“Svenove proze pratim od početka. Odmah mi je bilo jasno da trebam
ugasiti taj odnos oca i sina ako mu želim učiniti dobro i ako želim o tim
prozama čitati i raspravljati bez nekih emocija”, rekao je književnik Edo
Popović te istaknuo da je prepoznao talent u početku, ali je pustio da Sven
sazori u književnom smislu prije nego krene objavljivati svoje radove. Nakon 7-8 godina Sven je dobio zeleno svjetlo od oca za objavu svog
rukopisa.
“Imao sam nelagodu, moram priznati. Plašio sam se što ako to ništa
ne valja. Kako ću svom djetetu reći da ne troši vrijeme, ali prepoznao sam
potencijal koji su kasnije potvrdili svi koji su čitali njegove proze”,
objasnio je Edo Popović.
Sven Popović priznaje da je otac utjecao na njegov rad te da je on
njegov najbolji, ali ne i najveći kritičar.
“On je prva osoba koja mi je rekla da je pisanje zapravo zanat i
da ima vrlo malo veze s talentom, već isključivo s radom. Tu je jednostavno bio
nemilosrdan kao urednik i tu je bila njegova najveća vrijednost”, istaknuo
je Sven.
I sam je veliki obožavatelj rada svoga oca. “To ne govorim samo iz
rodbinskih odnosa, već mi je drago što je kao autor napredovao i što nije
uvijek podgrijavao istu juhicu”, zaključio je Sven.
“Nebo u kaljuži” je Svenova prva zbirka priča, a zanimljivo je
da ju je uredio Branko Čegec koji je radio i na prvoj knjizi Ede Popovića
“Ponoćni boggie” iz 1987.
Podijeli na društvenim mrežama