Rijeka – Detektor

Ponekad je to nalik jurnjavi čoporu zapjenjenih pasa mješanaca, labradora, doga, boksera za kakvim dobrim biciklistom na tour de france. Ovaj juri u trinaestoj brzini nizbrdo, a nedužni napaljeni psići izbuljenih bjeloočnica i slinavih gubica histerično se žele dočepati zgloba iritantnog sportaša. Shvatili ste, no. Za ovo ‘izdanje’ kolumne tako je do mene doprla zanimljiva ideja koju je inicirao Krešo Mustać, izazivajući nazočne na nekom ugodnom druženju da nek izvole nabrojati pjesme koje u sebi sadrže spomen našeg grada.

Jer da takvih svaki grad, ne samo uz naše more nego i šire, ima barem tri. Hmm, za takvo što mi je potreban moj posebni aparat, tzv ‘rijeka-detektor’. I, dakako, da ne pokriva žanrovski ama baš sve od Opatijskih suvenira, Zametskih zvončara, Morčića do Grča. Nego da se, dakle, drži nekakvog pop rock smjera. U ovom izboru tih posveta Rijeci. Koji je isključivo i samo moj kriterij. Sjedam na biciklu i – šmuuug!

12. Kao što znamo, u negdašnjem dobu Rijeka je govorno gravitirala talijanskom jeziku. Ne samo zbog blizine Trsta, kojeg ću se malo kasnije opetovano dotaknut, već i zbog činjenice da je velika skupina talijanske manjine nastavila obitavati i nakon II. svjetskog rata ovdje, a također i zbog toga što su nam zemaljske TV i radio stanice s njihovog govornog područja uvijek bile dostupne i nudile nam više nego potreban il spetakolo. Il spetakolo je obavezno uključivao praćenje San Rema, zgodne žene na obnažene noge, voditelje od 74 godine starosti, još malo mladih žena u lijepim najlonkama, nogometne znalce koji se demokratski i strastveno svađaju s ekipom za koju navijaju jer se opet podbacili, ženske shvatili ste već kakvih karakteristika, te nadaleko poznatu talijansku kanconu koje nismo bili pošteđeni niti od Radio Rijeke. Denis Kraljević je pretočio sve osobine naše citta belle kroz prizmu voljenja žene ili pak naopako – obožavanja našeg grada. ‘Fiume’ je i danas nevjerojatno utjecajna pjesma, možda i zbog uspješnog spajanja dva jezika, odnosno brisanja tih komunikacijskih barijera u svrhu naglašavanja multikulturalnosti Rijeke, kao i zbog sjajne akordacijske atmosfere i zarazne melodioznosti.

Denis Kraljević: Fiume

11. Pred sedam ili osam godina, kao i obično, sam navratio do Roberta u studio. Funčićev bend iz osamdestih, Xeniju, nikada nisam imao prilike vidjeti uživo. Kakva blamaža! No, njegov autorski opus sam dječački obožavao, a i danas me zna iznenaditi prekrasnim pjesmama. Godinama sam ga nagovarao da nek se konačno okani ćorava posla i snimi svoj, a ne nečiji tuđi album! Konačno, i to ću dočekati! Navodno do kraja 2015. Definitivno možda do kraja 2016. Uglavnom, posjeo sam se na kauč iza leđa mu, a Tedi, njegov veseli i nervozni pas, skočio mi je na koljena ližući mi iz nekog samo njemu poznatog razloga traperice. O ukusima se ne da razgovarati. Robi je stisnuo play, a Justa je uskoro zapjevao. Kad je završila stvar, zamolio sam ga da stavi na ripit. Par puta. Dok se ne snađem.

