S vremenom pridobile
smo još dva nova člana (također avanturista), koji vjerojatno nisu ni slutili
što znači putovati s dvije cure. Stanove smo unaprijed rezervirali. Naime,
novi „trend“ je iznajmiti stan za vrijeme boravka vani, jer kada se cijena
stana podijeli na tri, četiri osobe dođe kao noćenje u hostelu, a iskreno
vjerujem da se slažete sa mnom da je veći komoditet kada ste sa ljudima koje
poznajete u stanu/sobi. Tek sada vidim da to ima i svojih prednosti, ali i
nedostataka. Zadnji dani prije puta standardno prolaze u panici i pakiranju.
Mobiteli zvone, dogovori padaju, jer smo i ovaj put limitirani sa kilažom
prtljage i moramo paziti što i koliko uzimamo robe te kome ćemo što natovariti.
Blaženi dečki, kod njih se uvijek nađe mjesta u koferima. Budilica je označila početak nove avanture.
Dogovor je pao da ćemo se svi naći u gradu kako bi još jedanput mogli provjeriti je li
kilaža naših kofera odgovarajuća. Na naše neiznenađenje stavljamo kofer na vagu
i vaga pokazuje 5 kg više. No stare putnike poput nas to ne obeshrabruje –
punimo džepove i krećemo na autobus za Trst.
Iako smo mislili da će ta
prva etapa puta proći u miru, jer idemo u Trst – zar ne? – gadno smo se
prevarili. Slovenski carinici nanjušili su staru „švercericu“ i nakon podužeg prepucavanja
i natezanja – izbacili su je iz autobusa. Popraćeni njezinim psovkama i
lupanjem po autobusu nastavljamo put. Bio je to uvod u našu avanturu. Put do aerodroma i let prošli
su uobičajeno. Slijećemo na aerodrom u Brussels navečer i shvaćamo da smo daleko od samog središta grada
i autobusa za Amsterdam. Naš plan da prespavamo na autobusnoj stanici vrlo je
brzo pao u vodu kad smo vidjeli koga sve tamo ima. Ukrcavamo se na bus i nakon
dolaska u središte grada, na naše zgražanje, primjećujemo da smo okruženi
pijancima i da smo preočiti te smo se dogovorili da ćemo prespavati u nekom od
hotela u blizini. Ulazimo u ulicu pod imenom Staljingrad. Ulica puna nekih
malih čudnih hotela, no u svoj toj zbrci našli smo hotel koji su držali Indijci
i koji nam se učinio donekle pristojan. Nakon popijenog piva, počelo je cjenjkanje
za cijenu sobe. Potrajalo je, ali smo ipak došli do neke razumne cijene.
Problem je nastao kada je Indijac shvatio da svi idemo u istu sobu (dečki i
cure). Čudno nas je gledao te pokušao nagovorit da uzmemo dvije odvojene sobe,
no mi se nismo dali. Ujutro krećemo za Amsterdam.
Kupujemo karte za
autobus i tada postajemo svjesni da se nalazimo na sasvim drugom dijelu grada,
da je 10:50 sati i da autobus kreće točno u 11:30 sati i sve to i ne bi bilo tako
strašno da nismo prvi put u tom velikom gradu i da ne vučemo sa sobom
2787878297 tona prtljage. Nakon trčanja stižemo u 11:25 na kolodvor i sjedamo
na bus. Sad se možemo opustiti. Vozač juri prema svom odredištu. Welkom in
Amsterdam. Gdje smo, kud smo? Alise u zemlji čudesa. Uzimamo taksi i nadamo se
da nas neće puno opelješiti. No, tu se varamo. 20….30….40… eura. Dovraga,
nismo baš računali da će nas toliko doći. Dolazimo do stana, a kad tamo imamo
što vidjeti. Terasa, tik do rijeke koja se ulijeva u more. Labudovi mirno
plivaju i čine posebnu čaroliju, a stan namješten ko iz časopisa. Krećemo u
grad obavijen mirisom trave. Uske uličice, mostovi, a sve tako naliči jedno na
drugo. Moram priznati da je to prvi grad u kojem se nisam baš mogla dobro snaći.
