Prve riječke samoposluge

Trgovačka motivacija je
jasna, valja nagovoriti sve što hoda da čim više i čim dublje otvori lisnice i
kupuje, kupuje, kupuje… Najradije bi da cijela godina bude jedno veliko
predblagdansko i blagdansko razdoblje, da se 11-mjesečne pauze između Novih
godina jednostavno ukinu. Kupovna groznica, pa to mora trajati bez prestanka.

Dok se
ne dosjeti načina kojim će postići to trajno blaženo stanje svega oko sebe,
trgovačka bratija dovijava se kako potaknuti na ulazak u trgovačke prostore,
danas u goleme trgovačke centre, različitim sredstvima. Nije to od jutros i
nije vezano isključivo uz blagdane. Jedan od tih svojedobno je nazvan −
samoposluga. Znate već, umjesto butige s pultom i prodavačicom iza čijih su
leđa željene potrepštine, do kojih možete samo pogledom i ljubaznim pitanjem, prodavaonica
s nizom artiklima nakrcanih polica među kojima šetate i sve što želite uzimate
sami, a stavljeno u košaricu platit ćete blagajnici pred izlazom. Trik je
psihološke naravi i očit je: kad je kupcu sve pred očima i rukom, lakomo poseže
za onim što mu treba i onim što mu ne treba, ne kontrolirajući se ni u
količini… Poslužite se sami zapravo znači nemojte se suzdržavati, sami si
povećajte račun.

Kada su u Rijeci počeli
primjenjivati takvu trgovačku strategiju?

Prva
samoposluga u gradu otvorena je 14. srpnja 1958. godine u Ulici proleterskih
brigada (danas Strossmayerova) br. 2, u prizemlju zgrade hotela Kontinental, a
službeno joj ime bijaše Piramida. Tajnu imena teško da se može smatrati odveć
zapetljanom: premda lokacijski bliže Rječini nego gradskoj četvrti koja se diči
podsjećanjem na egipatske monumente, prodavaonica je nazvana držeći se svoga
višeg organizacijskog oblika, tj. činjenice kako je djelovala u okviru Poduzeća
živežnim namirnicama Piramida. Svečanom početku rada bili su prisutni
predstavnici Kotara Rijeka i Općine Sušak, Trgovinske komore i ostalih važnih
„društvenih faktora“. Kako je tom prigodom ponosno istaknuto, za uređenje
prostora utrošilo se osam milijuna dinara, a postavljene prodajne police ponudile
su kupcima oko 35 tisuća raznovrsnih artikala. Čim su utihnuli svečarski
govori, unutra su pohrlili građani, znatiželjni da osobno provjere
funkcioniranje novog načina prodaje u Rijeci. Dočekale su ih privlačno pakirane
namirnice, s označenom količinom i cijenom. Radoznaliji su mogli provjeriti
kakvoću robe zahvaljujući izloženim uzorcima pojedinih artikala. Kupci su se
nedugo nakon otvorenja mogli na ulazu u objekt poslužiti metalnim košaricama. Građani
su tu novost dobro primili, čemu se nije pokazalo preprekom ni to što se
artikli dotad nisu prodavali zasebno upakirani, pa je prodajno osoblje – u
nedostatku automatskog stroja za taj posao – moralo artikle u prvom riječkom
samoposluživanju pakirati ručno, što je kompliciralo posao. Jedna od prednosti
prodavaonice Piramida bilo je i radno vrijeme: nasuprot dvokratnom načinu rada,
bila je na usluzi kupcima cijeli dan, od 6 do 20 sati.

Dobre vijesti o
funkcioniranju prvog samoposluživanja postale ubrzo su poticaj više da se u
Regulacioni plan grada Rijeke i program smještaja trgovačkih radnji predvidi otvaranje
niza opskrbnih centara uređenih poput velikih, modernih prodavaonica namirnica
i kućnih potrepština koji rade prema načelu samoposluživanja. Ti će opskrbni
centri otvoriti vrata građanima na gradskim točkama kojima gravitiraju
najnastanjeniji dijelovi Rijeke, što znači na Zametu, Narodnom (danas Jadranskom)
trgu, na Pećinama, Trsatu, Belvederu i drugdje. Plansko je predviđanje govorilo
kako će se tim potezima smanjiti prostor za rad malim prodavaonicama, dapače
kako će one nestati, a njihovu će ulogu preuzeti novi, omanji supermarketi,
svaki sposoban zamijeniti količinom ponuđene robe deset prodavaonica klasičnog
tipa.

Poduzeće u čijem je
vlasništvu bila prodavaonica Piramida odlučilo je  krajem ljeta 1959. otvoriti još dva takva omanja
supermarketa, tj. samoposluživanja, prvog na Plumbumu, u Ulici Janka Polića
Kamova, drugog na Bulevaru oslobođenja. Do konca godine otvoren je opskrbni
centar poduzeća Opskrba na Narodnom trgu, dobiven adaptiranjem dotadašnjih
prodajnih prostora Istrapapira i Nolita. Istovremeno je otvorio vrata mali
supermarket na Belvederu, pod krovom tržnice kojoj je u rodnom listu ostala
ubilježena 1933. godina, a u tom je trenutku djelovala u okviru poduzeća
Prehrana. Zdanje je tehnički prilagođeno suvremenim očekivanjima toga posla i opremljeno
strojevima za rezanje i mljevenje mesa, pržionicom kave, rashladnim vitrinama i
sličnom suvremenom opremom. Poduzeće Opskrba zatim je otvorilo istovrstan
objekt na Trsatu. Plan tu nije stao, zacrtavši da se sljedeće godine otvore
samoposluge na Turniću i u Baredicama.

Zanimljivo, premda su
se prodavaonice tog tipa polako, ali sigurno širile Hrvatskom − prva je bila
otvorena već 1956. u Ivancu, legenda kaže kako su košarice za nju nabavljene u
košaračkoj radionici kaznionice u Lepoglavi − riječkom susjedstvu nije se
žurilo, pa su npr. prva samoposluživanja u turizmu usmjerenoj Opatiji otvorena tek
lipnja 1963. godine. Riječ je o prodavaonici Konzum na tržnici i
samoposluživanju sa snack barom kraj prostora Kvarner expressa.

Tako to bješe u onom
prvom, još naoko nedužnom razdoblju kada nismo prepoznavali inicijalne signale vremena
koje će obilježiti kolektivno obolijevanje od konzumerističke groznice, one
iste koja svim trubama poziva na predblagdanski juriš u goleme trgovačke centre
već u studenom. Ništa tu ne pomaže, ni meni ni drugima, naknadna pamet koja
veli − samoposluge su promijenile samo vlastiti volumen, suštinu nimalo. Kad se
samo sjetim da su u naše živote ušle pružajući nasmiješeni dojam koraka
naprijed… Slatki Djedovi Mrazovi, i vi ste samo ekipa s dugog popisa
prevaranata koji bi mi protiv moje volje upravljali životom.