Tako je bilo
i danas. I taman krenem da ću onako malo opsovat, nešto mi sine. Ajde,
rekoh, baš da probamo uguglat isto pitanje.
Vjerujući da
su algoritmi popularne tražilice ipak baždareni da prepoznaju normalnost kao osobinu normalnih, mislio sam se da će mi
izlistati barem nekoliko pozitivnih likova i događaja. Očekivao sam barem jedan naslov koji upućuje
na nečiji uredan psihijatrijski karton
(ne računajući normalne psihičke dijagnoze koje svaki normalan čovjek, ako je
imalo normalan mora s vremenom pokupiti).
Ali, vidi čuda, sve poveznice na
prvih deset stranica sugeriraju da živimo u totalnoj ludnici. (Ako mi ne vjerujete, provjerite sami.)
Ova
deprimirajuća spoznaj samo me učvrstila
u želji da ovoga petka posvetim vrijeme onom drugom licu svijeta, odlučan u
namjeri da natjeram Google na punu suradnju.
Ponovo uzmem
tipkovnicu u ruke i ukucam redom: Ljubav, mir, nenasilje…prijatelji, ljudi,
gradovi…I naravno, na koja vrata kucaš ta se vrata i otvaraju. Prije
četiri godine, taman u ovo vrijeme, podsjeća nas Google, Rijeka i Novi Sad potpisali su Pismo namjere o prijateljskoj suradnji.
Nigdje ne
piše je li pismo napisano na latinici ili na ćirilici, ali se pouzdano zna da
se prijatelji dobro slažu i potpuno razumiju. Intenzivna prijateljska suradnja
između oba grada odvija se više od jednog desetljeća. Sve je, kažu dobre
vijesti, započelo 2003., kulturnom suradnjom riječkog Festivala malih scena i
Sterijinog pozorja, a nastavljeno druženjem riječkog Hrvatskog narodnog
kazališta Ivana.pl. Zajca i novosadskog Narodnog pozorišta te razmjenom izložbi
gradskih muzeja.
Moram reći da
su meni osobno takva kulturna druženja puno draža, više nego ona koja tradicionalno
kreću sportskim susretima i gospodarskim sporazumima, koji često na kraju utakmice
ili obračunske godine završe i nesporazumima. U kulturi su uvijek čisti računi
i ležerna, vedra i pristojna atmosfera. Nema
huliganizma, nacionalizma i ostalih anticivilizacijskih dosega modernog
demokratskog političko-vjerskog domoljubnog terorizma. Kultura je ipak jedan
paralelni svijet u kojem vladaju neki sasvim drugačiji odnosi u vrsti.
A ova
riječko-novosadska priča bila je samo prigodan
uvod za jednu iskrenu čestitku našem gradu Prijatelju, čije ime stoji od
nedavno na jednoj posebnoj, meni osobito dragoj, globalnoj karti MIRA.
Zbilo se to
prije nekoliko mjeseci kada je u posjet novosadskom Festivalu
uličnih svirača (omiljenom odredištu riječkih grupa) svratila
produkcijska ekipa Playing for Change, o čijem smo projektu pisali na ovom portalu još 2011. Tom je
prilikom i Novi Sad dobilo šansu postati
dijelom jedne video razglednice. Snimljeno je nekoliko glazbenih numera od
kojih je jedna ušla u projekt kao dio jubilarne (stote) video poruke – u glazbenoj epizodi Down By the Riverside
Čestitamo
našim prijateljima… I pozdrav svima s naše Riječke obale.
Podijeli na društvenim mrežama