Foto: Lea Domijan Fišter / Radio Rijeka
Nulta tolerancija na plagiranje trebala bi doprinijeti
izgradnji kvalitetnijeg društva, pa se postavlja pitanje: možemo li računati na
akademsku čestitost i moralnost ili se treba koristiti računalnom tehnologijom?
Na Sveučilištu u Rijeci plagiranje se već nekoliko godina prevenira korištenjem
posebnog softvera.
“Ne bih ga nazvao antiplagijatorskim softverom, već
softverom za provjeru originalnosti”, kaže prorektor za informatizaciju
Sveučilišta u Rijeci Zlatan Car. Riječko sveučilište odlučilo je još u
akademskoj godini 2014./2015. da će na taj način provjeravati originalnost
studentskih radova. “Dosad je pregledano više od 16 tisuća radova i pronađen je
relativno mali postotak radova koji imaju nedopuštenu sličnost s već objavljenima”,
kaže Car.
Taj sustav u stvari je alat koji pomaže nastavnicima da uoče
potencijalne greške, odnosno potencijalno ponavljanje određenih tekstova u
diplomskim i završnim radovima te u doktorskim disertacijama, objašnjava
prorektor Car. Softver je lakše primjenjiv u društvenim znanostima, a je li
tekst u radovima korišten na odgovarajući način na kraju odlučuje mentor, koji
potpisuje da je rad originalan i zadovoljava standarde.
Sveučilište u Rijeci prvo je na institucionalnoj razini
uvelo korištenje softvera za provjeru originalnosti, odnedavno ga ima i
osječko, a na zagrebačkom se godinama koristi, ali samo na nekim fakultetima.
Program je jednostavan, brzo daje rezultate, a Sveučilište godišnje stoji 130
tisuća kuna. Ipak, sustav nije idealan zbog problema s automatskim prevođenjem
jer hrvatski nije na visokoj poziciji jezika kojim se u svijetu govori, no
višegodišnjim korištenjem stvara se i interna baza radova za usporedbu.
Dok ga na zapadu koriste na državnim razinama i u izdavačkim
kućama, pitamo bi li ga u Hrvatskoj trebalo propisati zakonom? Zlatan Car
odgovara da je protiv rigidnih uvjeta koje popisuje zakon jer vjeruje u
akademsku čestitost i moralnost.
Podijeli na društvenim mrežama