Znakovi u (ne)vremenu i prostoru

I taman kad zdravi
razum posumnja da živi na prostoru u kojem postoji evolucijski zastoj, na
svjetla pozornice izlaze, Ruku
pod ruku, dva nacionalna
folklorna ansambla, dočekana publikom koja kulturnu i biološku sliku lokalnog
dijela čovječanstva čini u potpunosti ljudskom, otkrivajući svijetu drugo lice
Balkana – onakvo kako izgleda u svojoj prirodnoj ljepoti.

A bio je
dovoljan samo trenutak, toliko da cirkuski pajaci ostanu sami negdje izvan
vremena i prostora – dovoljno udaljeni od mjesta na kojem se u istom času događa
KULTURA dvaju naroda.

Mnogi međutim još
nisu postali dovoljno svjesni što se to tamo doista dogodilo. Tome su jednim
velikim dijelom krivi mediji, koji, previše okupirani mentalnim bolestima
društva, rijetko s potrebnom pozornošću i dozom analitičke ozbiljnosti  prate društvena zbivanja intonirana
aktivnostima zdrave populacije – što
je temeljni strateški cilj ove današnje kolumne.

Tema je, dakle,
„zdravo društvo“; ideja „dijagnoza razvojnog stanja“; pristup  „antropološki“
– ali sasvim prilagođen osnovama marksizma i deset božjih zapovijedi, tako da mogu
razumjeti ateisti i vjernici.

Uostalom,
nećemo puno komplicirat. Do kraja teksta slijedi još samo kratka definicija,
problemsko pitanje i konačni zaključak:

Antropologija je znanstvena disciplina
koja proučava kulturnu i biološku različitost ljudi. Antropologija proučava
čovjeka, njegovu kulturu, njegov jezik, njegovu evolucijsku prošlost i srodnike
primate, sličnosti i razlike među ljudima od razine genetike do razine kulture.
Istražuje kako ljudi žive, što rade, što misle i kako se odnose prema okolini.
Zanima je kako se razvijala ljudska vrsta te kako su nastajala i nestajala
ljudska društva, no okrenuta je i sadašnjosti i budućnosti ljudskog roda. Mogli
bismo reći da se predmet antropologije svodi na pitanje: što to znači biti
čovjek? (wikipedija)

Ova nam je
definicija trebala poslužiti samo toliko da se primaknemo bliže znanosti i bolje
približimo ključnoj antropologijskoj teoriji političkog inženjeringa koja je na
ovim prostorima toliko uznapredovala da mnogi ljudi već do svoje osamnaeste
godine postaju genetski modificirani organizmi, smanjenih sposobnosti
samostalnog razmišljanja i donošenja autonomnih odluka. Zbog te činjenice, kod
prosvijetljenog dijela stanovništva –neprilagođenog plemenskom mentalitetu – počela
se javljati osnovana sumnja u biološki zastoj Južnih Slavena. Dugo se čekao neki opipljivi znak koji ulijeva nadu
da se prirodni tok razvoja ljudskog bića ipak ne može zaustaviti.

A to se upravo
desilo prije nekoliko dana.  

Zajednički
koncerti  LADA i KOLA, održani 8. i 15.
travnja u Beogradu i Zagrebu – prvi u vremenu posije drugog Velikog praska
(prije toga smo, navodno, živjeli u mraku) – znakovit su primjer nadmoći
prirode nad čovjekom. Unatoč prisilnoj opstrukciji razvoja domicilne vrste
(dokazala novija povijest), publika i članovi oba ansambla živi su dokaz ohrabrujuće
istine – evolucija ide dalje.

Foto: Jelena Janković