Izet Medošević svakako je osebujna pojava na riječkoj
glazbenoj sceni, a svojim nastupom u Malom salonu dao je dodatnu performersku
dimenziju svojem izričaju. Književnica Željka Horvat Čeč, odjevena u strogu
tamnu košulju, čitajući ulomke iz poznatog D’Annunzijevog teksta La Carta del
Carnaro dala je estetski kontrapunkt neformalnom scensko-glazbenom nastupu
Medoševića i pratećeg benda (zapravo, ritam sekcije) Borgie u sastavu Berislav
Pavišić bas gitara te Predrag Vukić bubnjevi. Medoševićeva glazba lišena velike
teatralnosti, sušta je suprotnost karakteru povijesnog riječkog diktatora.
Ipak, njegov nastup u galerijskom prostoru Malog salona povezuje ulicu i
instituciju te u tom kontekstu i Gabriele D’Annunzio ima smisla. U najavi
nastupa stoji:
“Nastavljajući se na preambulu Kvarnerskog ustava,
kojom D’Annunzio glazbu proglašava religijskom i društvenom institucijom koja
ima moć da jezikom rituala, uzdiže postignuća i život čovjeka te donese duhovni
mir napetom i tjeskobnom mnoštvu, koncertnim udarom Izeta Medoševića glazba se
ponovno proglašava osnovnim principom države. Svjesno ili nesvjesno taj se
princip održao i postao sastavnim dijelom riječkog mentaliteta i identiteta
kroz slobodu izražavanja nekonvencionalnim jezikom kulture – rock’n’rollom i
punkom, simbolima prepoznatljivosti Rijeke koji postaju osnovni principi
Slobodne punkerske Države Rijeka.”
Medoševićevu izjavu i kratki isječak s koncerta pogledajte u
prilogu:
Podijeli na društvenim mrežama