Jeste li bili na Zrću? Ja nisam, a nekako mi se baš i ne žuri tamo, moji filmovi o zabavnim mjestima su malo drukčiji. Zato ovo ne pitam zbog upitnika u vezi s odlaskom. Poticaj za pitanje pronašao sam u nedavno objavljenom članku u dnevnom tisku (Otac industrije zabave: Kako sam prije trideset godina sasvim slučajno stvorio – Zrće) kojim se nulta točka partijanerske priče s Paga smješta u 1987. godinu, uza spominjanje za to zaslužnih imena.
Moje informacije mrvu su drukčije. Točnije rečeno, nude širi uvid u tamošnju priču, uvjeravajući
kako je nulta točka za Zrće zabilježena desetljeće prije, 1975. godine, kada se na toj plaži pojavio prvi objekt s ugostiteljskom i plesnom ponudom za mlade turiste. Krivac za njegovu pojavu? Claudio Ricco.
Claudio Ricco je ime koje se pojavljuje u ovdašnjoj turističkoj pripovijesti u trenutku otvaranja opatijskog Disco Cluba 57, koji je započeo radom 2. lipnja 1967. godine. Pojavio se na onom dijelu obalnog šetališta gdje će se kasnije uzdići hotel Admiral, a u unajmljenom prostoru otvorili su ga Claudio Ricco i Alčide Likar. Inicijator otvaranja Disco Cluba 57 bio je Ricco, dijete riječkoga Starog
grada, koji je, po završetku opatijske Hotelijersko-turističke škole i petogodišnjeg rada u Švicarskoj, gdje je u jednom od tamošnjih klubova stjecao prva iskustva DJ-a i konobara, odlučio pokrenuti nešto slično na Kvarneru. U novootvoreni plesni prostor moglo se nagurati stotinjak duša, a ime je dugovao popularnoj marki cigareta.
O interijeru prostora, bivšem spremištu za barke, podosta je govorila formulacija što ju je dvojac
stavljao na plakate: „Club 57 western style“. Prostor je imao dvije sale, jednu u prizemlju i drugu na katu. Gornja, veća, bila je podijeljena s nekoliko pregrada od trstike i njoj su se nalazile drvene lože, povezane lancem. „Western style“ je bio doživljen kao „stilska formacija“ koja zahtijeva da površina drva bude djelomično spaljena, što bi valjda trebalo podsjećati na ugođaj kaubojskog saloona. Barske stolice bile su pričvršćene za pod betonskim postoljem, na kojemu su se nalazile podloge za sjedenje od grubog drveta. Zidovi su bili bez žbuke, dok su u uglovima visjeli konopi. Trstika je zaklanjala i pogled na strop, gdje su razmješteni zvučnici, postavljeni „po posebnoj shemi“, što je upućivalo na stereo-zvuk. Tu je bilo i sjedište DJ-a. Donji dio kluba imao je u sredini oveći podij za ples, bliže morskoj strani objekta, a oko podija su se, uza zidove, nizali manji
odjeljci s podjednako grubim drvenim klupama.
Kada se u Opatiju, za trajanja Festivala zabavne glazbe, bude listopada 1967. sjatila domaća estradna krema, Disco Club 57 će profunkcionirati kao njezino omiljeno mjesto okupljanja. To će u njega dovesti Gabi Novak, Terezu Kesoviju, Miću Orlovića, Oliveru Vučo i slična imena. Radno vrijeme protezalo se od 20 do 2 sata, a odgovorne dužnosti prvog „jahača ploča“ prihvatio se Boris Grošić Žabac. U poslu DJ-a uskoro mu se pridružio Radovan Valenčić Vale.
Ohrabren dobrim učinkom poslovnog poteza na toj adresi, Ricco poduzima korak dalje, pa svega pedesetak metara od nje unajmljuje još jedan prostor i pretvara ga listopada 1967. u disko-klub imenom Pirat.
Oba prostora vode se u režiji Likar – Ricco, ali takvo stanje neće potrajati, doći će do preslagivanja
upravljačkih karata. Ricco već nakon mjesec-dva izlazi iz storije o Piratu, a Likar iz storije o Discu 57. Riccu je u vođenju Disca 57 novi suradnik Đuro Stjepčević. Ni Likar ne sjedi skrštenih ruku, pa u sklopu Pirata pokreće Arcade bar, što će njegovim posjetiteljima poslužiti kao povod da s tim imenom počnu poistovjećivati cijeli klupski prostor. Ime prvog DJ-a u Arcadama? Prebjeg iz
Disca 57 Valenčić.
Nemirna poslovnog duha, Ricco se odlučuje za korak iz Opatije, čemu je dokazom postao Klub 69 u Novalji na Pagu, što ga je otvorio u preuređenom vinskom podrumu 3. lipnja 1969. godine.
To ne znači kako Opatiju zanemaruje, dapače. Za oko mu je zapela bivša spalionica smeća opatijskog Komunalca, objekt na Preluku koji su u tom trenutku činili noseći stupovi i krov, te mu podiže vanjske zidove, uređuje prilaz, ne štedi na interijeru. Nazvan Milde Sorte, klub će u trenutku otvorenja, 6. rujna 1970., biti u stanju primiti 800–900 posjetitelja. „Operaciju Milde“ Ricco
isprva vodi zajedno sa Slobodanom Đorđevićem, da bi potom udružio snage sa sastavom Opatijski suveniri, koji preuzimaju polovicu kluba.
Ricca mjesto ne drži, pa se istodobno pojavljuje u Kranjskoj Gori, gdje posljednjeg dana 1970. otvara Klub 70. Nakon što je opatijski Disco Club 57 preimenovao u Plavi, poslovni izazov vodi ga na Korziku, u mjesto Calvi, gdje od 1972. do 1975. vodi klub La Camargue, u koji zalazi francuski estradni establishment, poput Jeana Gabina, Brigitte Bardot i sličnih.
Pag, Novalja, Zrće? Njegovo drugo ukazanje na tom otoku dogodit će se 1975. godine, kada otvara
Zrće, danju restoran, navečer disko-klub, na istoimenoj plaži. Prethodno je za to uredio automobilski prilaz, natkrio ga slamom, donio iz Trsta agregat za električnu energiju i slično. Je li time postao ništa drugo do začinjavac disko-ozračja zbog kojeg će Zrće na prijelazu drugog i trećeg milenija biti prozvano „hrvatskom Ibizom“? Sve upućuje na to da je odgovor potvrdan. Pašku disko-groznicu Ricco dodatno raspiruje 1982. godine otvaranjem kluba u svojoj
kući uz novaljsku plažu Trinćel.
Dokad su njegovo Zrće i Trinćel radili, kako su izgledali tamošnji i tadašnji provodi, koliko su
upućivali na ono što je došlo poslije njih, na današnju raspojasanost i sve što ide uz nju? Pitanja su to koja još čekaju odgovore, dijelom i zato što je glavni protagonist ove pripovijesti, Claudio Ricco, danas samo povremeni stanovnik Kvarnera, veći dio godine odavno već provodi u Italiji. Ima li u osobnom foto-albumu zanimljivih prizora koji bi dodatno dokumentirali njegovu poduzetničku disko-priču, uključujući onu sa Zrća 1970-ih, pitanje je na koje je vjerojatno suvišno
davati odgovor. Sretnete li ga ovoga ljeta na nekoj od opatijskih šetnica, eto prilike da se pokuša nešto učiniti i na tom planu, možda i izvuče koji podatak o Zrću više.
Podijeli na društvenim mrežama