židov, angažiran od strane ruske tajne službe, i ima zadatak, nakon što
Bush posjeti nekog instruiranog ruskog špijuna zubara pa mu ovaj inplantira zub
koji emitira radio valove, objavljivati se i predstavljati kao Bog osobno. Bush
ga naravno, manjkom valjda inteligencije, zaista sluša te počinje povlačiti
bizarne političke odluke. Nastavak vam neću otkriti…

 

2. ANDRZEJ
STASIUK: Taksim

Pravi roman
ceste s terena Istočne Evrope! Napeta priča o dva prijatelja, krijumčara ljudi,
prodavača loših proizvoda onima koji u svom sjećanju još uvijek žive iza
željezne zavjese. Pawel i Wladek premrežuju svojim starim kombijem Ducati
geografske duljine i širine od Poljske, autor je i sam Poljak, preko Slovačke,
Ukrajine, Hrvatske, Bosne, Bugarske, Mađarske, Austrije, Rumunjske sve do
Turskog parka Taksima. Politički nekorektno ali zabavno ispisana razmišljanja o
narodima koji su mentalitetom i bivšim političkim uređenjem  nama vrlo bliska, pa se roman čita lakoćom i
teško ga se ostavlja po strani. Glavni zaplet se događa kad se Wladek
zaljubljuje u Evu, Slovakinju, prodavačicu karata u luna parku, te je mora
otkupiti od vlasnika. Kako to njegova prijatelja u dugim putovanjima odvlači
prema Istanbulu morat ćete saznati sami…

 

1. ROBERTO
BOLAÑO: 2666

Priznajem,
preko tisuću stranica romana djeluju pomalo obeshrabrujuće. Zbog težine knjige,
naravno. Svakodnevno držati u ruci dvije kile, iako u relativno udobnom
položaju, nije šala. Bolaño je ovaj naslov pisao godinama (meni je trebalo
točno 50 dana za čitanje!), a na koncu ga nije ni dovršio onako kako je
zamislio. No, njegov urednik i izdavač, kojeg je dopalo nezahvalno prekapanje
po rukopisu, ipak se odlučuje ovo objaviti. Prvotna ideja autora bila je
objaviti pet zasebnih knjiga istovremeno, jer radi se o zaista zasebnim
cjelinama, poglavljima čitljivim neovisno o prethodnom. No, nakon pažljiva
promišljanja urednik se, nakon što je Bolaño već preminuo, odlučuje za
objavljivanje ove jedinstvene kolosalne cjeline. Nije bez razloga urednik to
učinio, naravno. Naime, kroz štivo se doista pojavljuje nekoliko sjecišta koje
se isprepliću povezujući 2666 u jedan
komad.

To je grad
Santa Teresa, smješten u pustinji Sonora, Meksiko.

Prvi
roman/poglavlje, Knjiga o kritičarima,
se svojom radnjom naslanja na bazični zaplet znan iz Divljih detektiva. Četvero europskih kritičara, opsjednutih radom
njemačkog pisca Archimboldija, odlaze u potragu za njegovim podrijetlom,
putujući amo tamo ne bi li nekako ga i locirali i upoznali. Potraga se,
međutim, izjalovi ali njihovi međusobni odnosi postaju neobični budući se među
njima nalazi i atraktivna engleskinja Liz Norton. Dakako, održava veze sa svom
trojicom. Dio zapleta se skončava u Santa Teresi.

A ondje se
nastavlja u najkraćoj Knjizi o
Amalfitanu. Amalfitano je, kao i autor, Čileanac. Živi sa svojom kćeri
Rosom koju je rodila Španjolka Lola. Ona je pak bila slobodarskog duha pa je
ostavila muža i kćer zbog nekog pjesnika u kojeg se zaljubila. Uredno se,
međutim, javljala mužu pismima iz različitih mjesta u kojima je privremeno
boravila, a netom prije negoli će preminuti, Lola se pojavljuje pred
Amalfitanom u Barceloni, gdje ovaj predaje filozofiju na Autonomnom
sveučilištu. Ne zadržava se međutim dugo te opet pakira kofere i odlazi,
navodno svom sinu, Benoitu u Pariz. Amalfitano ubrzo s Rosom seli u Meksiko.
Žive skromno u kući s dvorištem, a na špagi za sušenje rublja Amalfitano vješa
Geometrijski testament. Neobičan potez kojemu nema racionalnog objašnjenja.
Povremeno mu se počeo javljati i glas koji se predstavljao njegovim ocem.

