Oslikana je u toj
“parafrazi” stiha legendarnih Parafa situacija u klubu koji je ne
tako davno bio nositelj kvalitete sporta. Sada je tek nositelj
“virusa”. Reče prije neki dan veliki nogometni fanatik Elvis Scoria –
Ne mogu vjerovati da neki ljudi ovo rade, a još manje vjerujem da im neki drugi
ljudi to toleriraju. – Spomenuo je Scorija i imena, spomenuo je i mogućnost
odlaska iz Rijeke na kraju sezone, ali na kraju se ipak odlučio ostati, čime je
samo potvrdio da istinski voli Rijeku.
Utakmica protiv Šibenika
bila je nešto apsolutno negledljivo, naravno promatrano iz riječkoga kuta.
Mladi Zadranin Antonini Čulina tek je u sudačkoj nadoknadi uspio na svu silu postići
pogodak za konačnih 1:1 iako ruku na srce, ne bi bilo nezasluženo niti da su
gosti kući ponijeli sva tri boda.
Najbolji dio i ove ružne
predstave bila je Armada. Ovo ne pišem da bi im se dodvorio ili da bih im
podilazio. Pjesma, navijanje, koreografija, a posebno sadržaji ispisani na
transparentima najbolje su što se već dugo vremena može vidjeti pod stijenama
Kantride. Armada zaslužuje bolju Rijeku jer zbog ove joj suze teku. Nema
potrebe za prevelikim prosipanjem mudrosti kada se zna da su pripadnici Armade
kroz povijest znali završiti i na stranicama crne kronike, ali se jednako tako
ne smije zanemariti da su njezini pripadnici položili svoje živote za Hrvatsku,
a i danas sudjeluju u raznim i brojnim humanitarnim projektima od kojih je
najsvježiji onaj za onkologiju Dječje bolnice. Neka jednom zauvijek shvate
dežurni moralisti i kritizeri koji se izdaju za dušobrižnike da Armada nisu
huligani nego mladići i djevojke kojima je Rijeka doista način života.
U smiraj sezone loptačkih
sportova i u vikendu iza nas imali smo nekoliko događaja vrijednih pažnje. Prvi
puta nakon 2004. godine i drugi puta u klupskoj povijesti, vaterpolisti
Primorja bore se za naslov prvaka Hrvatske. Kao i prije sedam godina protivnik
im je dubrovački Jug. Unatoč tome što su sjajno otvorili susret Primorjaši su
poraženi 10:8. Presudila im je grozna realizacija igrača više (tri od deset) i
katastrofalan nastup najboljeg strijelca Denesa Varge koji je dvoboj završio sa
očajnih 0-5, ali istini za volju već posljednja dva mjeseca mlađi Varga igra
ispod svake kritike. Ne mogu se oteti dojmu da su ovu utakmicu izgubili Zoran
Roje i Ivan Asić. Pogledao sam uživo oko 80 posto ovogodišnjih susreta Primorja
i dojam je da su mogli bolje reagirati u nekim situacijama, a to se prije svega
odnosi na beskrajno toleriranje Denesa Varge. Jug je dobio prvi čin, za naslov
su mu potrebne tri pobjede pa ako slavi u subotu na Kantridi sve bi vrlo brzo
moglo biti gotovo. Nadajmo se da će Primorje svojim vjernim i brojnim
navijačima priuštiti novu radost i veselje i da će se u Dubrovnik vratiti sa
1:1. Biti će to fešta na tribinama na koju ste svi pozvani. U subotu od 18 sati
uz Primorje do pobjede.
Od sezone su se oprostile
rukometašice Zameta. Najduljim putovanjem sezone, odlaskom u Ploče i
katastrofalnim porazom od domaće Dalmatinke 27:19. Bez obzira na to Riječanke
su osvojile peto mjesto i izborile nastup u europskom Challenge Cupu. Na potezu
je uprava koja bi trebala osigurati sredstva za konačni odlazak preko granice.
U to je sudeći prema prijašnjim iskustvima ipak jako teško vjerovati.
U nedjelju je posljednji
nastup sezone upisala i ekipa nogometašica Rijeka Jack pot koja je osvojila
drugo mjesto u nacionalnom prvenstvu iza prvakinja iz Osijeka koje su i
ugostile na Krimeji. Poražene su Riječanke sa 0:4 od objektivno dosta jačih
protivnica, no ono što me malo boli i smeta jest činjenica da se na tribinama
skupilo između 15 i 20 ljudi.
Sa gostovanja u Splitu sa
porazom su se vratile i vaterpolistice Primorja koje su u prvom finalnom susretu
prvenstva izgubile od domaće Bure 8:5. Žele li nastaviti borbu za naslov moraju
slaviti u subotu od 16 sati u uvertiri dvoboja muških imenjaka i Juga.
Lagano se svode računi na
ovu sezonu u kojoj je bilo nekoliko pozitivnih, ali i jednako toliko negativnih
iznenađenja. Financijska situacija u klubovima u mnogome je određivala njihove
ambicije i na kraju se reflektirala na njihov plasman. Pa ipak, mišljenja sam
da treba vjerovati u nešto pozitivno, nešto poput Olimpijade dječjih vrtića
koja je u nedjelju na Kantridu dovela skoro dvije tisuće ljudi. Nadam se da će
netko od te dječice izrasti u vrhunskoga sportaša kojim ćemo se svi ponositi.
Podijeli na društvenim mrežama