Toplinski otoci nastaju zbog upijanja sunčeve energije u zgradama i asfaltiranim površinama te zbog dodatne topline proizvedene industrijom, prometom, grijanjem i hlađenjem. Također, u gradu nedostaju vegetacija i vodene površine koje bi uravnoteživale temperaturu zraka.
Gotovo svaki grad prati pojava toplinskih otoka, ali u kojoj mjeri će se razviti ekstremne vrućine, ovisi o više činitelja npr. klimatskim uvjetima, prevladavajućim vjetrovima, vrsti terena, tipu gradnje, veličini grada, itd, kaže Maja Žuvela-Aloise, ekologinja u Središnjem institutu za meteorologiju i geodinamiku u Beču.
Što je grad veći, toplinski otok je prošireniji. Isto tako, ako je grad vrlo kompaktan i bez vegetacije, toplinski otok je izraženiji. Veliki gradovi, na primjer Pariz, London ili Tokio, imaju i po nekoliko stupnjeva više temperature od okolice, s tendencijom porasta zbog širenja gradova, dodaje ona.
Serija toplinskih valova iz 2003. prouzrokovala je u 12 zemalja Zapadne Europe smrt 80 tisuća ljudi, jer ekstremne temperature i toplinski valovi stvaraju opterećenje za ljudski organizam, a povezani su s onečišćenjem zraka kroz stvaranje povišenog prizemnog ozona te su posebno opasni za ljude osjetljivog zdravlja, starije osobe i djecu.
Međutim, problem toplinskih otoka ne tiče se samo smrtnih slučajeva, nego i nepotrebnog opterećenja ljudi koje rezultira niskom radnom produktivnošću i većim gospodarskim posljedicama, ističe Maja Žuvela-Aloise.
Gradovi koji su uočili opasnosti od toplinskih otoka imaju na
raspolaganju kratkoročne i dugoročne mjere adaptacije kako bi ublažili
njihove nepovoljne posljedice, kaže Maja Žuvela-Aloise.
Kratkoročne mjere se poduzimaju kad se pojavi ekstremni
toplinski val i tada je potrebno izdati adekvatna upozorenja javnosti i
odgovornim službama koje mogu organizirati pomoć, npr. medicinskom
osoblju. Isto tako moguće je preusmjeravati ljudske aktivnosti u
večernje i jutarnje sate, poticati adekvatnu prehranu, izolaciju stanova
ili npr. osigurati slobodnu opskrbu vodom na mjestima u gradu, kaže
ona.
Dugoročna rješenja treba pak tražiti u pametnom planiranju
gradova, kojima bi se izbjegle ili smanjile opasnosti od ekstremnih
utjecaja. Riječ je o planskom podizanju zelenih i vodenih površina,
izgradnja takozvane zelene i plave infrastrukture pod kojom se
podrazumijevaju ne samo novi parkovi, već i zeleni krovovi, fasade,
iskorištavanje naplavnih površina za opskrbu vodom i navodnjavanje, kaže
Maja Žuvela-Aloise.
Sve više gradova razvija strategije koje uključuju problematiku
klimatskih promjena. Trenutno su strategije vezane za klimatske promjene
usmjerene na energetski sektor i mobilitet, što znači smanjivanje
potrošnje energije i stakleničkih plinova. Isto tako vidljivi su pomaci u
investicijama za renoviranje, odnosno „retrofitting“ gdje se
starogradnja adaptira za moderne potrebe i uvjete. Puno pitanja vezanih
za utjecaj klimatskih promjena na lokalnoj razini, pogotovo planiranje
zelenih površina u prostorima koji su prenapučeni, još uvijek je
otvoreno. Primjeri inovativnih rješenja sa zelenim fasadama i krovovima
mogu se pronaći na pojedinim lokacijama, međutim još uvijek nisu
prihvaćeni kao standardna rješenja na globalnoj skali, ističe Maja
Žuvela-Aloise.
Grad Rijeka prepoznao je navedeni problem, te je Generalni
urbanističkim planom predvidio podizanje parka Delta u središtu grada,
čime će se smanjiti efekt toplinskog otoka u centru i u isto vrijeme
pružiti građanima utočište za vrijeme ljetnih žega, kaže se u odgovoru
iz Rijeke.
Također, na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci pokrenut
je istraživački projekt o materijalima koji se koriste u cestogradnji s
kako bi se prošli onih koji u najmanje promoviraju efekte toplinskih
otoka, rečeno je.
Podijeli na društvenim mrežama