Školska natjecanja – metodička rana današnjeg obrazovanja

Radi
se naprosto o potrebi osvještavanja totalnog besmisla nekih izmišljenih vrijednosti
koje u metodici odgoja i obrazovanja postaju konstanta. Ako pođemo od
pretpostavke da je glavni cilj obrazovanja karakter
(što postaje izazov modernog društva) onda je škola mjesto u kojem se djeca
najprije trebaju učiti pomaganju i suradnji, stoga kompeticijski kontekst treba
dozirati na razumnu mjeru, do granica igre i zabave u kojoj je važno učestvovati, a ne pobijediti.

Pedagoški
zagovornici školskih natjecanja reći će vam da to upravo i jest tako.
Obrazložit će vam to i teorijski, sasvim uvjerljivo, uz puno lijepih pedagoških
fraza.

Praksa
međutim govori nešto drugo. Ne postoji nastavnik koji je ikada sa oduševljenjem
podnio izviještaj na školskoj sjednici o zauzimanju posljednjeg mjesta njegove ekipe na ovogodišnjem Lidranu ( ili nekom drugom školskom natjecanju).
Umjesto toga slijedi analiza: “Zašto je izostao dobar rezultat?”…jer, pedagoška
teorija “VAŽNO JE UČESTVOVATI” –
nije neko praktično dostignuće koje
se osobito cijeni, ako iza svega ne stoji očekivani plasman.

Sami
nastavnici takvu vrstu neugodnosti
još će i preživjeti; ali kada su u pitanju učenici, ovakve situacije uvijek su
potencijalno opasne u smislu pogrešnog vrednovanja vlastitih sposobnosti, što može
imati za posljedicu pad motivacije i trajno povlačenje iz zone “neuspjeha”. 

No
tu još nismo stigli do kraja. Ova visoka razina natjecateljske bitke ne otkriva
još svu dubinu problema. Reprezentativci jedne škole rijetko ponavljaju loš
rezultat u svakoj godini. Ona slijedeća već može biti uspješnija pa se kolo natjecateljske sreće i dalje okreće,
nastavljajući održavati iluziju metodičke koristi od ovakve vrste utrke.

Stvari
se, međutim, znatno kompliciraju na jednoj stepenici niže. Ta pogrešna
opčinjenost natjecateljskim rezultatom
najbolje se očituje u redovnoj nastavi, kada učenicima koji zaostaju u PROSJEKU ocjena, uvedemo dopunske satove iz onih
predmeta u kojima postižu slabije rezultate,
kako bi dostigli neku izmišljenu ciljnu granicu, umjesto da im pojačamo  satnicu onih predmeta koji im idu od ruke i
pomognemo da više uživaju u onome
što ih doista zanima, bez ikakvih posebnih očekivanja u smislu bilo kakvog
natjecateljskog rezultata gdje će svoja znanja, sposobnosti i vještine mjeriti
sa drugima  (osim ako to i njima samima
ne predstavlja užitak).

Nije
li pravi smisao jedne odgovorne školske pedagogije upravo u jasnom razlučivanju
odgojno – obrazovnog smisla i besmisla te, u skladu s tim, postupno selektiranje školskih predmeta po istom smislu i besmislu (sukladno
osobnim sklonostima i potrebi razvoja postojećih dispozicija svakog učenika)?

Nitko
me ne može uvjeriti da je nekom potencijalnom Luki Modriću pametnije
uvesti  dopunsku iz matematike, nego mu za
dva školska sata pojačati nastavu iz tjelesnog.

A
takvo krivo planiranje upravo se događa. Umjesto da uvježbavaju slobodne udarce i usavršava sportsku
tehniku, talentirani  klinci dangube na rješavanju matematičkih jednadžbi koje su nespojive
sa njihovim (anti)talentom.

Besmislenost
takve (anti)pedagogije možda će biti jasnija ako zamislimo vrsnog matematičara
kojega smo, umjesto na dodatne vježbe iz napredne matematike, poslali na
vježbanje u sportsku dvoranu, jer ne može preskočiti kozlić.

Takva
kriva koncepcija odgojno obrazovne strategije duboko je usađena u kolektivnu društvenu
svijest… a svemu je razlog ta nesretna metodička forma kompetitivne koncepcije školskog programa u kojemu se umjesto
težnji usmjerenoj ka pronalasku točke osobnog užitaka, učenici uvijek natječu
za neke bodove, vječito prosuđujući svoje vlastite vrijednost uspoređujući se
sa drugima.

Ali
nije ovo samo hrvatska stvarnost. Pogreška je globalna, a posljedice su dostigle
štetu planetarnih razmjera:      

Sedamdeset
posto čovječanstva živi u siromaštvu, jer su državni vođe izašli iz svojih
škola kao istrenirani natjecatelji, odgojeni da svojim znanjem i vještinama pojačaju
tržišnu konkurenciju, umjesto da razvijaju međusobnu suradnju.  

Vrijeme
je za promjene.