Armadin rođendan, Zametovo čudo i san o naslovu

Kada
su u pitanju domaće utakmice Rijeke, u nedjelju navečer završila je očajna
sezona. Ono što se trpjelo na tribinama vrlo je često bilo negledljivo i
predstavljalo je pravu muku. No kada se nekoga voli onda ništa nije teško…. A
da Armada voli Rijeku to je jasno i onima koji su do sada o tome samo slušali,
a to nisu nikada doživjeli. Nakon lijepog subotnjeg slavlja Armada je u
nedjelju na zapad stigla u tišini u 25 minuti podigavši transparent „Bez Armade
život smisla nema!“ Potom su se digli na noge razvili veliku zastavu s galijom
i otkrili transparent: „Rijeka nam je život već 25. godina.“ I bili su u
potpunosti u pravu. Nažalost ove sezone igrači im nisu uzvratili niti promilom
privrženosti, borbenosti i fanatizma, naprotiv.

Predsjednik
i uprava Rijeke podarili su gledateljima besplatan ulaz i ovoga puta imalo se
što vidjeti. Elvis Scoria probudio je momčad koja je napokon postigla pogodak
iz igre no pobjedu nije uspjela sačuvati jer je nakon kardinalne pogreške
Slaven Belupo stigao do poravnanja tri minute prije kraja. Neću niti zamišljati
kako bi sve završilo da je za goste iz Koprivnice zaigrao Davor Vugrinec.
Srećom, nije i završilo je 1:1. A ne tako davno određeni ljudi u klubu iz
Portića 3 Vugrineca su proglasili – pre starim. Bila je to čudna utakmica i po
tome što je u 32. minuti transparent podignut i na centralnoj tribini. Na njemu
je pisalo: „Armada sretan rođendan!“ A sa zapada im je umjesto zahvale stigao
uobičajen i očekivan odgovor: „Centralne p***e!“

Nije
izostala ni bakljada u 60. minuti, a ni vrlo jasna poruka igračima pred kraj
utakmice kada su pripadnici Armade izvukli transparent “Ostanak u ligi na
ovaj način slavlje s vama, ne hvala…” i počeli napuštati zapadnu
tribinu.

Ipak
mogli su biti zadovoljni viđenim, nakon punih 1105 minuta Rijeka je preko
Antoninija Čuline postigla gol iz igre i sada joj u Karlovcu u subotu treba
pobjeda od najmanje dva pogotka razlike za zadržavanje 11. pozicije a onda će
uslijediti veliko spremanje.

Bilo je ovoga vikenda ipak i razloga za zadovoljstvo, a kada se
tome nitko nije nadao priredili su ga rukometaši Zameta. Nakon punih 11 godina
plasirali su se u finale Kupa Hrvatske pobijedivši moćni i bogati Nexe iz
Našica sa 35:28. Junačina pobjede bio je i kasniji najbolji vratar turnira Ivan
Stevanović koji je za plasman u Europu obranio velike 22 lopte.

Ono
što svakako rastužuje jest činjenica da će Zamećani odrađivati kaznu zarađenu
prije devet godina pa će sve europske utakmice na svome parketu igrati bez
gledatelja.

No
bio je ovo vikend sporta i glazbe u Rijeci, pa se tako dogodilo da kapetan
Zamećana odrađuje smjenu u dvorani Zamet u Rijeci dok njegovi prijatelji i
suigrači ispisuju povijest, a on nestrpljivo čeka kraj Porina da krene prema
Poreču. Nitko od Zamećana nije niti očekivao da će u finalu pobijediti Zagreb,
koji je bio, bit će i ostat će rukometni svijet za sebe.

Zamećani
su nedavno dobili plaću za studeni prošle godine i nisu si mogli priuštiti
ostaviti autobus za vrijeme trajanja završnog turnira pa ih je trener Alen
Kurbanović do dvorane poveo pješice. Stara je i poznata stvar da se na muci
poznaju junaci a Zamećani su prošle subote odigrali junački i posve zaslužili
plasman u završnicu, iako kod 8:4 za Našičane ništa nije ukazivalo na takav
rasplet.

Još
je jedna lijepa vijest mogla obradovati riječke ljubitelje sporta. Naime, u
redove Primorja stiže i jedan od najboljih vaterpolskih vratara svijeta Frano
Vićan umjesto Zdravka Radića. To je prvo novo ime na bazenima na Kantridi no
siguran sam ne i posljednje jer Riječani moraju učiniti sve da se u narednoj
sezoni bore za trofej.

U
srijedu je gradski derbi rukometašica iako je to derbi samo na papiru. Naime
Orijent Presoflex u prvoj je ligi „plesao tek jedno ljeto“, a da stvar po njih
bude gora objavljeno je i da gase drugu ekipu. Razlog – preveliki financijski
izdaci. U srijedu od 20.15 na rasporedu je i treća finalna utakmica prvenstva
odbojkašica između Rijeke i Splita pa najprije u dvoranu 3. maj od 18 sati i onda
na odbojku na nadam se i vjerujem proslavu naslova prvakinja.

Vidimo
se na tribinama i ne zaboravite ono naše riječko krepat ma ne molat.