Nova knjiga Ervina Dubrovića Andrija Ljudevit Adamić – trgovac u doba napoleonskih ratova, posvećena je imenu koje se drži jednim od ključnih začetnika moderne Rijeke.

O koliko je važnoj osobi riječ podsjećaju podaci poput onog da je 1821. pokrenuo u kanjonu Rječine proizvodnju papira, postavivši temelje budućoj Tvornici papira. On je  trgovac duhanom, hrastovinom i solju, također vlasnik manufaktura za proizvodnju likera, jedara, papira, stakla i konopa. Prodavao je Britancima hrastovinu iz hrvatskih šuma za gradnju ratnih brodova, bio je glavni dobavljač soli za Napoleonovo Talijansko Kraljevstvo i Ilirske provincije. Njegova trgovačka kuća bila je najveća u Rijeci i vrlo utjecajna na Sredozemlju, s dosegom do srednje i istočne Europe i Velike Britanije, te s povremenim izvozom do Srednje Amerike i Brazila. Uključio se u projekte za unapređenje plovnosti Kupe, da bi se riječka luka bolje povezala s unutrašnjošću. Poticao je izgradnju kanala, cesta i željeznice od Panonije do Rijeke.

Usprkos djelovanju u nesigurno doba, Adamić nije zaboravljao da je Riječanin. U svom gradu projektirao je i 1805. podigao vlastito kazalište za 1600 gledatelja, predlagao izgradnju novih ulica, pokrenuo sadnju drvoreda platana na Fiumari. Adamić je bio Riječanin hrvatskog porijekla i talijanske kulture, građanin Ugarske i podanik austrijskog cara, a prije svega Europljanin. Govorio je šest jezika: talijanski, hrvatski, njemački, francuski, engleski i latinski.

Dubrović se kao istraživač i autor susreo s tako važnim imenom već 2005. godine. Tada je u Muzeju grada Rijeke priredio izložbu koju su pratili katalog i tri monografska zbornika Adamićevo doba, s prilozima dvadesetak istraživača.

Pisanje knige naručio Adamićev potomak

Nakon tako opsežnog bavljenja Adamićem, pitanje je – zašto danas nova knjiga? Odgovor nije bez zanimljivosti.

Knjigu o Adamiću napisao sam zato jer ju je naručio Andrea de Adamich, potomak trgovca i poduzetnika Andrije Ljudevita Adamića.“ kaže Dubrović. „Bivši vozač formule 1 i sportski komentator, današnji uspješan poduzetnik, unatoč svojoj osamdesetoj godini života, prvi je put u kraju svojih predaka bio tek prije dvanaestak godina. Potom je došao još jednom, na desetu obljetnicu škole koja nosi ime njegova pretka. Tom je drugom zgodom poželio Adamićevu biografiju imati na talijanskom. Obavezao sam se da mu je napišem. Proteklo je više godina, a knjiga je čekala na red. Napokon sam se jedne zime uhvatio toga zadatka i u nekoliko tjedana napisao knjigu.

Današnji Adamich unatoč godinama okretan je i žustar poslovni čovjek, još uvijek sportskoga lika. Njega svakako ne zanimaju nepotrebne nijanse i pojedinosti, nabrajanje imena Riječana i naziva pojedinih predjela riječke okolice. “Zato su mi pred očima bili i on i drugi uspješni ljudi koje bi mogla privući priča o spretnom trgovcu i poduzetniku koji je živio u doba Napoleonskih ratova i bio svjedokom i starih, predrevolucionarnih vremena, kao i novoga duha što ga je pronijela Francuska revolucija.“, kaže Dubrović.

Prema autorovim riječima, naslovi pojedinih poglavlja knjige navode na pomisao kako je knjiga pisana. To su: Školovanje u Beču, Banka koje nije bilo, Ceste ili vodeni putovi?, Kuda izvesti banatsko žito? Adamićevo kazalište, London, Malta, Jadran, Trgovina u Ilirskim provincijama, Sol i kontinentalna blokada, „Konzul“ Adamić u engleskoj službi, Hrastovi trupci za Engleze, Tvornica papira, Neizgrađeni mostovi u Rijeci i Budimpešti, Nugent i Trsatski muzej, Bečke godine, poslovi i ambicije, Poslanik na Požunskom saboru.

Pisana na talijanskom jeziku

U tih minulih petnaestak godina imao sam dovoljno vremena da još ponešto istražim i da o svemu dobro promislim, te da mi mnoge pojedinosti postanu jasnije negoli su mi bile kada sam prije dvadesetak godina pokrenuo pripremu izložbe i niza publikacija“, zaključuje Dubrović.

Ima još nešto neuobičajeno u vezi s novom knjigom o Adamiću. Ona je prije objavljena u prijevodu nego na izvornom jeziku na kojem je pisana. Na talijanski ju je preveo Giacomo Scotti i na njegov prijedlog nazvana je Andrea Lodovico Adamich, cittadino europeo (Muzej grada Rijeke. 2019.). Hrvatsko izdanje objavljuje se danas i razlikuje se od talijanskog prijevoda više nego li je uobičajeno da se prijevod razlikuje od originala.

Knjiga se predstavlja u Zajednici Talijana Rijeka / Comunita degli Italiani di Fiume, u četvrtak, 5. studenog u 18.30 sati.

Ervin Dubrović – biografija

Rodio se u Rijeci 1957. Dugogodišnji je ravnatelj Muzeja grada Rijeke. Povjesničar je umjetnosti i kulture, istraživač riječkih i srednjoeuropskih povijesnih tema iz novije povijesti. Voditelj je, autor ili koautor više velikih istraživačkih projekata i izložbi: Riječka luka (2001.) Adamićevo doba, riječki trgovac u doba velikih promjena 1780.-1830.( 2006.); Riječki torpedo – prvi na svijetu (2010.). Na temu iseljavanja iz Srednje Europe u  Ameriku od kraja devetnaestog stoljeća do Prvog svjetskog rata priredio je izložbu Merika (2008.), koja je američko izdanje imala u Muzeju imigracije u New Yorku (The Statue of Liberty national Monunent and Ellis Island) 2012., te objavio tri izdanja: Meriku (monografija na hrvatskom i engleskom jeziku, 2008.), Veliki val (zbornik-monografija na hrvatskom, 2012.), te From Central Europe to America – Iiseljavanje iz Srednje Europe u Ameriku (monografija na engleskom 2012. ).

Autor je više knjiga eseja i monografija: Na kraju stoljeća, 1996., Riječki kazališni plakat, 1996., Scena i kostim 1998., Dobro jutro gospodine Kalina, 2000., Vrag nikad ne spava, 2002., Ninoslav Kučan 2006., Drenig: talijansko – hrvatski kulrturni dodiri, 2015., Rijeka, južni pol Srednje Europe, 2018., Andrea Lodovico Adamich – cittadino europeo, 2019.

(Ervin Dubrović / Foto by Petar Fabijan)

Kalendar događanja