Povremeno budem
užasnut jer neki dijelovi monologa jednostavno iskliznu, pitam se hoću li ih se
moću prisjetiti u prihvatljivo autentičnom izdanju. Pa, vrijeme se promijenilo.
Mobitel osrednje kvalitete kojim barata i autor ovog teksta u sebi sadrži
snimalicu, nekad smo takvu spravu superiorno nazivali diktafonom, i ništa od
razgovora ne nestaje. Tako sam posjeo nasuprot sebi sjajnog pjevača, autora,
ugodnog i elokventnog sugovornika, eruditu, u svrhu intervjua.
Quasarr / Foto: Doris Fatur
Grupu sam Quasarr prvi puta upoznao, kao jedan od članova
žirija, u sklopu demo festivala u zagrebačkom klubu Aquarius, pred petnaest
godina. Boris Štok je, zaobilazeći stroga pravila propisana od strane
organizatora gdje je najmanje jedna pjesma morala biti na domaćem jeziku, uzeo
u ruke knjigu i iz nje čitao/recitirao. Moje je prvo pitanje stoga bilo sjeća
li se te epizode i koji je naslov to bio te zbog čega je izvodio autorske
stvari na engleskom na samom startu karijere?
BŠ: Prije svega, hvala ti lijepo na komplimentima! Naravno
da se sjećam tog koncerta i možda se čini davnim, ali šta je 15 godina, haha… Mislim
da smo uvijek bili malo pretenciozni, pa je čitanje poezije i pjevanje na
engleskom jeziku bilo prirodno i na tragu onoga što sam tada slušao. Štivo iz
kojega sam čitao bila je lirika, netom izdana zbirka erotskih pjesama Srebrenke
Iveković.
VS:
Frank i ti činite okosnicu benda. Kroz bend je prošao veliki broj ljudi, zar
ne? Međutim, proteklih nekoliko godina tu je stalna postava?
BŠ: Filip i ja smo tu od početka priče, ali je u
posljednjih 4 godine postava stalna i osim nas dvoje uključuje: Hrvoja na
klavijaturama, Sergeja na basu, Dinota na bubnjevima i Jelenu kao back vokala. Možda sam
subjektivan, ali vjerujem da je trenutno bend uživo u odličnoj formi i da
jednako dobro funkcioniramo na svim pozornicama: velikim, malim, kazališnim,
klupskim, festivalskim ili u studiju. To
je rezultat puno svirki i kontinuiteta rada koji onda i publika prepozna pa su
i koncerti sve bolji.
VS: Krajem
prošle godine objavili ste treći album, Sjene. I ovaj ste materijal vrlo polako
snimali, čini se da vam je vrijeme manje važan faktor od potrebe da album
zazvuči savršeno?
BŠ: Ako mene pitaš, glazba je vrlo subjektivna stvar i
nikad ništa nije savršeno pa tako ni
ovaj album, ali smo sretni kada se jedan
kreativni ciklus benda zaokruži i
zazvuči kao cjelina. Bez obzira na ukuse, mislim da album ima nekoliko stvarno
dobrih pjesama i super je da su 3,4 već zaživjele u radijskom eteru. Pjesma
„Ljubav“ u kojoj gostuje Josipa Lisac, dobila je i Porin za vokalnu suradnju te nam dala nazovimo to „pedigre“ kod publike i radijskih
urednika. Stoga, da, vrijeme nije faktor već samo dobre pjesme, kontinuitet
rada i svirke.
VS:
Jedno pitanje malko izvan okvira zanimanja za tvoje angažmane u pjevanju. Album
kao format izlazi iz uporabe. Kako se ti snalaziš u tome? Hoće li domaća
diskografija pronaći pravi odgovor na instant potrošnju glazbe?
BŠ: Način na koji se danas strana glazba sluša zaista
djeluje više kao reklama, a slušatelj kao da nema koncentraciju za više od 2
minute. Smatram da je diskografija u klasičnom smislu izumrla vrsta i da ponuda
ne prati potražnju, pa u želji da zadrži kontrolu i prihode uzimaju preveliki
dio autorskog udjela. Također smatram da je ponuda diskografa prespora,
neučinkovita i ne prati ono što se događa koncertno i na terenu. Hrvatska je
mala zemlja, tržišno vrlo limitirana i stvari se mogu promijeniti brzo ako se
pojavi neki novi način distribucije. Ali budimo realni, teško da će se to
dogoditi jer glazba i kultura koju preferira većina slušatelja u regiji nije
ono što preferiramo npr. ti ili ja, pa ne treba čuditi konzervativnost ponude.
VS:
Kako se vidi, da se vratimo temi, Sjene imaju fantastične kritike. Držiš li da
ti ogledi o kvaliteti nečijeg rada imaju učinke na publiku ili postoje
alternativni putevi prema fanovima, npr radijskim emitiranjem, šeranjem linkova
na fejsu, razmjenom mišljenja na društvenim mrežama?
BŠ: Imaju učinke, ali to opet ovisi koliko ljudi pročita
recenziju te koliko je ista aktualna na društvenim mrežama i slično. Kada nešto
postane dio retorike u PR-u, onda to postaje opće prihvaćena istina. Voljeli to
ili ne, ali to je vrijeme u kojem živimo pa ga treba tako i prihvatiti te
iskoristiti u svoju korist koliko je to moguće. Nama feedback najviše dolazi i dalje putem koncerata.
VS:
Poznavajući te kao autora stekao sam dojam da pišeš tekstove izluđujućom
lakoćom, na isti način kako ih i predivno interpretiraš?
