Profesija koja negdje prokišnjava

Obzirom
da prodori vode po glavi stanara na cijelom teritoriju RH već godinama održavaju
visoku stopu aktivnog rasta, ovo pitanje držim od nacionalne važnosti pa mislim
da bi ga bilo dobro razglasiti, ne bi li možda time potaknuli i same građevince
da i oni malo razmisle o sebi.

Stvar
je možda sasvim banalna… recimo, u krivom predviđanju. Brodograditelji, naime,
svaku mogućnost prodora vode predvide unaprijed. Sve najprije dobro
proračunaju, a onda krenu graditi… i zato je na brodu svaka rupa vodonepropusna.

Građevincima
je, međutim, taj pojam totalna nepoznanica. Njihove su rupe trajno nezačepive i
šire se po cijeloj zgradi kao vodene kozice. Da apsurd bude veći, jedine koje
im redovito uspijeva učiniti vodonepropusnima su upravo one kroz koje bi voda
trebala otjecati s krova. Kroz njih bez vatrogasne podrške niti jedna kap ne
može proći.

Tako
je u svim gradovima diljem Lijepe naše. Zato je količina godišnjih padalina
unutar stambenog prostora postala sasvim normalna tehnička karakteristika
svakog stana, i samo je pitanje dana kada će se stanarima novih zgrada uz
predaju ključeva početi dijeliti i kišobrani (koji će imati i poseban certifikat
promočivosti).

Uza
sav napredak u tehnologiji građevinskog materijala, tehnologija krpanja
građevinskih rupa i dalje ostaje misterija. Zato ne treba čuditi da je
garancija na trajnost krovne konstrukcije jednaka onoj kao i za laptop.

Rijetki
su građevinci koji vam garantiraju trajno razdoblje ugodnog i toplog vremena u
vašoj dnevnoj sobi, bez obzira na vremenske uvjete. Jedini takav kojeg znam, po
zanimanju je, ma gle čuda – brodarski inženjer. Tip je živi lik i zato mi je
drago da ga mogu spomenuti u ovoj kolumni, mada mu neću spominjati ime da ne
ispadne reklama. Rekao bih samo ono bitno:

Nakon
završenog fakulteta, umjesto za brodove, čovjeka je sudbina vezala uz građevinu
(nije važno kako i zašto)… najprije je odradio partizansko šegrtovanje, a onda poslije upisao večernju školu i uspješno
položio ispite za kvalificiranog majstora.

Jednom
sam ga slušao kako ugovarao posao gradnje obiteljske kuće. U ponudi je stajala
svaka građevinska stavka. Investitor se pogađao:

– Meštre, može li
umjesto ovoga neki drugi cijep, malo jeftiniji…recimo, taj i taj?

– Može, ali onda
morate naći drugog meštra…ja sa tim ne pokrivam krovove.

– A grede…može li se
barem njih…?

– Isto važi i za grede…Ja
kad jednom završim posao, više se ne vraćam. Kod mene nema reklamacija i
naknadnih popravaka.

Eto
tako to ide. A dobar glas o njemu širi se ovako: Ako vam gradi On, ne treba vam nadzorni inženjer – reče svojim
klijentima upravo jedan od njih.

Možda
je ipak stvar samo u principu!?…profesionalnost prije svega…Ako bi se ova
rupa uspjela začepiti, nema razloga da negdje kapa.