Y:
Kako se zove program preko kojeg si išao u Finsku?
Deni:
Program se zove Comenius asistenti i spada pod Program za cjeloživotno učenje
Europske unije. S obzirom da od ove godine imamo Erasmus + koji je označio kraj
Programa za cjeloživotno učenje, ovaj program više neće postojati u ovom
obliku. Studenti će imati priliku sudjelovati u programu drugačijeg formata.
Y:
Kako si se odlučio prijaviti na to?
Deni:
Prvenstveno sam htio odmak od teorije koje na mom fakultetu ima previše. S
obzirom da ću jednog dana biti profesor engleskoga jezika htio sam steći
iskustvo rada u nastavi u nekoj stranoj školi, ali također upoznati se s
obrazovnim sustavom i načinom života u toj zemlji.
Y:
Gdje si točno bio u Finskoj?
Deni:
Moj grad domaćin bio je Hämeenlinna koji je smješten na jugu Finske, između dva
najveća grada u Finskoj, Helsinkija i Tamperea. Od Helsinkija je udaljen točno
sat i 15 minuta autobusom.
Y:
Koliko si bio u Finskoj?
Deni:
Stigao sam 31. kolovoza i ostao sam do 19. prosinca; nešto više od 3 i pol
mjeseca.
Y:
Vratio si se prije vremena. Zašto?
Deni: Bilo je tu nekih privatnih razloga, ali
jednim dijelom je presudila i atmosfera koja je vladala u samom gradu. S
obzirom da u mom gradu nije bilo sveučilišta osjetio se nedostatak mladih ljudi
koji hrle u Helsinki i Tampere. Navedeno, u kombinaciji s hladnim finskim mentalitetom i
nedostatkom svjetla, natjeralo me da se ipak vratim kući prije Božića.
Y:
Što ti se svidjelo, a što ne?
Deni:
Kao što sam spomenuo u prethodnom pitanju, Finci su po prirodi jako hladni
ljudi, jako drže do svog osobnog prostora i poštuju kućnu atmosferu. Ponekad mi
je u mom gradu nedostajala nekakva živost i energija, posebice u studenom kada
sam imao osjećaj da su svi oko mene upali u nekakvo depresivno raspoloženje.
Nije bilo puno sadržaja za mlade, a i susjedi vrlo često nisu ozdravljali na
moj pozdrav – jer oni to ne rade. Niske temperature i nedostatak svjetla je
također nešto što zahtjeva prilagodbu s obzirom da onda treba početi s
uzimanjem vitamina D. Također su vrlo osjetljivi na kritiku i ponekad
precjenjuju svoje znanje engleskog jezika. Uz to, neki njihovi specijaliteti
zaista nisu bili specijaliteti. To su stvari koje mi se nikako nisu dopale. Što
se tiče pozitivnih stvari, njihov sustav funkcionira odlično; nema ljudi koji
kopaju po kantama, nezaposleni primaju vrlo visoku naknadu za naše pojmove i
općenito sve štima i radi kako treba. Školstvo je odlično organizirano,
usmjereno na učenikove potrebe i profesori su jako cijenjeni. Životni standard
je prilično visok, te je hrana za njihove pojmove vrlo jeftina; u prosjeku,
nekoliko kuna skuplja nego u Hrvatskoj. Ono što mi najviše fali je kupanje u
jezeru na +4 °C i onda odlazak u saunu na +75 °C. Taj ritual odlično djeluje na
tijelo i tijekom cijelog mog boravka gore nisam osjetio ni najmanji znak
prehlade.
Y:
Opiši jedan svoj radni dan.
Deni:
Dolazak u školu svojim starim biciklom oko 9 sati. Dogovor s profesorima za
nastavu i aktivnosti za buduće satove; pregled nastavnih cjelina u udžbenicima
i određivanje trajanja mog djela sata i rasprava o aktivnostima koje ću
provesti s njima. Potom zajednički pregled ocjenjenih eseja i priprema ispita i
testova vokabulara. Sat u višoj srednjoj školi, u kojoj sam predavao je trajao
sat i 15 minuta, i moj dio je uglavnom bio 45 minuta. Ostatak sata bih proveo
na individualnim konzultacijama s učenicima izvan učionice kako bi poradili na
usmenom izražavanju. Pauza za ručak u trajanju od sat vremena između 12.15 i
13.15 sati i potom povratak na nastavu. Kraj radnog dana oko 14.30 ili 16 sati,
ovisno o rasporedu.
Y:
Kakvi su izlasci? Ljudi?
Deni:
U mom gradu je bio jedan pub gdje su bili prijenosi hokejaških utakmica i
jeftino pivo (5 eura), te jedan klub u kojem su uglavnom gostovali metal
bendovi. U Helsinkiju, koji je odličan grad i zapravo, uz Tampere, jedino
mjesto u Finskoj gdje bih mogao živjeti, postoji jedan odličan klub koji sam
otkrio zajedno s ostalim asistentima koji rade u Finskoj. Klub se zove Molly
Malone i svaki vikend ima različite live bendove koji su me svaki puta
oduševili. Slična situacija je i u Tampereu gdje ima nekoliko vrlo dobrih
klubova. Izvan ta dva grada noćni život je prilično skroman. Finci generalno
jako puno piju i kad su „pod gasom“ će bez problema započeti razgovor s
potpunim neznancem. Inače, kao što sam rekao, hladni, prilično rezervirani, te
djeluju nepristupačno. Čast iznimkama, posebice nekolicini profesora u mojoj
školi.
Y:
Jesi li imao prilike putovati po Finskoj?
Deni:
Jesam. Nakon sastanka svih asistenata koji rade u Finskoj sam ostao u kontaktu
sa asistentom iz Slovenije i asistenticom iz Slovačke s kojima sam svaki vikend
organizirao izlaske, druženja i izlete. Posjetio sam Helsinki nekoliko puta,
Lahti, Tampere, i još nekoliko gradova na jugu. Također sam za vrijeme jesenskih
praznika otišao u Stockholm jer sam imao veliku želju posjetiti Švedsku. Grad
me u potpunosti oduševio i tamo bih bez problema mogao živjeti. Jedina zamjerka
je nevjerojatna skupoća. Najviše žalim što nisam posjetio sjever Finske i selo
Djeda Mraza.
Y:
Kad bi ponovno mogao birati, bi li opet otišao u Finsku?
Deni:Kada
bi mi netko omogućio boravak u Helsinkiju ili Tampereu, da. Izvan ta dva grada
ne bih volio provesti dulje od nekoliko mjeseci.
Y:
Bi li preporučio ostalim studentima da se prijave (ne nužno za Finsku)?
Deni: Naravno. Iskustvo koje sam stekao radeći u
finskoj srednjoj školi neprocjenjivo je za moju buduću karijeru profesora.
Također sam upoznao njihov način života, te poradio na svojoj individualnosti.
Mislim da svakom studentu treba period boravka u nekoj stranoj zemlji, posebice
kad se radi o budućim nastavnicima. To je velika prilika za stjecanje novih
znanja i iskustava, a vrlo dobro izgleda kao i podatak u životopisu.
Podijeli na društvenim mrežama