Robert Funčić i Robert Justinić Justa: Rijeka moj svijet (2008)

10. Znate kako se Split i Rijeka vole, jel da? Ljubav se obostrana pogotovu dade naslutiti tijekom odigravanja tekmi NK Rijeke i onog kluba ozdola. Da sam ekonomski nastrojen tip organizirao bih klađenja koliko će bit razbijenih noseva i vozila gostujućih navijača nakon susreta. Ali, ono, uopće nisam. Ne znam mućkat s tim provizijama niti omjerima pa niš od bogaćenja. Zanimljivo, međutim, kakvom elegancijom barata Neno Belan kad u jednu ‘Kavanna’ pjesmu, u istom stihu, spoji ta dva zaljubljena grada kao da je to posve prirodno! Možda je to zbog članova sastava koji su Fiumens, a ne Spalatins, no ne vjerujem. Čini se da je samo riječ o pomirljivom, mediteranskom karakteru koji krasi Nenada. A i autor je izvrstan. (Još jedna crtica iz privatnog arhiva: navratio sam k Belanu, na Placi mu je stan/studio, da mi pusti neku skicu koju je počeo tek radit. Krajem 2006.godine, cca. Zavrtio mi je stvar, jako mi se dopalo, kao dio refrena, ono catchy u-u, na-na-na, podsjetilo me na Eltona Johna, i poručio sam mu da ima ziher hit. Nisam falio. Malo kasnije, ‘Rijeka snova’ postala mu je jedan od najvećih blockbustera u karijeri. Ali inače uopće ne znam nanjušiti pravi hit, majke mi.)

Neno Belan&Fiumens: Kavanna (2002)

9. S jednim od članova grupe Kaos bio sam u istom razredu u srednoj Elektrotehničkoj školi. S Igorom Glumcem sam znao gluvarit kod njega na Vojaku preslušavajući gotovo uvijek, ali ne i isključivo, novovalne bendove, poput B-52’s, Magazine, XTC. Ne sjećam se u kolikoj mjeri smo bili strpljivi preslušati svaku pjesmu do kraja jer toliko je toga bilo za istražiti, a vremena premalo. Igor je svirao klavijature. Čega nisam bio svjestan. No, nakon mog prelaska u drugu školu, i ne baš redovitih kontakata s Igorom (ili ostalim iz ex razreda), itekako sam se iznenadio kad sam ga vidio kao člana grupe Kaos u emisiji ‘Zdravo mladi’ gdje su izvodili dvije stvari. Koje, pročitajte u Riječkim rock himnama. Nakon decenija neviđenja, pri prvom ponovnom susretu s ovim klavijaturistom zatražio sam ultimativno sve snimke grupe Kaos. Jer inače… kako kažu posebno ljuti Amerikanci. I, zaista, tek koji dan iza toga imao sam na CD-u kompletan demo opus! Konačno sam u miru mogao preslušati precizni opis ljepota koje su nam bile na uvid šetnjom od Mrtvog kanala do Konta i natrag, u pjesmi ‘Ulicama moga grada’.

Kaos: Ulicama moga grada (1983)

8. S Let3 uvijek imam dvojbi. Ne znam dal mi je bolji prvi ili drugi album, jel mi draža ova postava ili ipak ona, oće li bit napokon dobra rokenrol ploča ili disko. Znam sigurno da je album kojeg obavezno zaobilazim Bombardiranje Srbije i Čačka. Ali, dovraga, upravo je ondje smještena stvar koja veselo, skoro pa južnjački raskalašeno potvrđuje narav riječkog muzičara, umjetnika, štaliveć. Dijelom ‘Riječkih pički’, sasvim nenamjerno, osjećam se i osobno kad s Blagdan Bandom gostujemo izvan lokalnih granica, gdje nakon iznimno dobre svirke (hmhm) nas ovim refrenom pozivaju na bis. Ne bude mi žao, ma jok! Uostalom, kako ćeš ikoga natjerat natrag na binu kad mu, naprimjer, pjevaš ‘sisatog me nose na Glavanovo’. A i ta je pjesma – sve naopako! – s odlične mi ‘Jedine’.

