Međureligijski slalom

A jedna od njezinih svakako najuzbudljivijih sportskih
disciplina je međureligijski slalom – u čijem vrludavom spustu katolici
zaobilaze antikatoličke religijske prepreke koje su uzduž duhovne  staze postavili indijski panditi.

POVIJEST DISCIPLINE

Tragove ove sportske discipline nalazimo još u kolovozu ove
godine, na ljetnim igrama za djecu i mlade u Slavonskom Brodu, kada je  Hrvatski olimpijski odbor mimo dozvole
crkvenih vlasti zvanično ozakonio jogu kao sportsku djelatnost, sa pravom svih sportaša
na samoodređenje do samoodcjepljenja.

S
obzirom da je joga sustav psiholoških (duhovnih) i tjelesnih vježbi koje
koriste sportaši pa i cijele ekipe kao dio treninga, odnosno sportske pripreme
u određenim sportovima (gimnastika, plivanje, judo…), da vježbanjem joge mladi
i stariji provode sportsku rekreaciju za poboljšanje svog duhovnog i tjelesnog
zdravlja, ali i da se u mnogim zemljama organiziraju natjecanja u jogi, joga je
sportska djelatnost. (Novi list)

Opširnije tumačenje ovog priopćenja dala je aktualna
doministrica sporta, proslavljena hrvatska olimpijka, skijašica, Janica
Kostelić:

Sukladno
navedenom mišljenju joga je sustav psiholoških i tjelesnih vježbi koje kao dio
sportske pripreme koriste sportaši i cijele ekipe u mnogim sportovima, provodi
se u svrhu rekreacije te u kineziterapijske svrhe. Unatoč tome što određeni
principi i elementi joge nemaju natjecateljski karakter, ta se djelatnost
prepoznaje u sustavu sporta u mnogim zemljama, a od 1989. godine djeluje
Svjetska sportska joga federacija te se održavaju i svjetska prvenstva u jogi.
(…) Stoga, slijedom navedenoga, smatramo kako se djelatnost joge smatra
sportskom djelatnošću u smislu odredbi Zakona o sportu te sa svrhom provođenja
sportske rekreacije nema zakonskih prepreka da joga bude uvrštena u sportske
aktivnosti…

Ne mireći se s time da su nosioci sportsko-religijskog  suvereniteta sportski klubovi i savezi u
granicama svojih ustavnih nadležnosti, Crkva u Hrvata preko svojeg
glasnogovornika fra Josipa Blaževića – zaduženog za tumačenje i praćenje
mističnih skretanja laika  u prirodi i
društvu –  upoznaje  s taktikom izbjegavanja i zaobilaženja hinduističkih
oznaka na svim putevima koji ne vode u Rim, balansirajući između totalne
religijske blokade i međureligijskog dijaloga:

U
kontekstu međureligijskog dijaloga Crkva čak povjerava biskupima mogućnost, ako
to okolnosti opravdavaju, da misionarima daju dopuštenje, u svrhu zbližavanja s
domicilnim stanovništvom Indije, da se u svrhu priprave na zajedničku molitvu
koriste nekim elementima iz joge, kao što su položaji tijela ili tehnike
disanja, ali ih pri tome treba lišiti
njihovog nekršćanskog sadržaja i finalne usmjerenosti kojoj u središtu treba
biti Isus Krist.

No,
nama u Hrvatskoj, koji se nemamo s kime
bratimiti, ni voditi međureligijski dijalog s hindusima, joga koja ne služi
postizanju zdravlja ni dugovječnosti, a nije ni znanstvena, čemu uopće služi?
Zašto bi ju uopće vježbali? Koji su stvarni motivi vježbanja joge? Ne postoje
li druge tehnike, poput pilatesa, primjerenije za istezanje mišića?

TEOLOŠKI SMISAO

Taktički, tehnički i metodički sve je dakle kristalno
jasno. Ostaje još samo pronaći teološki smisao ove sportske vještine. A njega
nalazimo u teoriji i praksi religijske kulture, čije odgojne duhovne mjere imaju
čisto humani  motiv:

Pomoći
kršćanima da otkriju svoj kršćanski identitet kojemu ne priliči koketiranje s
drugim bogovima koji to i nisu. Jogu prepustimo onima koji za bolje ne znaju, a
mi otkrijmo blagodati kršćanske meditacije i kontemplacije.

Aleluja