Tijekom proteklih godina
često sam slušao razne „genijalne“ ljude koji su dobivali svojim kanalima „pouzdane
informacije“. Pa su te informacije govorile o lopovlucima, krađama, stavljanju
para u svoj džep i svemu tome nikad kraja. I jednog dana rekoh sebi, čuj lipi
moj, nisi neki naivac, nikad do sad nisi razmišljao logikom mase, pa nećeš
valjda niti sad. Provjeri malo o tim „provjerenim informacijama“ što kaže tvoj
omiljeni prijatelj Google. Pa donesi
sud. I kako sam smislio tako sam i učinio. Uključih Google, upisah par riječi i rezultate koje sam dobio prilažem u
ovoj kolumni. Uz neke svoje kritike i opaske.
I već na prvom linku se šokiram.
Kaže poslovni.hr da će ulaganja u
dogradnju sustava vodoopskrbe i odvodnje dosezati ukupno 2,2 milijarde kuna.
Čovječe. Grad koji ima proračun od cca 800 milijuna kuna planira ulagati 3
svoja godišnja proračuna u boljitak građana. Vodoopskrbu. A postojeći sustav
kanalizacije dugačak je, za sad, oko 340 kilometara. I planira se produžiti za
još 200 kilometara. I 48 kilometara kanalizacije na Grobniku. I spajanje 900
objekata sa područja Kastva na javnu mrežu odvodnje. A dobro, rekoh sebi.
Kanalizacija. Bez veze. Nisu to cruiseri
pa da ih gledam kako plutaju lukom. A nisu niti kafići pa da vidim masu ljudi
kako veselo pijuckaju. Najobičnija kanalizacija. Iskreno i nije neko ulaganje.
Pa tko je vidio ulagat novac u nešto što se zakopava u zemlju. Tko bi to
cijenio. Nitko. A možda samo oni koji tu kanalizaciju trenutno nemaju? No
dobro, ne treba nama kanalizacija, nama treba ulaganje u znanje, mlade, mlade
sa znanjem, znanjem za mlade, e da vidim, kažu oni koji znaju da Rijeka ništa
ne ulaže u mlade. Aha.
Google je
moj prijatelj. Pa kaže meni Google. U
idućih godinu i pol u Sveučilišnom kampusu niknut će tri objekta sa ukupno 750
ležajeva. I to košta 150 milijuna kuna. A sobe dvokrevetne. Ma daj, pa tko bi
ulagao u onu livadu na Trsatu, mislih ja. Pa tamo nema ničeg. Pustopoljina.
Ostala nakon JNA. Niš’ koristi. Al’ opet meni Google kaže. Nije ti to baš tako. Grad Rijeka je u tu pustopoljinu
od skoro 40 hektara uložio strašne pare. I sad su tamo Akademija primjenjenih
umjetnosti, Filozofski i Učiteljski fakultet, Građevinski fakultet, objekti
prehrane, Znanstveno-tehnologijski park, tamo ti je sad stotine profesora,
tisuće studenata, pa se ti misli. Oho, pa nije to baš mala stvar, pretvoriti
vojarnu u kampus za studente. Ali evo, nekome niti to nije dosta.
Ma rekoh ja, kakav kampus,
kakvi bakrači, ceste, ceste nama trebaju. Da izjurimo iz grada čim prije. Da se
dočepam Grobnika i dalje prema Zagrebu. Da ne stojim u koloni satima. Što Google kaže? Pa reče meni Google, a što je sa cestom D-404? Već od
2011. godine? Voziš se ispod Trsata, Vežice, imaš izlaz, jedinstven u svijetu, usred
cijevi tunela prema shopping centru, voziš se na četiri trake. Što kažeš? I to
ravno iz samog centra grada. Od kazališta. Potegneš ravno i evo te na izlazu iz
grada za par minuta. Već četiri godine voziš se iz grada, nije li to nešto? A
tek kad se spojiš na novu cestu prema Bakru, pa si u Crikvenici za 20 minuta. A
možeš i prije. No onda je malo skuplje, ako naletiš na radar. Hm, rekoh ja, no
dobro, vodoopskrba, sveučilište, cesta, sve je to lijepo, a gradske ceste? E
sad, reče Google, tu imaš
Zvonimirovu, kompletno sređenu, a već si zaboravio kako su usred ljeta sređene,
poravnate i asfaltirane ceste kroz centar, pa imaš sad veći dio cesti po
centru, sređenih, nema rupa, nema skakanja, pa masu kratkih malih,
nerazvrstanih, saniranih, pješačke staze, nogostupovi… Dobro, dobro, al’ te
nerazvrstane sigurno nisu neke pare koštale. E sad, ako ti skoro 30 milijuna
kuna nije puno… Aha, rekoh ja, a što je s prugom? E baš si falio, reče Google, kompletno rekonstruiran
željeznički tunel Kalvarija, u planu ulaganja prema zapadu, čekaju se papiri za
nastavak gradnje…
A što sad, pomislih. Da vidim malo kako
stojimo sa plinom. Kad ono, plinska mreža proširena na Drenovu, Pehlin, Gornji
Zamet, Srdoče, pa se kopa na Pulac, pa Matulji, Viškovo, Kostrena, Bakar, 20, 30,
40 milijuna kuna u plinofikaciju grada. Dobro, tu sam totalno falio. Što sad?
