Program „Balkan express“ jača veze među regionalnim piscima i književnosti te na 14. Vrisak dovodi pet autora čije su posljednje knjige imale jak odjek u cijeloj regiji. Aleksandar Prokopiev jedan je od vodećih balkanskih postmodernističkih pisaca, a ovom prilikom riječkoj je publici predstavio svoju novu zbirku kratkih priča Delfin: O vidljivom i nevidljivom. Razgovor su moderirali Drago Glamuzina i Marko Pogačar.
Četrnaest priča okupljenih u zbirci „Delfin“ nastavljaju se na njegovo dosadašnje stvaralaštvo, u kojem uspješno isprepliće karakteristike postmodernističkog pisma s intimističkim zapisima. Pripovjedni svijet Prokopievljevih priča negdje je na granici između različitih svjetova, između realizma i fantastičnog. U njemu zajedno postoje imaginarni i stvarni događaji i likovi. Neke su od tih priča očita fikcija, neke su historiografske, dok se neke iščitavaju kao autobiografske proze. Pripovjedač nas vodi u dane djetinjstva i mladenačkog sazrijevanja, ali zaranja i u dublje teme kao što su položaj intelektualca u vremenima nepoćudnim za one koji su se izražavali protiv vladajućeg sistema, krivnja i oprost, težina pobjede i poraza.
Na prvi pogled, centralni odnos u ovoj zbirci onaj je majke i sina, istaknuo je Glamuzina, no taj je odnos kompleksan, dokumentaristički i odnos stalnog sukoba. Razrješenje dolazi u bajkovitoj priči pa ne čudi da za Prokopieva kažu da piše „bajke za odrasle“.
Druga tema o kojoj se piše jest starenje. Kroz prikaz starijih žena, pisac ističe da je želio pokazati divljenje prema njima odnosno prema tome kako se ne uklapaju u tipične stereotipe starenja. Ovdje nema floskula poput „šezdesete su nove tridesete“ , ovdje žene ponosno stare i time izazivaju interes.
Prokopiev ističe da ne postoji dominantna priča te ga „ne zanima neka velika istina, nego čin pisanja“. Komentira također kako i dalje želi istraživati postmodernističke tehnike u književnosti. Ponajprije ga fasciniraju detalji i tempo pripovijedanja s kojima eksperimentira u svojim pričama.
Pisac je otkrio i zašto se zbirka priča zove Delfin. “Zato što je Delfin jedna od životinja koja se najviše brine o svojim mladima, ali i je i jedno od najčudnovatijih morskih stvorenja koje se može boriti i protiv morskih pasa.”
“To je vezano uz moj postupak pisanja – kretanje kroz svijet bajki i snova i surove realnosti”, pojašnjava.
O autoru
Aleksandar Prokopiev rođen je 1953. u Skopju. Studirao je u Beogradu na Filološkom fakultetu na Odsjeku književnosti i komparativne književnosti, a u Beogradu i na Sorbonni doktorirao je radom iz područja komparativne književnosti i teorije književnosti. Svirao je u kultnom novovalnom rock-bandu VIS Idoli. Predaje u Institutu za makedonsku književnost na Skopskom sveučilištu.
Objavio je kratke proze Mladi majstor igre (1983.), …ili… (1986.) i Plovidba prema jugu (1987.), knjige priča Slovo o zmiji (1992.), Ars amatoria (1998.) i Čovječuljak (2013.), knjige eseja Je li Kalimah bio postmodernist (1994.), Antiuputstva za osobnu upotrebu (1996., 2000.), Putovanja bajke (1997.) i Postmoderni Babilon (2000.), priče za djecu Hajde da napravimo film, zajedno (1997.) te roman Promatrač (2008.). Djela su mu prevedena na engleski, francuski, talijanski, srpski, hrvatski, poljski, bugarski, mađarski, slovenski, albanski, turski i grčki. Prevodi na makedonski sa srpskog, bugarskog, bosanskog, hrvatskog i slovenskog. Između ostalih preveo je djela Danila Kiša, Davida Albaharija, Aleka Popova i Miljenka Jergovića.
Podijeli na društvenim mrežama