Andrea je studirala komunikologiju i marketing u Trstu gdje je u sklopu
Erasmus programa otišla na godinu dana u Leuven, manji studentski grad kraj
Bruxellesa, nakon čega je odlučila vratitise u Belgiju nakon završenog fakulteta.
Ivona je odabrala Dubrovnik i četverogodišnji američki studij menadžmenta za svoje
akademsko obrazovanje. Nakon posla u PR-ingu za Dubrovačke ljetne igre i
HDZ-ovih kampanja, stekla je iskustvo u marketingu s posebnim naglaskom na radu
s medijima.
Y: Koji je vaš posao u Bruxellesu i kako ste do njega došle?
Andrea: 2013. godine upisala sam Master in Communication Studies na
Vrije Universiteit Brussel (VUB) i za sada
mi je ostao jedino završni rad s kojim se nikad nisam previše žurila jer
sam imala dosta posla sa strane. Za
vrijeme studija prošle godine odradila sam praksu u Europskom Parlamentu,
točnije, u centru za posjetitelje gdje trenutno radim u organizaciji privremene
izložbe iz Zagreba – Muzej prekinutih veza – koja će se otvoriti sredinom
lipnja. Uz studij radim honorarno u Institutu za Europske Studije kao
asistentica komunikacija i marketinga.
Ivona: Iako sam do nedavno radila
uglavnom u privatnom sektoru, oduvijek me izrazito interesirala vanjska
politika. Posljednjih godina sam se dodatno formalno i neformalno obrazovala u
tom segmentu, što samoinicijativno, što kroz razne programe HDZ-ovih
sestrinskih stranaka. Još 2012.godine Politička akademija Zaklade hrvatskog
državnog zavjeta preporučila me za program za edukaciju hrvatskih asistenata u
Bruxellesu u organizaciji Robert Schuman Instituta. U sklopu programa pohađali
smo teorijske dijelove nastave u Budimpešti te smo praktični dio odradili u
obliku staža kod tadašnjih europarlamentaraca (Hrvatska još nije bila članica).
Ja sam imala priliku stažirati u uredu francuskog europarlamentarca Jean-Paul
Gauzesa. Kada su naši parlamentarci krenuli u kampanju na prvim hrvatskim
izborima za zastupnike u Europskom parlamentu 2013., moja je velika želja bila
raditi za sadašnjeg šefa Davora Ivu Stiera koji mi je bio profesor na
Političkoj akademiji. Ideološki se dosta dobro slažemo, što je u ovome poslu
važno obzirom da se ipak radi o političkom angažmanu i provedbi svojih
političkih uvjerenja kroz rad u Parlamentu. Prijavu za posao sam mu poslala još
u tijeku kampanje, te uskoro dobila pozitivnu povratnu informaciju. Odmah po
stupanju na dužnost u srpnju 2013. godine, preuzela sam svoju dužnost u Parlamentu
kao pripadnica prve generacije hrvatskih parlamentarnih asistenata u
Bruxellesu.
Radni dan asistenata je teško opisati, svaki dan je
drugačiji, a i opseg poslova ovisi isključivo o načinu rada i podjele rada
unutar ureda svakog od zastupnika. Dva parlamentarna asistenta u različitim
uredima mogu imati posve drugačije odgovornosti i zadatke. Što se mene
konkretno tiče, moj uvijek počinje i završava analizom medija, a sve između
toga je gotovo svakog dana drugačije. Formalno radno vrijeme u Parlamentu je
9-18 sati u Bruxellesu, no nerijetko se ostaje do 21-22 sata. U Strasbourgu
nikada ne odlazimo kući prije ponoći kada su plenarne sjednice.Kad se sve
zbroji i oduzme, moj posao je izdvojiti najvažnije informacije svome
zastupniku, pobrinuti se da je dobro informiran i spreman na sve situacije, što
u Parlamentu, što u hrvatskoj javnosti.
Y: Čime biste
se bavile da niste završile ovdje?
