Rijeka je
odabrana da bude Europski glavni grad, prijestolnica kulture 2020. godine.
Dakle, Rijeka će te godine, a i sve vrijeme do te godine, a nadamo se i poslije
biti most spajanja, ispreplitanja i obostranih protoka svih kulturnih europskih
platformi.
Most po svojoj
naravi jest ideja i objekt spajanja. Čovjek i povijesne turbulencije činili su
ga, na trenutak, mjestom razdvajanja.
Rijeka je
povijesno, životno, dnevno vezan za most, za most kao neizbježni prostorno-
komunikacijski sadržaj unutar svoje urbane strukture. U jednom vremenu riječki
mostovi su razdvajali grad, a sad ga ponovo spajaju. Sad Rijeka sa svim svojim
mostovima živi svoj puni prostorni format. Most ili mostovi nisu specifičnost
Rijeke. Skoro pa da nema grada kojeg u nekom obliku ne definira most pa iz tog
razloga raspisujemo i ovaj natječaj. Svaki grad i čovjek ima svoje i stvarne i
imaginarne mostove. Autori mogu propitivati sve dimenzije mosta.
Ovim
natječajem želimo uključiti i autore izvan Rijeke, autore iz cijele Hrvatske pa
i šire s jedinstvenom, univerzalnom idejom, idejom mosta i time doprinosili
međusobnim uvezivanjima ljudi i gradova.
MOST
Most je sudbina – i onima koji ih trebaju i onima koji
ih grade. Ovi prvi prelaze i rijeke, i klance, i ponore, a ovi drugi sapinju
znanje i umijeće da ga grade i izgrade do božanske ljepote. Na mostovima se
ljubi, na mostovima se susreće, ispod mostova se spava, na mostovima se ratuje,
mostovi se ruše, mostovi se grade. Mostovi su čuvari tajni, mostovi su točke
susreta: ljubavnih, političkih, prijateljskih… Mostovi su mostovi… pravi,
pravcati, ali i oni nevidljivi a prisutni. Jedni ih grade, drugi
razgrađuju – bili oni stvarni ili simbolički. Uvijek će biti neimara,
graditelja da ih prave i veće, i ljepše, i stvarne, i imaginarne. I jedni i
drugi su naša stvarnost, i jedni i drugi nam trebaju. Ma kolika potreba
za mostovima bila, uvijek ima onih što ih ruše. Sve oni ruše pa i
mostove; ništa im nije sveto. Ruše i što se vidi i što se ne vidi. Dualizam je
sudbina ove civilizacije: jedni prave, drugi razvaljuju; jedni hoće,
drugi neće. Taj konstantni paralelizam kao da je pokretač ovoga svijeta.
Počelo je davno, jako davno, sasvim slučajno s
običnim brvnom. Iskustvo prvog brvna i želja da se premošćuje, da se gradi,
stvara… Neimari su kroz povijest načinili sjajna djela u prostoru. Mostovi su
kompleksne instalacije koje sabiru niz tehničkih znanja. Mostovi su čuda
tehnike, a istovremeno i monumentalna umjetnička djela. Konstanta su ove
civilizacije. Opjevani su i oplakani. Oni su sudbina.
Snimajte ih i neka fotografije vaših i fotografije
riječkih mostova budu točke susreta, budu neki novi mostovi za Rijeku, za
Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.
Želim vam sretno i uspješno sudjelovanje na natječaju.
Ideja i koncept natječaja:
Borislav Božić, predsjednik Fotokluba Rijeka
Više o pravilima sudjelovanja na natječaju piše
ovdje:
Podijeli na društvenim mrežama