LET3: Riječke pičke (2005)

7. Već znate da je grupa Grad ponovno na okupu. Na koliko dugo, sasvim je nebitno. Ako potraje i par mjeseci, osjećam da je to zbog publike. Čijim sam i ja dijelom. Opus Grada sadrži sedam albuma. Svaki krije po nekoliko predivnih tema, onih koje sigurno znaju autori pjesama, možda pokoji član benda i nedvojbeno njihovi fanovi. Rijetko ih izvode uživo. Iako su zvukom među rodonačelnicima i bakljonošama Ri Rocka, svega su jednom dotakli lirikom neko od obilježja, zapravo turističkih punktova, naš grad. U nadnaravno lijepoj pjesmi ‘Praznik’, Dean Škaljac spominje šetnju praznim ulicama s koje se vidi ‘gradska uprava’.

Grad: Praznik (2010)

6. Znate kako je nastala Ajmo Rijeka, zar ne? Simon Dejhalla, agilni promotor i voditelj nekoliko klupskih prostora, predložio je nek se skupi Ri Val i napravi rock obrada Badurinine pjesme ‘Najdraža Rijeko’. Međutim, I don’t think so, bio je naš odgovor. Ali ideja okupljanja Ri Vala nam se dopala, pa smo se našli u garaži u Marčeljevoj dragi, i sklepali instrumental nakon svega dvije probe koji nam je dobro zvučao. Oko teksta je ipak ostala dvojba – da li angažirati nekog poput
Igora Večerine ili naprosto sjest za stol kod Mrleta doma, pit pivu kombiniranu s rakijom i pokušat nešto sasvim novo izmislit. Rezultat znate – tekst je nastao kompiliranjem dijelova stihova ili naslova već postojećih pjesama iz riječke kajdanke. A Leo je još u refren dodao – u jednu pjesmu zajedno svi!

Rival: Ajmo Rijeka (1997)

5. E, pazite sad ovo – u sljedećoj stvari na prijateljskoj (?) su relaciji Rijeka i Zagreb. Tko je spajalica, pitate se? Misterij neću odugovlačiti jer je lako preskočiti par redaka i pritisnut na link i saznat da se radi o grupi koja se još tada zvala ManDrill. 2002 godine objavili su debi album, Embryo, na kojem su u goste pozvali zagrebačke repere Tram 11 da im se pridruže upravo u pjesmi naziva, ‘Top Ten’. Pokušao sam odgonetnuti naziv stvari, no kako i inače bolujem od manjka pameti zaključio sam da je isti neka vrsta posvete ljubljanskom studiju u kojem je stasala lokalna scena i snimala svoje prve uratke, od kojih je većina objavljena na Rijeka-Paris-Texas. Naravno da se moja pretpostavka ne temelji na ničemu racionalnom. Ali svejedno sam se našao pozvanim vas o svemu iscrpno i objektivno informirati.

Mandrill: Top ten (2002)

4. Iako se pjesma može tumačiti i kao nešto sasvim drugo, npr kao puka geografska slatkovodna činjenica, grupa je FIT vremenom ‘Rijeku’ objašnjavala baš kao ishodišnu i rodnu točku iz koje su krenuli sa svojom karijerom da bi svoj put završili u Beogradu, koji ih je prigrilio u drugoj polovini osamdesetih kao vlastiti bend, pruživši im ne samo diskografsko utočište i producenta Milana Mladenovića, nego i brojnu vjernu publiku. Predmet teksta može se iščitati na sljedeće načine: 1. hladnoća uzrokuje inje u kosi, stoga, 2. palit će se vatra u svrhu zagrijavanja vlasišta i općenito trupa, te 3. usput će se takva aktivnost iskoristiti u poljoprivredne svrhe otopljavanja leda.

