Od samog
početka imali smo čudo od države i
postigli nemoguće – i to uz domoljubne budnice i koračnice, stupajući pod parolom
Sve po jednu kunu.
Da su današnji
beskućnici tada imali više sluha za biznis mogli su si kupiti lance hotela i sada živjeti u nekom toplom sobičku s nekoliko zvjezdica,
umjesto gledanja u zvijezde pod vedrim nebom. Ali tko je onda mogao znati da će
se u obnovu zemlje krenuti s krive strane i da će se mnogima život okrenuti naopačke.
Prema procjenama Hrvatske mreže za
beskućnike u Hrvatskoj je trenutno više od 1000 beskućnica i beskućnika. Ukupni
smještajni kapacitet prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj je do 420
korisnica/ka i svi kapaciteti su gotovo uvijek popunjeni. Negdje oko 500 osoba
boravi na javnim površinama u velikim gradovima, ali i u gradovima gdje ne
postoji smještaj za beskućnice/ke.
Kada bi se broj beskućnica/ka u
Hrvatskoj računao po ETHOS tipologiji, tada bismo sigurno došli do brojke od
7.000 osoba, ako ne i više. Podsjetimo, po ETHOS tipologiji beskućnicima se
smatraju i osobe privremeno smještene u institucije (nemaju uređeno stanovanje),osobe
koje žive u: nastambama bez struje i vode, kamp kućicama, podrumskim neuvjetnim
stanovima, garažama, poslovnim prostorima, hostelskim oblicima dugotrajnog
smještaja i sl. (beskućnici.info)
Stan i hrana – red vrijednosti i
poredak u stvarnosti
Ljudskim
željama i potrebama nema kraja. No, postoji li nešto nužnije za život od stana
i hrane?
Lako je
reći da ne postoji, ali gdje su dokazi? Desetine milijardi eura nasljednog
generacijskog duga stvorenog iz hitnih
potreba i niti jedan zaduženi milijun ne daje na znanje da netko u ovoj
zemlji gladuje i živi na ulici. Čak niti u poreznoj tablici množenja ne postoji
stavka koja bi računski ukazala da itko o tome ozbiljno računa i misli.
Jasno je
da se nema, ali su nejasni troškovi i stavke rashoda. Reže se svima za sve i
svašta, samo na cijelome podužem spisku nema niti jednog zareza i prireza za
beskućnike. Ne može se reći da u Banskim dvorima nedostaje suosjećanja. Dapače.
Ali fali neki poticajni osjećaj hladnoće
na vlastitoj koži koji ledi krv u žilama i probija do kostiju. Svima je toplo,
a to ljude uspavljuje. Zato ne bi škodilo malo se rashladiti.
Danas, na
minus 15., dok vani pingvini padaju u nesvijest od zime, dobra je prilika da se
prva sjednica Vlade održi negdje na ulicu ili barem kraj širom otvorenih
prozora. Malo sibirskog propuha dobro bi došlo. Ne treba dugo. Samo toliko dok
se ne presloži dnevni red. Kad puše u glavu i zebe za noge čovjek postane nekako
svjesniji. Lakše razabire prioritete po redu vrijednosti i uočava propuste u poretku
u stvarnosti.
Podijeli na društvenim mrežama