BŠ: Još jednom, hvala ti na komplimentu. Meni su tekstovi
nastavak melodije i nastojim da se nadopunjuju. Vrijeme je nekako najbolji
filter za tekstove, a s obzirom da iste pjesme izvodimo godinama zadovoljan sam kako sve zvuči.
VS:
Lirika ti gotovo uvijek sadrži vrlo emotivne elemente, a u tvom je glasu često
prisutna doza suzdržanosti, distance, kao da želiš naglasit svoju ulogu
objektivnog promatrača?
BŠ: Upravo tako, ti si ujedno i prvi sugovornik koji je to
uočio ili barem formulirao suvislo! Previše puta se moram objašnjavati kako
interpretiranje teksta oduzima šarm i dojam slušatelju. Pjesme su samo dijelom
autobiografske, riječi su tu da zaokruže melodiju i daju kontekst glazbi. Quasarr
ipak ne svira šansone, barem ne za sada, haha!
VS:
Promociju Sjena ste upriličili već u zagrebačkom klubu Vintage. Prema riječima
svjedoka koji su imali prilike nazočiti koncertu, osim što je prostor bio
krcat, nastup je u svakom smislu bio fantastičan.
BŠ: Je, bilo je odlično! Zagreb nas je od prvog dana
odlično prihvaćao, koncerti su odlično posjećeni, a publika zna sve tekstove. Tamo
sigurno imamo najveću bazu fanova, ali s obzirom na brojne festivale i klubove
u kojima sviramo tijekom godine, to je i logično.
VS: E,
pa zaista je odlična prilika i da se Riječani imaju prilike uvjeriti u vašu
uigranost već u petak, 8. travnja, u bivšem Stereu? Imate li za lokalni teren
neku ekskluzivu ili naprotiv ćete primijeniti vrlo sličan koncept kao i u
Vintageu?
BŠ: Imamo naravno! U Rijeci smo zadnji puta «live»
nastupali kao dio predstave «Pour homme et femme» u HNK, ali nismo dugo imali
pravi klupski koncert pa se jako veselimo ovom nastupu pred riječkom publikom i
druženju s našim prijateljima. Premda će koncert bit energičan kao i ovaj u
Vintageu, samo za ovu priliku u goste nam
dolazi nesumnjivo najveća glazbena diva ovih prostora – Josipa Lisac. Time će i
riječka publika konačno imati priliku vidjeti i čuti live izvedbu pjesme
«Ljubav».
VS: Katkad
mi se čini da si limitiran ‘samo’ radom u matičnom sastavu, pa si već posegnuo
za suradnjom s Vedranom Križanom u Manofonu. Objavili ste do sada dva albuma,
jel ima nešto novoga na tom planu?
BŠ: Istina je da uvijek moram nešto novoga raditi, pa je
tako suradnja i kreativni proces s Vedranom, izrodio dva vrlo lijepa pop
albuma. Trenutno taj projekt miruje, ali čim budemo našli vremena i novih ideja
siguran sam da će se nešto novoga izroditi.
VS:
Nekoć sam sanjario kako surađujem s Milanom Mladenovićem, s jednim od onih
ljudi koji su napisali veliku pjesmu i otkrivali kako svoje tako i moje
najdublje želje. Nažalost, najbliže što sam mu bio je treći red na koncertu u
Lovorci Kukanić, davnih dana. Da li postoji netko iz tvoje adolescentske dobi,
uzor s kojim želiš podijeliti studijski mikrofon i koncertni podij? Ako ne s
domaće scene, onda možda s inozemne?
BŠ: Nisam o tome puno razmišljao, ali htio bih reći kako
imam zaista veliki respekt prema svim autorima i izvođačima koji uspijevaju
biti relevantni, a stilski i dalje vjerni onome što rade. Neke suradnje su se
već dogodile, kao što je ova s Josipom Lisac koja imponira svakom pjevaču.
Povremeno nastupam kao gost Mrletu i Ivanki u njihovom projektu, ali govoreći o
uzorima nisam još našao srodnu dušu na hrvatskoj sceni. Što se tiče inozemne
scene, to bi svakako mogao biti bilo tko od navedenih: Depeche mode, Bjork,
Roisin Murphy, George Michael, Nick Cave, David Bowie i Jeff Buckley (da su
živi) i još mnogi čija je ekspresija utjecala na mene.
VS: Proživljavaš svoj autorski zenit, to
je evidentno. Svakom riječju i pjesmom, kao i nadnaravnim glasom, odašilješ
prema slušateljima mjesta, sjećanja, proživljavanje emocija. Razotkrivaš se, da
pojasnim. Koliko si ti ondje osobno, a koliko se može čuti tuđe iskustvo?
BŠ: Ja sam u tome 120%, ali ne nužno uvijek lirikom već
ekspresijom, energijom i interpretacijom. Smatram da inače nikako ne možeš biti
uvjerljiv performer!
VS: Za kraj te molim preporuči
čitateljima portala svoj omiljeni album svih vremena, kao i aktualno otkriće!
BŠ: Nemoguće je svesti na tako mali broj, ali evo nekoliko:
«Violator» Depeche mode, Jeff Buckley «Grace», The Doors «Strange days», David
Bowie «Let’s dance» i «Hours» , «The Cult «Love», Moloko «Statues», Guns n’
Roses «Appetite for Destruction»,itd. Trenutno otkriće mi je Tame Impala
«Currents».
Podijeli na društvenim mrežama