Aha, a energetika? Lipi moj, nemaš pojma, znaš li ti da je Grad Rijeka
potpisnik Energetske povelje europskih gradova? I da se prema Akcijskom planu
već uvodi ekološki prihvatljiva rasvjeta, provjerava se i testira potrošnja
svih energenata na svim zgradama u vlasništvu grada, vrtićima, školama, preko
25 zgrada, izgrađena je solarna elektrana na zgradi na Korzu, nabavljene su
desetine autobusa na plinski pogon, razvija se kogeneracijska toplana na
Kampusu, znaš li ti uopće što to sve znači?
Ma dobro, nek ti bude, rekoh
ja Googleu. A što je sa poduzetnicima?
Tko njima pomaže? Pa kaže meni Google,
a čuj, država im nešto malo pripomaže u posljednje vrijeme, no već od 2010.
Grad Rijeka je smanjio mjesečni najam prostora, smanjio mjesečna davanja po
osnovi komunalne naknade, smanjio spomeničku rentu, a daje i poticaje, ne puno,
ali koliko je u mogućnosti.
A stanovi? Gdje da ti svi
ljudi žive? Ne treba li Grad izgraditi nešto za stanovanje? Kad ono, Rujevica,
Drenova, priprema se Martinkovac, Škurinjsko Plase, a kad smo kod stanova nemoj
zaboraviti i dječji vrtić na Srdočima, dovršeni vrtić na Drenovi,
rekonstrukciju OŠ Srdoči, sređen centar za autizam, ugradnju fotonaponskog
sustava za dječji vrtić, misliš li ti da je sve ovo za džabe?
A što je sa kompleksom
bazena Kantrida? Centrom Zamet? Astronomskim centrom, Planetarijem? A skoro i
ulaganjima u stadion Kantrida? Sve ovo košta i to ne male novce.
Ma mora biti i nešto loše u
svemu ovom. I kopajući ja tako dođoh do projekata koji stvarno nisu završeni.
Ima ih. Puno. Ali što bi razvoj grada bio da nema nezavršenih projekata?
Sveučilišna bolnica, Žabica, Galeb, Kostabela, Aerodrom, ma nemam volje
nabrajati nezavršene projekte jer nisam nabrojio niti sve završene.
I što sad dolazi kao zaključak? Na svaki jedan nezavršeni projekt koji je u
tijeku dolaze makar dva završena. A nisam niti spomenuo projekte koji su u
suradnji sa EU već odrađeni. Ili su u tijeku. A ima ih. Desetine. Zašto nitko
ne spominje projket ArtVision? Ili Seed? USUD?
Da, oni su već završeni. Ali Grad je uključen u više od 20 novih projekata.
Zašto se o tome ne piše? Zašto zlonamjernici ne koriste dostupne informacije pa
se pod utjecajem silnih pročitanih tekstova ne odobrovolje i ne uključe u neki
od silnih projekata? Znam, znam, sad slijedi presuda mojoj procjeni. Zlonamjernici
će reći da je ovo što pišem samo pamflet vladajućoj strukturi, no stvarno niti
u jednom svom slovu nisam napisao neistinu. Sve za što sam rekao da postoji i
stvarno postoji. Vrlo lako provjerljivo. Izgrađeno je, koristi se, da li je
zakopano u zemlju kao cijevi, ili se po tome vozimo ili svakodnevno unutar tih
prostora kupujemo ili pijemo kavu, grad Rijeka je Grad koji raste. I ide dalje.
Uz svu zlonamjernost kritičara vidim da je ipak onih pozitivnih stvari u gradu
više. Kad samo pomislim da smo od nove Vlade 2011. očekivali i pomoć u projektu
Rijeka Gateway, cestu D-403, željeznicu, sveučilišnu bolnicu, aerodrom, no
očekivanja i dalje stoje. Dugo smo čekali riječku zaobilaznicu, a danas
kritiziramo kako se njome moramo u nekim dijelovima voziti „samo“ 60 km/h. Što
je prilično brže nego stajati satima u koloni ili hodati brzinom od oko 3 km/h.
A zaboravljamo da je riječka zaobilaznica danas jedno od riječkih čuda. Sa
tolikim tunelima, vijaduktima, četiri trake, imamo zaobilaznicu o kojoj se
priča na europskim sveučilištima, no to nam nije dovoljno. Imamo grad koji
raste pod svim problemima koji se oko nas dešavaju, no nije nam dovoljno. I sad
neizostavno dolazim do pitanja svih pitanja. Uz sve ovo što je odrađeno, i uz
sve ovo što ćemo tek odraditi, čemu takvo silno nezadovoljstvo koje nas usporava
i vraća unazad? Priznajem, možda je ovo ipak malo preteško pitanje. Da
pojednostavim. Zapitajmo se: Što je to što mi ustvari hoćemo?
Podijeli na društvenim mrežama