Ivona: Vrlo je teško predvidjeti
čime točno, ali pretpostavljam da na tragu onoga čime se čitavu svoju karijeru
bavim – marketingom. O kojoj bi se točno industriji radilo, teško je
predvidjeti. Trudim se i sada,i u ovom političkom dijelu, ostati povezana sa
svojom prvobitnom strukom, što kroz daljnje obrazovanje, što kroz parlamentarne
aktivnosti. Povratak u privatni sektor svakako nije isključen u budućnosti.
Andrea: Da nisam završila ovdje,
vjerojatno bih nastavila studije negdje u Italiji pošto sam se već naviknula na
život tamo tijekom četiri godine koje sam provela u Trstu ili bih možda okušala
sreću u Zagrebu. Nisam sigurna, ne razmišljam baš previše o tome.
Y: Kakav je Bruxelles u odnosu na Rijeku,
odnosno Opatiju?
Ivona: Život dosta je drugačiji od
onog u Hrvatskoj. Prilike su, uglavnom zbog postojanja Europskih institucija,
mnogo veće za mlade i obrazovane ljude ovdje, negoli što su u Hrvatskoj. Budući
da se uglavnom krećemo po društvima koja su internacionalna, ovdje su ljudi
puno otvoreniji za nova poznanstva, to je jednostavno ovdašnji način života.
Također, ono što je ovdje zanimljivo jest radno
okruženje. Nekako vlada mišljenje da su
jedni od najkvalitetnijih ljudi iz Hrvatske završili ovdje u Bruxellesu. No
kada dođete ovdje, okruženi ste s velikim brojem mladih obrazovanih ljudi koji
svi odreda govore tečno po tri-četiri strana jezika. Takva atmosfera motivira
vas da neprestano radite na sebi, usavršavate se, radite na svojoj karijeri i
napretku. I to je sjajno, ali može biti i vrlo stresno. Nije svatko za ovaj tip
posla, niti života u srcu EU. Ovo je vječita utrka.
Što se tiče svakodnevnice, draža mi je Hrvatska, i
zaista se osjećam sretnom što sam poslom dosta vezana i za aktivnosti u
Domovini, koju poslovno često posjećujem.
Andrea: U odnosu na Opatiju, Bruxelles je totalna suprotnost. Grad ima oko
miljun i pol stanovnika od čega
veliki dio čine osobe nebelgijskog porijekla. Pretežito su to useljenici iz bivših belgijskih kolonija, sjeverne Afrike, država
EU-a, ali i iz cijeloga svijeta što čini Bruxelles pravim multietničkim gradom. Zahvaljujući tome, u Bruxellesu se može kušati od etiopijske do tajlandske kuhinje zbog čega
je grad i prava gastronomska Meka Europe. Na ulici se čuju svakakvi jezici, ne samo
francuski i nizozemski. Osim toga, kulturna ponuda grada je izvrsna i u svako doba dana može se naći nešto zanimljivo za raditi, često i besplatno.
Prava mala metropola.
Y: Planirate
li se vratiti u Hrvatsku?
Andrea: Često se vraćam u Hrvatsku
radi prijatelja i obitelji, osobito ljeti kada jednostavno kao dijete s mora ne
mogu zamisliti ljeto u gradu. Voljela bih se vratiti u Hrvatsku kada bih imala priliku za dobar posao, iako vjerujem
da bi mi nakon nekog vremena opet dosadilo živjeti u manjoj i neraznolikoj
sredini. Za sada sam zadovoljna ovdje, pokušam posjetiti Opatiju i Rijeku svaka
2 do 3 mjeseca i tako mi savršeno odgovara.
Ivona: Svakako se planiram
vratiti. Kada, u ovom trenutku zaista ne mogu reći. Moje obrazovanje i radno
iskustvo u inozemstvu ima za cilj povratak u Hrvatsku i primjenu novostečenih
znanja u domovini. Naravno, ako bude bilo prilike za povratak, no ja sam
optimist i sigurna sam da ću kada se odlučim vratiti, nešto i pronaći. Trenutno
još imam mnogo prostora za razvoj ovdje, cilj mi je završiti MA u Bruxellesu,
usavršiti jezike. Dalje od toga je teško planirati.
Podijeli na društvenim mrežama