Fit: Rijeka (1987)

3. Jedan od skrivenih favorita u klicanju imena grada i upozorenje stvoritelja na činjenicu da ga se ima odvest onamo ‘where the river goes’ jedan naš je poduzetnik možda i odlučio parafrazirati te zgodno profitirat na auto naljepnicama koje upućuju upravo na ono što jest – grad koji teče! The Ant, a ka Anthony Kukuljan, međutim nije u realizaciji pjesme ‘River’ imao financijskih ambicija. Naprotiv, pratio je puteve vlastitog krvotoka, unutarnjih nemira i ispjevao iznimno snažnu i jasnu
ispovjednu notu, napravivši hrabar korak prema inventuri domaćeg kantautorskog terena.

The Ant: River (2012)

2. Klub Stereo se upravo poluotvarao, a poslije i kratkotrajno evoluirao u Jupiter, kad su lokalni muzičari zagonetnog podrijetla odlučili snimit sami sebe u svrhu upadljivog promoviranja bogatog irskog melosa. Belfast Food su pod kiltovima uvijek imali mudande, to se mora odmah reći. Higijenski problematične navade nošenja ovih nošnji pripisuje se isključivo Škotima. Album se prikladno nazvao Live In Rijeka, a srećom dečki se pri realizaciji nisu odali neprimjerenim količinama pića kako bi im sugeriralo njihovo bratstvo sa Zelenog otoka, nego su ga na vrijeme i dovršili i usput, bez velikih očekivanja, postali super zvijezde zahvaljujući pjesmi Stari šporki
grad, što je prepjev alkoholnog klasika sa sjeverozapada Europe istog nazivlja.

Belfast Food: Šporki stari grad (1997)

1. Kad
su započeli karijeru listali su jako puno izdanja njemačkog časopisa Bravo. Ponekad i dva broja zaredom! Jedan od članova, Valter, imao je više žica na gitari, pet, pa je odlučio svirat sola. Drugom, Zdrave, je bilo okej s E, A i G na mjestu od D žice svirat bas. Set bubnjeva, Pjer, se posuđivao do konačnog otuđivanja. Kako im blues nije bio u krvi, a objektivno nisu bili ni crnci pa da bi pjevali onako uvjerljivo tugaljivo, odlučili su se, prema uzorku iz Brava, da je najbolje da sviraju artikulirani punk. I da se oblače sukladno svojim muzičkim uvjerenjima. Paraf se, međutim, odlučuju i na kritiku upućenu najdražem gradu – a taj isti, prema njihovim opažanjima, pati od bolova, zaraze koja dolazi sa Zapada. I to onog bližeg, stacioniranog oko Ponte Rossa. No, da i nije sve tako crno uvjerili su me kad su zaključili da unatoč gore istaknutim manama živimo u gradu najživljem u Jugi. A to su potkrijepili i masnom svirkom. Bez molova, C sedmicama i flažoletima ili superpokretnim paucima po vratu. I najboljom i prilično preciznom posvetom našoj
Rijeci.

Paraf: Rijeka (1979)

BONUS TRACK:

Ramirez: Nebo nad Rijekom

Aljoša Šerić, autor i pjevač grupe:

‘Uglavnom, pjesma je inspirirana jednom Riječankom, veza nikad nije konzumirana, sve je ostalo nevino i platonski, što je nekad i pametnije, a toponimi su provjeravani opetovano kod tadašnjeg producenta Ramireza, danas gitariste instrumentalnog benda Šumovi protiv valova, Hrvoja Radnića koji je riječko čedo. Inače sam zaljubljen u Rijeku, volim zamišljati da bih mogao živjeti na vrhu nekog nebodera na Škurinju s pogledom na pučinu. Sjećam se da je bio prijepor kaže li se “curi i škripi cijelo Škurinje” ili “cure i škripe cijele Škurinje“, pobijedila je prva verzija iako još uvijek nismo sigurni je li ovo Škurinje ili ove Škurinje.’

Ramirez: Nebo nad Rijekom
(2009)