Autor: Davor Suhan

Procjena posljedica svakog pojedinačnog teksta na čitalačku publiku, osnovni je korektiv moje osobne novinarske autocenzure. U tom pogledu često mi se pojave i neke profesionalne dvojbe. Jedna od najvećih s kojom se susrećem od samog početka javnog djelovanja u ulozi pisca kolumniste vezana je uz pitanje obrade tema velikih svjetskih zavjera: Treba li pisati o njima ili radije širiti spoznajne metode interdisciplinarnih koncepata koji razvijaju otpornost ljudskog uma na vanjske manipulacije?

Čitajte dalje

Ne postoji niti jedan školski predmet u kojemu se primarni uspjeh obrazovanja toliko vrednuje razinom odgojnih postignuća kao što je povijest. Kao jedna osviještena zemlja znanja, jesmo li toga svjesni i koliko smo u tome uspješni? Sudeći prema viđenom i slušanom, potpuno sam siguran da nismo. A moja osobna procjena rezultata ovog pedagoškog uspjeha je takva da me na svaki spomen organiziranih posjeta hrvatskih škola Vukovaru hvata jeza.

Čitajte dalje

Svladavanje umijeća govorne komunikacije osnovna je pretpostavka uspješne političke kampanje. Retorička pobjeda u verbalnim okršajima, bez obzora je l’ se radi o spontanim uličnim replikama ili pripremljenim javnim nastupima, obično je dovoljan uvjet za ostvarenje političkih interesa. U ovoj domeni, govor prestaje biti sredstvo sporazumijevanja i postaje sredstvo uvjeravanja. Jer, u korijenu svake politike uvijek bijaše RIJEČ.

Čitajte dalje

Znanost je racionalna kategorija koja se oslanja isključivo na ljudski mozak. No, što se dogodi znanstveniku, koji cijeli život mozga, kada jedno vrijeme ostane (doslovno) bez mozga? Odgovor je zapanjujući: Tek onda postane svjestan koliko je bio nerazuman!

Čitajte dalje

Jedan potpuno izmišljeni verbalni incident odjeknuo je ovoga tjedna cijelom regijom, pokazujući svu moć medijske manipulacije, kada su gotovo svi tiskani i elektronski mediji u Hrvatskoj obmanuli javnost, plasirajući kao udarnu dnevnu vijest podlu novinarsku insinuaciju da je premijerova supruga dr. Sonja Musić Milanović poručila siromašnom narodu „neka reže crni kruh na tanje šnite, ako im je skup“.

Čitajte dalje

Održavanje stambenih zgrada iz zajedničke pričuve redovito postaje noćna mora stanara u zimskim mjesecima, kada obilna kiša, snjegovi i niske temperature počinju činiti štetu na zajedničkim dijelovima zgrade. Obzirom da živim u zgradi koja zahvaljujući odgovornosti predstavnika stanara i zajedničkoj slozi uspješno rješava propuste loših nadzornih inženjera i aljkavih građevinara, osjećam se veoma kompetentnim podijeliti nekoliko korisnih savjeta onima koji godinama spavaju pod kišobranom, zato jer je upravitelj njihove zgrade, po vlastitoj procjeni, umjesto krpanja rupa na krovu, potrošio novac na asfaltiranje parkirališta i farbanje podruma.

Čitajte dalje

Ako ste kojim slučajem u večernjim satima prošli pokraj neke poslovnice banke, poštanskog ureda ili trgovačkog centra i to u vrijeme NAKON ZAVRŠENOG RADNOG VREMENA, vjerojatno ste mogli zapaziti da je u poslovnici/uredu/trgovini još uvijek poprilično živo. Na nekim frekventnijim mjestima, poglavito u velikim gradovima, tako je još cijeli sat, a ponegdje i dva. Nitko od nas slučajnih prolaznika, zaostalih stranki/mušterija ne primjećujemo u tome kršenje Zakona o radu. Ne bih ni ja, ali jednom me krenulo.

Čitajte dalje

Prije nekoliko dana čuo sam intrigantnu priču o mladom nastavniku matematike koji je za vrijeme svoga apsolventskog staža skupio popriličan broj sati u nastavi, pokazujući iznimne pedagoške sposobnosti i predavački talent da učenicima prenese POTREBNO znanje iz matematike. Na prvi pogled ništa neobično, da ovaj mladi talentirani kolega ne razmišlja o promjeni zanimanja i to iz jednog veoma bizarnog razloga – nikako mu ne uspijeva završiti fakultet, zbog jednog jedinog ispita koji mu već nekoliko godina stoji na putu do obrane diplomskog rada. Gdje je greška? U studentu ili u fakultetu?

