Daniel Šimek i Ante
Mamula doista su nam večeras darovali izuzetan glazbeni događaj.
Jer, dvije
harmonike u njihovim rukama nisu bile samo instrumentima. One su pričale, plakale, smijale se i tugovale, radovale
se i ljubile od Mozarta do Bacha, Kusjakova, Nordheima i Scarlattija, da bi nas
za Vlasovih stavaka „Gulaga“ ostavljale bez daha hukom vjetra što sam sebe
prijeteći najavljuje i koračale su s njime, da bi on potom razmahanih krila
fijucima i grubio i nježio pred umiranje…
Na kraju su Ante Mamula i Daniel Šimek zajednički
pokušali smiriti uzburkane osjećaje Piazzollinim „Libertangom“. Uzalud, jer
zahvalna publika nije bila spremna na kraj njihove večerašnje „glazbene priče“. A kako i bi, kad imaju još
toliko lijepog za „reći“?! Stoga nikome nije bilo začudnim kad je večerašnje
„doviđenja“ ustuknulo pred iskrenom novom dobrodošlicom!
Podijeli na društvenim mrežama