Treći dio je Knjiga o Fateu. Riječ je o još jednom
liku, ovog puta Afroamerikanac, novinar zaposlen u časopisu isključivo
namijenjen crncima. Uopće se ne bavi sportskom rubrikom, nego kulturom, no
svejedno ga urednik upućuje na zadatak napraviti razgovor s nekadašnjim
boksačem Barryjem Seamanu. U tančine upoznajemo život tog postarijeg gospodina,
jednog od rijetkih uvjerenih komunista, bivšeg člana Crnih pantera. Kako se
nakon svega Fate nađe u Santa Teresi, prateći boks meč, naravno nije
slučajnost, jer one ne postoje. Ondje se spetlja s Rose, Amalfitanovom kćeri iz
prethodnog poglavlja.

Četvrti je
dio najobimniji i čini okosnicu. Knjiga
o zločinima obiluje nevjerojatnim podacima, brojem likova koji se
pojavljuju i izlaze iz radnje kao od šale, a Bolano prati nikad razriješene
zločine koji su se odvijali u Santa Teresi i okolici tijekom devedesetih.
Naime, ogroman broj djevojčica, djevojaka i žena ondje je nestajao, a njihova
su se tijela redovito pojavljivala mrtva, često unakažena i sodomizirana.
Nekoliko kriminalista uvjereno je da se radi o nekoj varijanti trgovine drogom,
no možda je riječ i o proizvodnji tzv snuff filmova. Zanimljivo, za svaku od
pronađenih žrtava Bolano ima ime. Nikoga ne ostavlja anonimnog. Upravo iz tog
razloga, katkad mi su učinilo, da je naziv knjige 2666 zapravo, osim moguće
asocijacije na demonsku budućnost koju očekuje čovječanstvo, broj imena koja se
pojavljuju u ovom remek djelu! Svi su zločini iz Santa Terese ostali misterij.
Iako, policija nalazi, čini se, žrtvenog jarca, ubojstva ne prestaju unatoč
činjenici što je uhićenik na robijanju već nekoliko godina!

Posljednji
peti dio je posvećen Archimboldiju, autoru nekoliko fascinantnih, prema onim
četvero kritičara s početak priče, njemačkih romana. On se zapravo zove Hans
Reiter, i Prus je. Rođen u siromašnoj obitelji, ima mlađu sestru Lottu. Drugi
svjetski rat ga ne mimoilazi, te počne služiti Wermachtu na istočnom bojištu.
Unatoč svojoj visini, nešto ispod dva metra, preživljava sva iskušenja. Nailazi
u jednom trenutku na bilježnice nekog ukrajinskog borca, Židova Anskog. Iako
skromnog podrijetla kao i njegov čitatelj Reiter, Anski iskazuje veliki
literarni talent, pa djelove njegovih priča, po završetku rata nosi sa sobom u
Njemačku. Osim što smo dobili uvid u ratne avanture Anskog i Reitera upoznajemo
se i s njegovom djevojkom Ingeborg. U trenutku kad završi svoj prvi roman ‘Lüdicke’,
Reiter odlučuje promijeniti svoje ime u Archimboldi, u spomen na Anskog, koji
ga upoznaje u svojim škrabotinama s talijanskim slikarem Arcimboldom. Kako
bivši Reiter, sada i službeno Archimboldi, dolazi do svog izdavača Bubisa koji
u potpunosti vjeruje u novootkrivenog autora, te unatoč slaboj prođi njegovih
radova ga nikada ne ostavlja na cjedilu i nastavlja ga objavljivati bez obzira
na minuse koje mu bivši vojnik a sada spisatelj otvara za života. Iz kojeg
točno razloga se Archimboldi otpućuje u Meksiku? Bolano ima uvjerljiv odgovor. Sve
je povezano. Nema slučajnosti.