Ljudi koje susrećemo po ulicama su uglavnom turisti kao i mi. Dolazimo do glavnog
trga i vidimo hrpu ljudi.
Ipak je to poznati Dam! Na čelu trga ponosno
stoji Kraljeva palača, dok je ostatak trga omeđen različitim muzejima i
prodavaonicama. Prodavaonice sireva su nas se jako dojmile, jer osim prodaje
imaju i degustaciju sireva, što se nama gladnima i sa ograničenim budžetom
činilo kao dar sa neba. Što smo se sve više i više zavlačili u dubinu grada i
ulazili u male ulice imali smo što za vidjeti. Trgovine prepune proizvoda od
trave i sexy igračaka. Pomalo nam je sve to bilo čudno. Skupili smo hrabrosti i
krenuli prema čuvenoj Crvenoj četvrti. Inače, naš iznajmljivač stana nam je
preporučio i napomenuo da se nikako po Crvenoj četvrti ne muvamo po noći, jer
da tada izlaze džepari, ali i razni kriminalci, pa smo osjećali nelagodu kako
smo joj se približavali. Crvena četvrt započinje kraj crkve. Čudno. Prolazimo
kraj izloga i gledamo žene koje se trude privući klijentelu i muškarce koje „sline“
nad golim ženskim tijelima i pomno biraju kojoj će se prepustiti. Sve to nije
ostavilo baš neki dojam. Mičemo se polako iz Crvene četvrti i krećemo prema našoj
privremenoj oazi na rijeci.
Drugi dan nakon kratkog
upoznavanja grada, krenuli smo u razgledavanje muzeja. Van Gogh, Rembrandt – zbilja
posebno iskustvo je posjetiti muzeje posvećene njima i njihovom životu. Suncokreti,
Zvjezdana noć, Posljednja večer – sve su to slike u kojima smo uživali i koje
su našim očima bile melem. Zanimljivo je kako o svemu tome učiš u srednjoj
školi, a kako je poseban osjećaj kada imaš sve to prilike vidjeti uživo. Ti
potezi, te boje. Nešto čarobno. Nakon jutra provedenog po muzejima, još jedanput
pružamo priliku gradu. Prolazimo pokraj kuće Anne Frank, no red je predugačak,
a ni kuća nije ono što je nekad bila. Danas je to modernistička zgrada koja
nikako ne odgovara vremenu u kojem je izgrađena. Treba napomenuti da me se
strašno dojmila arhitektura grada. Nešto slično kao i u Norveškoj. Na stanovima
se ističu veliki prozori bez zavjesa. Kada se gleda neka zgrada kao da gledaš
život. Jedan svijet, ali puno različitih priča koje se odvijaju pred tvojim
očima. Noć odlučujemo provesti po pubovima. Pripremamo se lagano za Belgiju i
isprobavanje najboljih piva na svijetu. Čista uživancija. Sljedeći dani
uglavnom su bili rezervirani za kupovanje suvenira – porculana, pa čak i
lukovica tulipana, ali i za vožnju brodovima koja je besplatna.
Nakon pet dana
provedenih u Amsterdamu, mogu donijeti zaključak da je to grad koji živi život
punim plućima i koji je pun turista, uglavnom mladih ljudi koji traže
neprestano nadahnuće. Grad je to koji ti nikad neće biti dosadan, grad koji
definitivno treba posjetiti i doživjeti. Pozdravljamo se sa Amsterdamom u nadi
da ćemo se tamo jednog dana opet vratiti. Pred nama je pet dana Brussela. Nova avantura – novi ljudi –
nova mjesta za posjetiti. Nastavak slijedi.
Podijeli na društvenim mrežama