Čitajte dalje

Prije nekoliko godina dobio sam salmonelu, koja je trajala dobrih 6 do 7 tjedana. Na svu sreću bio je to neki blaži oblik, pa sam mogao odšetati na iznimno zanimljivu nastavnu radionicu jedne beogradske doktorice molekularne biologije. U pauzi predavanja pohvalio sam joj se svojom dijagnozom. “Znači spustio si razinu tjelesne energije na razinu salmonele? Baš krasno” – zavrtjela je glavom kao da sam napravio neku malu psinu zbog koje sada otplaćujem tjelesnu kaznu. “Ajde, podigni to i riješi se te napasti, ne budi dijete” – reče samouvjerenim tonom, ostavljajući me da mislim.

Čitajte dalje

Prva asocijacija na spomen gospodarske krize vezana je uglavnom uz financijske poteškoće. Primarni osjećaji koji u tom razdoblju visoko koreliraju sa drastičnim padom bi-di-pija su: briga, strah, neizvjesnost, strepnja, nespokoj… Ekonomsku analizu ove psihološke statistike ostavljam kolegi Cvjetkoviću, a mi ćemo se pozabaviti jednom drugom, koja je vezana uz jedan stari tradicijskih običaj – nasiljem nad ženama… U razvijenim patrijarhalnim kulturama ono je postalo folklorni element, izraženije njegovan od strane mnogih muževa upravo u vrijeme ekonomske krize…Jer, kad god je neka kriza, “Laki je malo nervozan”.

Čitajte dalje

U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, profesor povijesti i zemljopisa Tomislav Karamarko održao je prigodan nastavni školski sat u kojem je iznio viziju nove hrvatske budućnosti kroz perspektivu pročišćavanja povijesnih udžbenika koji iskrivljuju činjenice i uljepšavaju sliku “zloglasne jugoslavenske diktature”, što je glavna prepreka razvoju modernog hrvatskog društva: “Kad HDZ dođe na vlast, najprije ćemo napraviti lustraciju. Onda ćemo tog zločinca Tita protjerati sa svih ulica i trgova u Hrvatskoj, i najvažnije, moramo konačno srediti hrvatsko školstvo. A ne kao danas, da nam neki kvazipovjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara” – poručuje glasno.

Čitajte dalje

lako je biti političar, ali teško je biti državnik: Onaj koji zna upravljati državom na način da mu se nitko ne miješa u posao. Nije riječ o politici čvrste ruke, nego o ruci koja politiku drži čvrsto u svojoj šaci. A to ne može svatko. Čovjek najprije mora biti smiren, opušten i staložen da bi mogao donositi mudre političke odluke. Ali za to treba imati dara.

Čitajte dalje

Svakoga dana kad poslušam dnevne vijesti zaključak je isti: “Ovaj svijet je totalno poludio!” Cijela Zemlja postaje polako jedna velika psihijatrijska bolnica. Od država Bliskog i Dalekog istoga, preko samostalnih i suverenih republičkih odjela bivše Jugoslavije pa do aktualne ukrajinske ludnice – sve vrvi pacijentima koji ŠIZE jedni na druge…Nema, dakle, sumnje da je riječ o globalnoj šizofreniji? Ali gdje su uzroci? Kako izgleda početak ove bolesti?

Čitajte dalje

Jedna stara anegdota s nekadašnjeg sata marksizma često mi zna poslužiti kao uvod u razne varijacije, uvijek aktualnih tema, o ispiranju mozgova. Bilo je to negdje krajem osamdesetih, u jednoj poznatoj splitskoj gimnaziji, koja se tih godina, kao i sve škole, borila s programom usmjerenog obrazovanja, gdje je sve, baš kao i danas, bilo usmjereno na istinu koja se ocjenjivala od jedan do pet. Na pitanje što misli o izvjesnim društveno-političkim relacijama dijalektičkog materijalizma?, prozvani maturant uzima kratki time-out kako bi se konzultirao s drugaricom nastavnicom: “Što ja mislim ili što misli Marx?”

Čitajte dalje

Čitajući svakoga dana razne komentare na internetskim društvenim mrežama, često se pitam u kojem segmentu odgoja je učinjena kardinalna pogreška. Više se ne radi o tome koliko je moralnih nakaza u eteru, nego kako i na koji način se množe, pri čemu je očito da je grižnja savjesti postala deficitarna ljudska osobina koja kronično nedostaje vremenu u kojem se nalazimo. Gdje je zapelo? Po svemu sudeći, zapelo je negdje u djetinjstvu.

Čitajte dalje